Iz kronologije I

13. 08. 1716.

Pade snijeg u Bosni i napravi velike štete u žitorodnim krajevima

                   (iz ljetopisa fra N. Lašvanina)

 

31. 01. 1888.

31. siječnja 1888. godine u 3 i pol ure po podne snijeg je padao kao iz rukava, a munje su sijevale igrmili je neprestano. Sve podneblje je bilo maglovito i sumračno. Svijetu za čudo što grmi, a snijeg pada.

                                                                ( fra Bono Nedić)

 

Hrvatska narodna zajednica u Odžaku

Mjesni odbor Hrvatske narodne zajednice u Odžaku osnovan je 14. lipnja 1908. godine. Oko pet tisuća ljudi sudjelovalo je u osnutku H. N. Z., od kojih se više od osam stotina upisalo. Bila je to onda "kada je u čitavoj Herceg-Bosni vladala sloga i jedinstvo i kada se narod ponosio čistom hrvatskom dušom."

Kasnije, mnogi sebični interesi, razoriše jedinstvo hrvatskog naroda, pa između ostalog nestade i Hrvatske narodne zajednice u Odžaku. No, 1913. godine Hrvatska narodna zajednica u Odžaku se obnavlja, bira se novi mjesni odbor u koji su ušli: Za predsjednika M. Grebenarović, za tajnika M. Palandžić, za blagajnika I. Vlašić, za odbornike Anto T. Odić, A. Matković, P. Harambasić i Jozo Pudić.

Nova banka u Brčkom

U Brčkom je sa dioničkom glavnicom od 100.000 kruna, 1913. godine osnovana "Hrvatska posavska banka dioničko društvo". U ravnateljstvo su izabrana gospoda: Kosta Gjebić-Marusić, Marijan Ilišević, dr. Ambroz Dražić, Ivan Kamenjašević, Anto Komljenović, M. Marbach, Gustav Proche, M. Santovac i Mato Živković. U nadzomo vijeće izabrani su: M. M. Alkalay, E. Brandeis, Jos.

Petrić, Mihovil Rebba i Fran Tvrdojević.

 

Grebnice - travanj-srpanj 1913.

15. travnja pade silni snijeg. Velike štete na repici i šljivi. 18. svibnja udari silna tuča. Štete na ječmu, pšenici i zobi. 24. svibnja, nakon obilnih kiša, poplave rijeke Bosne i Save. Velike štete na poljima uz rijeke. Od 25. - 30. lipnja ponovo poplava koja uništi nanovo zasijana polja. 9. srpnja ponovo tuča. 13. srpnja 1913.

novi visoki vodostaji Bosne i Save...

                            (Zapis težaka Mate Špionjaka)

 

Gradačac, lipnja 1933.

Početkom lipnja 1933. godine u gradačačkom srezu pala je jaka tuča i nanijela mnogo štete mladom voću, kukuruzu i povrću. Iza 20. došla je velika oluja, koja je povaljala pšenicu i obila oporavljeno voće.

U ponedeljak 26. lipnja pala je tuča krupna kao orah. Praćena kišom i jakim vjetrom uništila je gotovo sve usjeve. Naročito su teško nastradali gradačački i brčanski srez, te područje Slavonije uz rijeku Savu. Mjestimično je led bio takve debljine da se zgrtao lopatom.

 

Osnovna škola u B. Šamcu

Zgrada stare osnovne škole u Bosanskom Šamcu podignuta je 1885. godine.

1932. godine osnovano je Dječije zabavište. 1935. godine osnovnu školu je polazilo 648 učenika (614 u osnovnu školu, a 34 u zabavište).

 

Odžak, 26. lipnja 1933.

Prilikom nepogoda nad Posavinom, pucali su gromovi nevjerovatne jačine.

U Donjoj Dubici grom je ubio kravu i vola. Najviše su stradale donjodubička, novogradska, gomjodubička i vlaškomalska općina. Voće i usjevi su potpuno uništeni.

klikni na foto...

Domaljevac 26. lipnja 1933.

U selima domaljevačke općine tuča je iza sebe ostavila katastrofalnu pustoš.

Sva ljetina, poljski usjevi i povrce, jednostavno su zbijeni u zemlju... Lišće i plod voćaka je sasvim obijen, tako da drveće daje sliku jeseni. Zbog toga medu seljacima vlada veliki nespokoj. Led je padao dugo, a bio je neobično krupan, ponegdje velicine najvecih oraha.

 

Modriča, 26. lipnja 1933.

U samom gradu bilo je veoma malo tuče, dok ga je u okolici bilo više. Veliku štetu pretrpjela su brdska sela Gnionica, Pećnik i Jakeš. Okolica grada Odžaka takoder je teško stradala.

 

Bosanski Šamac, 26. lipnja 1933.

U Bosanskom Šamcu tuča nije dugo padala, ali je ipak za kratko vrijeme led prekrio sve ulice, tako da je stvorena iluzija zime. Tuča je došla sa sjeverozapadne strane iz smijera Slavonije, gdje je također jako padala. Velike su štete na poljoprivrednim usjevima. Iza tuče padala je jaka kiša pomiješana na trenutak s tučom.

 

Izgorio hotel "Hili"

Devetog prosinca 1933. godine u Derventi je izgorio poznati hotel "Hill".

Ukupna šteta iznosi oko 200 tisuća dinara. U požaru je izgorjela i velika privatna knjižnica obitelji Hill sa oko tisuću biranih naslova. Sama knjižnica procijenjena je na 30 tisuća dinara.

 

Zločin ciganskog medvjeda

Travnja 1934. godine jedna velika ciganska družina krstarila je selima Bosanske Posavine i davala cirkuske predstave u kojima je nastupalo nekoliko dresiranih majmuna i dva medvjeda, od kojih je jedan bio veliki cmi. Zadnju predstavu održali su u Pećniku, a nakon toga desila se tragedija.

Tijekom noći veliki cmi medvjed otkinuo je lanac i uletio u staju Smaje Skeledžića i razderao dvije krave. Skeledžićevi ukućžani digli su veliku graju, pa je za jedan čas cijelo selo bilo na nogama. Seljaci su zajedno s ciganima poletjeli da uhvate medvjeda, ali je on navalio i na njih. Cijelu noć seljaci su stražarili u svojim kućama bojeći se novih napada medvjeda.

Rano ujutro jedna oveća grupa seljaka, naoružana puškama, krenula je tražiti medvjeda. Našli su ga izvan sela kako dremucka. Htjeli su ga odmah ubiti, ali je stari ciganin zamolio da ga on pokuša sam živa uhvatiti, jer od njega žive četiri ciganske obitelji. Medvjed je odmah staroga bacio pod sebe. Stari ciganin se ipak nekako izvukao iz medvjedih šapa, a onda su seljaci osuli paljbu po medvjedu.

To je medvjeda još više razjarilo. Dao se u trk za seljacima, a tek su ga zaustavila dva nova plotuna novopridošlih seljaka.

U međuvremenu stari je ciganin umro. Ostali iz njegove družine zakopali su starca i medvjeda i napustili selo.

 

Odžak-B. Šamac, 11. svibnja 1934.

U selima oko Odžaka, Bosanskog Šamca i Modriče, kiša nije pala već dva mjeseca i 25 dana. Temperatura za ovaj dio godine takoder je vrlo visoka kreće se i do 28 stepeni iznad nule. Njive su uzorane, ali nisu zasijane. U polju "Božanuša" zasijano je samo šest njiva, a u "Meri" nije zasijan ni šesti dio.

Ni ozimi usjevi nisu u dobrom stanju. Pšenica je isklasala, a stabljika nije veća od dva pedlja. Šljivu je napala neka bolest od koje na grani trune. Glad prijeti više od 600 obitelji samo u šamačkoj općini.

 

Derventa, 19. svibnja 1934.

U srezu derventskom već šest nedelja nije pala ni jedna kap kiše. Svi usjevi su uništeni i posušeni. Sve voće je opalo, tek su se uzdržali šljivici.

 

Derventa, 28. svibnja 1934.

Nakon velike suše, posljednjih dana u srezu derventskom pala je obilna kiša. Medutim, u mnogim selima bilo je pored kiše i jake tuče, koja je potukla usjeve u Ljupljanici, Sočanici, Modranu i drugim selima. Na mjestima leda bilo u visini 10 centimetara.

klikni na foto...

Odžak-B. Šamac, 29. svibnja 1934.

Poslije više od tri mjeseca suše najzad je u cijeloj Bosanskoj Posavini pala kiša. Očekuje se da sada težaci zasiju polja i tako bar donekle ublaže posljedice do sada nezabilježene suše.

 

Derventa, 31. svibnja 1935.

31. svibnja 1935. godine, poslije strahovitog trodnevnog uzastopnog mraza koji je nanio štete cijeloj Posavini, derventski je srez oko 11 sati zahvatiilo jako nevrijeme, praćeno jakom tučom. Led je u početku bio sitan, a onda su počeli padati komadi i od pola kilograma težine.

Svi poljski usjevi, trava, voće i drugo, uništeni su u jednosatnom naletu leda. Posebno su stradala sela: Sočanica Velika, Dažnica, Ljupljanica Gornja, Ljupljanica Donja, Velika, Brezici, jedan dio sela Majevac, Ritešić, Komarice, Johovac i neka sela u dolini rijeke Bosne.

 

Somovi

10. travnja 1935. godine ribar lbrahim Tihić mrežom je u rijeci Savi kod Bosanskog Šamca ulovio soma teškog 101 kg, čija je vrijednost na tržistu bila tisuću dinara.

Još veću sreću i više znanja imao je ribar Štefan Stipić. On je na udicu vezanu običnom kanafom sa obale uhvatio soma od 88 kg, vrijednog oko 900 ondašnjih dinara.

U ljeto 1976. godine Nazif Topalović i Džemal Kosovac iz Odžaka u koritu rijeke Bosne zvanom "Lugovi" ulovili su soma teskog 63 kilograma.

 

Tolisa, ožujka 1936.

Posljedica tih teških godina (od 1932. do 1936.) bo je i Apel za pomoc ugroženom pučanstvu, koji je zupnik fra Martin Nedic poslao "Hrvatskom listu", koji je izlazio u Osijeku. Apel je objavljen 11. ožujka 1936. godine pod naslovom "Opasnost od gladi u Bosanskoj Posavini".

...............................................................

 

Opasnost od gladi u Bosanskoj Posavini

 

Crna avet gladi već se je uvukla i u sela Bosanske Posavine.

 

Nezapamćeni mraz u mjesecu svibnju uniptio je gotovo sve usjeve, a dugotrajna suša u lipnju, srpnju i kolovozu (1935. prim. ur.) oduzelaje seljaku i zadnju nadu, da će barem nešta kukuruza dobiti. Ovo je glavna hrana seljaku u ovom kraju. Dosada je išlo kako tako. Ali početkom mjeseca ožujka (1936.

prim. ur.) više nikako. I oni, koji su nešto imali u velikom su strahu, da im do nove pšenice neće doteći. Ova se očekuje tek u mjesecu srpnju, ako to ne bude uništeno od velike poplave Save, koja je već 28. veljače poplavila sve komplekse oranica pšenicom zasijanih. Sa malo bolje stojećim seljacima je vrlo kritično za prehranu njihovih obitelji. Za velike i najveće bijednike, kojih imade u selima općine Donja Mahala već je sada posve strašno. Nigdje ne mogu dobiti hrane. Nigdje - ni u bližoj ni u daljoj okolici - ne mogu štogod zaraditi. Sredstava nikakvih nemaju, da pribave sebi najnužniju hranu za očuvanje samoga života. Takvih imade na broju oko 300 (tri stotine) obitelji sa blizu 2000 (dvije hiljade) osoba. Ovima sada treba najnužnija pomoć da sačuvaju sam život i da ne počnu umirati od gladi. A što će tek s njima biti u mjesecima travnju, svibnju, lipnju i srpnju?..

 

Da se očuvaju sami životi od gladi ovih 300 čestitith i vrijednih obitelji, slobodan sam sa velikim pouzdanjem pokucati na dobra i plemenita srca ljudi za pomoc ovih bijednika, koji će se svojih dobročinitelja sjećati uvijek sa zahvalnošću.

 

Uzdajući se tvrdo, da će ovaj vapaj i usrdna molba za pomoć bijednicima u ovome kraju naći odziva i hitne pomoći kod plemenitih ljudi, to ispred sviju bijednika najtoplije zahvaljujem za svaku i najmanju pripomoć i bilježim se s postovanjem:

 

Fra Martin Nedić, župnik

 

Sve milodare za prehranu bijednika u ovome kraju Bosanske Posavine molim neka se šalju na:

 

FRANJEVAČKI SAMOSTAN U TOLlSI,

z. p. Orasje n/s

Drinska banovina.

 

............................................................

kilkni na foto...

Marveni vašar u Doboju

Na 3., 4. i 5. listopad (1935. g.) održan je u Doboju veliki jesenji marveni i robni vašar. Dogon krupne stoke, a naročito utovljenih volova bio je vrl0 velik, a i kupnja je bila izvanredna.

Na vašaru je prodano 776 volova, 236 krava, 78 konja, 218 svinja, 186 prasadi, 278 ovaca, 48 teladi i 86 junaca.

Cijena blagu kretala se po komadu i to: utovljeni volovi 800 - 2500 dinara po komadu, krava 400 - 1000, konja 1000 - 2000, svinje 600 - 800, ovce 60 - 80, telad 120 - 200, junci 200 - 250 i prasad od 30 do 70 dinara po komadu.

 

Izvoz šljiva preko pijace u Brčkom

Izvoz šljiva na pijaci u Brčkom (za 1935. g.). započeo je 17. kolovoza.

Izvezeno je za Česku 4.214 270 kilograma, za Poljsku 667.540, za Austriju 4.456.912, za Švicarsku 45.000, za Belgiju 174.200 i za Italiju 5.000 kilograma.

Ukupno je izvezeno 9.564.922 kilograrna. Cijena u prosjeku 130 dinara za 100 kg.

 

Izvoz stoke iz Bosanskog Broda

Iz Bosanskog Broda i okolice izvezeno je 1934. godine 1.342 konja u Italiju u vrijednosti od 1.200.000 dinara. U Austriju je izvezeno 5 konja u vrijednosti 150.000 dinara. Zaklane stoke isporučeno je u Sarajevo i Dubrovnik oko 2.000 komada. Kokoši je izvezeno u Italiju i Švicarsku 30.000 komada.

 

Izvoz lipe iz Posavine

1934. godine iz Posavine je preko sarajevskih i zagrebačih trgovina izvezeno oko 15 vagona lipe. Sirovoj lipi cijena se kretala od 3 do 3,5 dinara za kilogram.

Rod lipe bio je dosta dobar, ali je kvaliteta nesto podbacila.

 

Izvoz lipe iz BiH

1954. godine iz Bosne i Hereegovine izvezeno je oko 70 tona lipe. Poslom prikupljanja (otkupa) i izvoza lipe bavilo se poduzece "Šumaprodukt" iz Sarajeva. Najviše crme lipe otkupljeno je u srezovima Gacko, Foča, Zvomik, Tuzla i Ključ, a bijele u srezovima Gradačac, Bijeljina, Gračanica i Brčko. Cma lipa otkupljivana je po cijeni od 120, a bijela po 80 dinara po kilogramu.

kilkni na foto...

"Oba gluha" u Potočanima

Narodna knjižnica i čitaonica u Potočanima kod Odžaka, priredila je 15.

travnja 1934. godine uspjelu zabavu na kojoj su seoski diletanti odigrali komad "Oba gluha". Naročito su se istakli glumci-amateri Ivo Grgić, Mirko Matić i gospođa Ruža Anđelić.

Zasluge za uspjelu zabavu i dobro odigran komad pripadaju i g. Safetu Doročiću učitelju i g. Lakiću direktoru škole.

 

Ubijeno 200 pasa i mačaka

U proljeće 1934. godine u bosansko-brodskom srezu, zbog bijesnila je ubijena 170 pasa i oko 30 mačaka. Prije negoli je bolest primjećena bilo je više nesretnih slučajeva. Bijesni psi i mačke nagrizli su ne samo stoku, nego i ljude.

 

Špionica, 24. ožujka 1940.

24. ožujka 1940. oko 19 sati na sjevemoj strani neba vidjela se velika crven na nebu (crveno nebo). Nikad prije ni poslije nije viđeno nešto slično.

 

                                               (zapis fra Petra Evića)

 

Umjesto djevojke odveo punicu

Mladić Mato Surkić iz sela Pisara bio je zaljubljen u djevojku Cvijetu Arsić iz Tmjaka. Budući da je Cvijeta bila nešto bogatija od njega, nije se usudio zaprositi je, nego je odlučio djevojku "ukrasti" i odvesti je svojoj kući. Na to je pristala i sama djevojka. Medutim za taj plan dvoje mladih nekako je saznala djevojčina majka.

Na dan kada je Mato trebao doći po Cvijetu majka ju je rano otjerala na spavanje i zaključala, a sama se počela spremati u njene haljine i dotjeravati. Tako opremljena oko 22 sata otišla je na dogovoreno mjesto, gdje se ubrzo pojavio i Surkić s nekoliko svojih kolega. I ne sluteći ništa Mato je "mladu" poljubio nekoliko puta i zatim svi skupa poletjeli prema kolima na kraju sela. Od Tmjaka do Pisara sve je prošlo u pjesmi veselju, samo je djevojka šutjela. Kod kuće mladoženje dočekalo ih je čitavo selo. Tek oko dva sata iza ponoći poveo je Mato svoju "mladu" u sobu.

Tek tamo pri svjetlu prepoznao je da je umjesto Cvijete doveo njenu majku. Mato se istog trenutka onesvijestio. Poslije kad se pribrao punica mu je ispričala da se na ovaj način htjela osvetiti i njemu i svojoj kćeri. Još iste noći Mato je vratio punicu kući i isprosio Cvijetu i zakazao svatove iza Uskrsa. Ovo se dogodilo 1940. godine.

 

Razglas u B. Šamcu

Sredinom travnja 1943. godine Bosanski Šamac dobio je svoj razglas.

Razglas je među gradanima izazvao posebnu pozomost i razumljivo oduševljenje. Razglasna postaja odmah je počela s redovitim radom.

kilkni na foto...

Izvoz šljiva iz kotara Gradačac

1943. godine iz kotara Gradačac izvezeno je oko 300 vagona suve šljive.

 

Odžak je pao 21. travnja 1945?!

"Naprijed" organ Komunističke partije Hrvatske u broju 103 od 25. travnja 1945. godine, na 4. strani, između ostalog donosi i "Pregled operacija Jugoslavenske armije od 17. do 24. travnja. U tekstu se kaže:

"Goneći dalje neprijatelja 19.o.mj. oslobođena je Derventa, a 21. o.mj. Bosanski Brod i time potpuno očisćeno i oslobođeno područje između rijeke Bosne, Save i Vrbasa. Neprijateljske snage, koje su bile opkoljene na prostoru Doboj rijeka Bosna-rijeka Sava-Dubočac- Derventa, potpuno su uništene..." Isti list piše da je "Maršal Tito pohvalio jedinice II. armije pod komandom general-lajtnanta Koče Popovića, za velike uspjehe koje su postigle u području između rijeke Bosne, Save i Vrbasa ..." Bilo kakav komentar je nepotreban.

 

Trojke iz općine Modriča

Početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća, po broju rođenih trojki, modrička je općina bila rekorder u bivšoj Jugoslaviji. Trojke su rodile dvije domaćice iz Garevca, jedna iz Dobrinje, jedna iz Koprivne, dvije iz Dugog polja i jedna iz Tarevaca!

 

Četvrta Radio Modriča

Radio Modriča počela je s emitiranjem programa 8. ožujka 1964. godine. Ona je četvrta po redu radio postaja u Bosni i Hercegovini. Prije nje s radom su počeli samo Radio Sarajevo, Tuzla i Brčko.

 

Preživio udarac teškirn čekićem

Zemljoradnik iz Garevca Marjan Stanušić ostao je živ i zdrav poslije udarca po glavi čekićem teškim 12 kilograma. Marjan je s grupom suseljana udarao pumpu za vodu u zemlju. Dok je Marjan držao željeznu polugu na vrhu cijevi, čovjek koji je udarao čekićem u jednom ga je trenutku slučajno svom snagom udario teškim čekicem po glavi. Marjan Stanušić pao je kao pokošen, a od udarca mu je praktično spala sva koža sa glave. Događaj se desio u svibnju 1972. godine.

 

Ćup pun zlatnika

Ćup pun zlatnika i srebrnjaka, ukupno 1.279 komada iskopao je 1972. godine jedan traktorista orući jednu njivu u Gajevima kod Bosanskog Šamca.

 

Zajam za put

Jozo Barukčić iz Novog Sela (Balegovca) kod Odžaka 1976. godine upisao je i odmah uplatio pet miliona starih dinara zajma za modernizaciju putne mreže u Bosni i Hercegovini.

 

Plićak "Savulje"

Sava je plovna od Siska do Beograda u dužini od 584 kilometra. U ljetnim mjesecima plovidba je znatno otezana zbog plićaka i sprudova. Najveći sprudovi su "Kamičak" kod Šapca i "Savulje" kod Bosanskog Šamca. Sprud "Savulja" dugačak je 360, a sirok 60 metara.

 

Devedeset godina "Posavine"

Vodoprivredno poduzeće "Posavina" iz Odžaka osnovano je 1906. godine, tako da se ove godine navrsilo 90 godina od njenog osnivanja. Poduzeće je obavljalo značajne vodoprivredne poslove i izgradilo brojne vodoprivredne i druge objekte. 1976. godine svojom djelatnošću ovo poduzeće je pokrivalo čak 10 općina u Bosanskoj Posavini.

 

Najstariji posavci

Utvrditi nečije godine nekada je bio vrlo težak zadatak, zbog nepostojanja odgovarajućih dokumenata i onda se uglavnom radila po sjećanjima i pamćenju.

Po svemu sudeći najduže je u Posavini živio Mato MihaIj iz Zorica, koji je 20.

kolovoza 1935. proslavio svoj 124. rođendan?

Hanija Mulagić iz B. Kobaša živjela je navodno 122 godine, dok je sasvim izvjesno da je Kada Karabegović iz Modriče živjela 112 godine. Kada je umrla 1971. godine.

 

Novi Dom zdravlja u Odzaku

1971. godine izgraden je novi Dom zdravlja u Odžaku. Za njegovu izgradnju utrošeno je oko 230 miliona starih dinara. Bio je to tada najljepši objekat te vrste u Bosanskoj Posavini. Novi objekat ima šest dispanzera, stacionar za porodilje i lako povrijedene.

 

Tri tuče - katanac na kavanu

Odbornici Općinske skupstine Modriča jednoglasno su 1971. godine izglasali odluku da se privatne ugostiteljske radnje zatvaraju, ukoliko se u njima u tijeku jedne godine dogode tri tuče.

Razlog? Samo u prvih devet mjeseci 1970. godine javni red i mir prekršilo je u modričkoj općini 319 ljudi. Najveći dio prekršaja dogodio se u kavanama.

Prednjačili su Vranjak i Modriča.

 

Brčko na 076

U lipnju 1972. godine Brčko je uključeno u međumjesni telefonski promet. To praktično znači da svaki pretplatnik, iz bilo kog mjesta u zemlji, bez posredovanja telefonske centrale, može dobiti svaki broj u Brčkom na pozivni broj 076.

klikni na foto...

Pokradene sudije

1972. godine u Doboju je održano savjetovanje sudaca za prekršaje dobojskog regiona, na kojem se, između ostalog raspravljalo i o kažnjavanju pojava krađa.

Dok su učesnici savjetovanja doručkovali nepoznati lopovi upali su u prostoriju, gdje se održavalo savjetovanje, i pokrali nekoliko sudaca.

 

Asfalt u Zasavici

Mještani sela Zasavice u bosansko-šamačkoj općini u svibnju 1972. godine, izgradili su modemi asfaltni put u dužini od 5 kilometara. Radove je izvelo poduzće "Doboj-putevi" iz Doboja. Put je ukupno koštao 480 tisuća dinara. Novac za izgradnju osigurali su mještani putem samodoprinosa i manji dio Skupština općine.

 

Poginulo 30 ljudi

Na putu Orašje- Tuzla od 31. svibnja 1970. do 31. svibnja 1972. godine poginulo je 30 ljudi, a više od 50 je teže i lakse povrijeđeno. Najčešće žrtve su pješaci i to djeca školskog uzrasta.

 

Modriča-B.Šamac i Orašje, 10. lipnja 1987.

1987. godine proljetna sjetva značajno je kasnila na većem dijelu Bosanske Posavine. Osnovni razlozi bili su u obilnim padavinama, poplavama i pojavi podzemnih voda. Na sve to nadovezala se tuča, koja je 10. lipnja zahvatila veći dio tzv. srednje Posavine, odnosno područja općina Modriča, Bosanski Šamac i Orašje.

10. lipnja, Anđelko Bursać, rukovoditelj Reginalnog protivgradnog centra u Gradačcu, u 12 sati izvršio je prozivku strijelaca na terenu i upozorio ih na mogućnost pojava gradonosnih oblaka vrlo velike jačine i na vrlo velikoj visini.

U 13 sati započela je pripravnost, a ubrzo su na 36. kilometru primjetili gradonosni oblak jačine 40 do 50 decibela. Od 14 sati i 30 minuta počeli su se s terena javljati strijelci. U 14 sati i 50 minuta najistureniji strijelacu Dugom Polju ispalio je prvu raketu. Gradonosni oblak se kretao na visini od 10 do 14 tisuća metara, a samo za 23 minute od Dugog Polja stigao je do područja općine Bosanski Šamac... Kretao se pravcem zapad- sjeverozapad, zatim sve sjevemije, a za 63 minute prešao je razdaljinu od Modriče do Orašja. Kod Orašja se razdvojio u dva kraka. Jači dio uputio se u smjeru Gradišta, a drugi u smjeru Vidovica. Najviše štete nanio je usjevima u Jakešu, Donjim Kladarima, Crkvini, Kruškovom Polju, Hasiću, Novom Selu, Grebnicama, Domaljeveu i Bukovoj Gredi. Posebno je značajno istači da se na području Crkvine, Kruškovog Polja i Hasića obnavljao i jačao, pa su tamo štete i najveće.

Strijelac iz Crkvine javio se Centru u 14 sati i 52 minute, a prvu raketu ispalio je u 15 sati i 7 minuta. Strijelac iz Novog Sela Centru se javio u 14 sati i 45 minuta. Prvu raketu ispalio je u 15 sati i 13 minuta. Grebnička protivgradna stanica javila se u 15 sati i 13 minuta. U 15 sati i 17 minuta ispaljena je prva raketa. Ovaj strijelac imao je nekih problema s lanserom. Medutim u 15 sati i 25 minuta ispalio je drugu raketu. Veza se zatim izgubila, a on je ispalio jos dvije rakete, mada nije imao zapovijed. Značajnu pomoć pružio je strijelac iz Donje Slatine koji je ispalio tri rakete u smjeru Grebnica i Novog Sela i strijelac iz Bukove Grede, koji je pucao u smjeru Domaljevca i Novog Sela.

 

Usprkos dejstvu protivgradne odbrane, štete su izuzetno velike. Najteže su tada stradale povrtlarske kulure i pšenica. Povrtlarske kulture stradale su u cjelini, a pšenica je uglavnom isprebijana i oštećena, tako da će se u najvećem broju slučajeva osušiti, jer nema moć regeneracije. Stradalo je ukupno 740 hektara ili duplo više, nego što je ove godine iznosilo poplavno područje.

 

"Veseli Šamčanin"

Ove godine (1996.) navršilo se 110 godina od rodenja Marka Pavičića-Dide, pedagoga, kompozitora i rukovodioca mnogih tamburaških orkestara. Maestro Pavićić je početkom ovog stoljeća radio kao učitelj u Bosanskom Šamcu. Oduševaljen glazbom posavskog kraja komponirao je valcer pod nazivom "Veseli šamčanin". Valcer je rado izvoden na zabavama onog doba. Partiture valcera nisu sačuvane, ali se zna da su tiskane 1911. godine u nekoj od publikacija.

pv

Izvor: Narodni kalendari

24.09.2009