Vučiji čopor - operacija "Zapadni Balkan"


Davor DOMAZET - LOŠO

 

Svjestan stvarne opasnosti od obnove "treće Jugoslavije", dr. Franjo Tuđman povukao je jedini logičan i ispravan potez - ugradio je u Ustav zabrane u udruživanja u balkanske političke integracije, želeći time spriječiti svoje nasljednike da prihvate diktaturu gospodara kaosa (me­đunarodnih moćnika), za koju je bio svjestan da će doći, budući da se na Zapadu osjećala težnja da se Hrvatsku gurne "natrag na Balkan", po mogućnosti u neku vrstu "nove Jugoslavije".

 

Koliko je bio u pravu pokazat će prva izjava, njegovog nasljednika. Naime, Stjepan Mesić, odnosno alfa član trećesiječanjskog "vučjeg čo­pora", odmah nakon stupanja na dužnost predsjednika države, izja­vljuje kako će Hrvatska "sa susjednim državama razvijati takve odnose koji će biti preduvjet za ulazak u Europsku uniju". U biti, to je bio samo nastavak njegove predizborne izjave berlinskom Die Tageszeitungu, u kojoj je, bez ikakve dvojbe, dao do znanja da će Hrvatska u Bruxelles putovati via Beograd, Skopje, Priština, Sarajevo i Tirana. "Najprije želim prekinuti izola­ciju i Tuđmanovu politiku prevladati unutar zemlje. Tada bi mogla napredovati inte­gracija Hrvatske na Balkanu", glasila je Mesićeva zapadnobalkanska for­mula.

 

Što bi ta formula trebala značiti objasnio je kasnije sam Stjepan Mesić u intervjuu Der Spiegelu, rekavši: "Narodi će u ujedinjenoj Euro­pi moći ostvariti još samo regionalnu kulturnu suverenost... Pitanje granica postat će jednostavno suvišno... Tako će, nadajmo se, jednoga dana Hrvati i Srbi živjeti zajedno, razumno i bez granica". Formulu je potanje obrazložio Soroš kada je posjetio Hrvatsku i za Jutarnji list izjavio: "U interesu je hrvatske države da se integrira s ostalim državicama na prostoru bivše Jugoslavije... To je vizija. Europske unije s kojom se ja slažem i shvaćam je vrlo ozbiljno, jer je važna ne samo za regiju, nego i za Europu i cijeli svijet".


 

 

I od tada operacija "zapadni Balkan" uzima svoj zamah, u kojemu medijski "vučji čopor", naravno, uz blagonaklonost onoga trećesiječanjskoga, prvo počinje proizvoditi virtualnu stvarnost, u kojoj se Hrvati prema euroatlantskim integracijama odnose s nekom vrstom vjerničkog zanosa. U tim su vremenima predsjednik države i vlast šestorice, odnosno trećesiječanjski "vučji čopor", neprekidno papa­gajski ponavljali rečenice o nekakvim hrvatskim "obvezama" prema "jugoistočnoj Europi". To je bio dio njihove zadaće - da, zavijanjem poput vučjeg čopora, natjeraju Hrvate da polako ali sigurno počnu prihvaćati tezu kako je za njihovo dobro biti dio "globalnog građanskog društva", kojim će upravljati "globalna skupština naroda". One koji nisu na to pristajali, bilo u politici bilo među braniteljima, izolirali su ih i pretvo­rili u lovinu medijsko-udružbeni "vučji čopori" u sprezi s "kozmopoli­tskim pojedincima s iznimnim bogatstvom i utjecajem", tipa Soroša, kako bi se ostvario trijumf "univerzalnih vrijednosti nad uskogrudnim uvjerenji­ma". Ili, kako je to "preveo" Joško Čelan, "Pobjeda svijeta nad Hrvati­ma!"

 

 

 

Vrelo: "Strategija vučjeg čopora - Tko je pretvorio Hrvatsku u veliko lovište" str. 105-106

 


Veljača 2016.