Noa, opći potop i državna uprava

Nakon puno godina opet Bog po­gleda zemlju. Ljudi su postali pokvare­ni i nasilni. Zbog toga Bog zaključi da ih uništi kao što je to već jednom, prije puno godina učinio općim potopom.

I reče Bog Noi: "Noa, sagradi još jednom korablju od cedrovine, kao i onda, 300 lakata dugu, 50 lakata široku i 30 lakata visoku. Želim na zemlju poslati drugi opći potop. Lju­di ništa nisu naučili. A ti u korablju uzmi svoju ženu, sinove i njihove žene i od svake životinjske vrste po dvoje, muško i žensko. Za šest mjese­ci poslat ću veliku kišu."

Noi to baš ne bi pravo, ta zar opet? Opet 40 dana kiša i 150 neugodnih dana na vodi zajedno sa svim životi­njama i bez televizije. Ali Noa je bio poslušan i obeća da će učiniti kako mu je Bog naredio.

Nakon šest mjeseci nadvise se ta­mni oblaci i poče kišiti. Noa je sjedio u svojem vrtu i plakao jer nije sagra­dio korablju.

"Noa, gdje je korablja?", povika Bog

Noa obriše suze i reče: "Gospodi­ne, što si mi učinio? Najprije sam u općini postavio zamolbu za građe­vinsku dozvolu. Oni su najprije mi­slili da želim graditi nekakvu ekstra-vagandnu štalu za ovce. Nisu se snašli s nacrtom i oblikom projekta, a da bi to trebao biti brod nisu ni povjerova­li. I tvoje mjere su izazvale pomutnju, jer nitko nije znao koliko je dug lakat, pa je moj arhitekt morao napraviti novi nacrt. Zamolbu za građevinsku dozvolu su najprije odbili jer brodo­gradnja u naselju nije dopuštena. Kad sam konačno našao odgovarajuće mjesto iskrsnuli su drugi problemi.

Sad se, primjerice, sve vrti oko pitanja, treba li korablja vatrostal­na vrata, uređaj za gašenje požara i vodospremnik za slučaj požara. Ali kada sam im objasnio da će vode biti i previše, puno više nego je potrebno za gašenje požara, odveli su me služ­benom psihijatru.

Nakon toga mi je županijska upra­va telefonom javila da mogu sagradi­ti brod, ali da je moja stvar kako ću ga transportirati do najbliže vode. S njihovom pomoći ne mogu raču­nati, jer je župan smijenjen. A onda me nazove jedan drugi državni služ­benik iz iste županijske uprave koji mi je objasnio da je njihova uprava jako orijentirana na stranke, da im želi ugoditi i upozorio me da kod EU u Briselu mogu zatražiti poticajna sredstva za brodogradilište. Zamolbu sam morao uložiti u osam primjera­ka i na tri službena jezika EU. Prestao sam tražiti cedrovinu

Libanonska se cedrovina više ne smije uvoziti. Kad sam onda u šumi htio kupiti drvo, re­čeno mi je da je zabranjeno rušenje, jer tako propisuje zakon. Navodno to škodi klimi. Osim toga, morao bih dokazati da sam posadio toliko sta­bala koliko bih porušio. Kad sam im rekao da uskoro uopće više neće biti nikakve prirode i daje besmisleno sa­diti nove biljke i drveće, posjetio me je po drugi puta službeni psihijatar.

Tesari, koje sam angažirao za gradnju, onda su mi rekli, da će se oni sami pobrinuti za drvo. Ali oni su najprije izabrali radnički savjet, koji je najprije sa mnom htio napra­viti tarifni ugovor. Ali kako se nismo složili, oni su stupili u štrajk.

Kako je prolazilo vrijeme ja sam po­čeo skupljati životinje. U početku je to dobro išlo, bar su dva mrava još živa. Ali kad sam htio uvjeriti dva tigra i dvi­je ovce, da zbog viših interesa moraju jedno vrijeme živjeti u miru, javilo se društvo za zaštitu životinja i izjasnilo se protiv ovakvog držanja životinja.

Bože, je li tebi jasno, da trebam dozvolu za transport životinja prema zakonima EU? Već sam na 22. stranici formulara ali trenutno ne znam što da navedem kao cilj transporta.

A jesi li ti uopće znao da se pri­mjerice rogate životinje ne smiju transportirati za vrijeme parenja? A znaš li da su jeleni skoro stalno u tom poslu: A i bik ne misli ni na što drugo nego samo na parenje.

Nadam se da ti je jasno da za tran­sport zečeva moram voditi računa o 43 kojekakva propisa. Moj odvjetnik upravo provjerava da li ti propisi važe i za divlje zečeve.

Uostalom, ako bi mogao nekako srediti da brod plovi pod tuđom za­stavom, a plovio bi samo Jadranom, onda bi to uvelike pojednostavni­lo čitav postupak dozvole. Jedan iz Greenpeace-a mi je objasnio da mo­kraću, izmet i đubre iz staje ne smi­jem bacati u vodu. Prvi put je sve išlo bez ikakvog problema!

Gospodine, ja više ne mogu, sav sam već očajan! Ne bi li ipak bilo bolje da na brod uzmem i mog odvjetnika?"

I Noa opet poče plakati. Kiša prestade, nebo se razvedrilo, a sunce za­sjalo. I na nebu se pokaza prekrasna duga. Noa pogleda pa se nasmiješi. "Gospodine, nećeš uništiti zemlju?"

Tada reče Bog:

"O tome više ne razmišljam, jer to će učiniti vaša državna uprava."

.............................................

Kalendar sv. Ante

Prosinac 2009.