Društveni preduvjeti genocida
Premda izgleda očigledno, nikako ne treba zaboraviti da je postojanje pluralističkog, multietničkog ili multireligijskog društva prvi i osnovni preduvjet za genocid. Na to nas upozorava i Leo Kuper:
Pluralistička društva omogućuju strukturalnu osnovicu genocida. Prisutnost raznovrsnih rasnih, etničkih i/ili religijskih skupina bitna je strukturalna značajka pluralističkih društava, a genocid je zločin počinjen prema tim grupama. Time ne kažemo da je genocid neizbježan u povijesti pluralnih društava, već samo da pluralna društva nude neophodne uvjete za domaći genocid. Mnogi genocidni konflikti u pluralnim društvima (primjerice, djelomično u Indiji, u Bangladešu ili u Ruandi i Burundiju), sugeriraju usku vezu između pluralnog društva i genocida.
Nema nikakve sumnje da je i hrvatsko i bosansko društvo bilo pluralističko. Srpska je manjina u Hrvatskoj sačinjavala oko 12 posto ukupne populacije, dok je u Bosni etnička struktura bila približno sljedeća: Bošnjaci Muslimani 45 posto, Srbi 35 posto, Hrvati 20 posto. Pluralistički karakter hrvatskog i bosanskog društva bio je ograničen na etnicitet, ali nije bio proširen na politički pluralizam. Ova činjenica svakako potiče daljnja istraživanja o tome do koje je mjere genocid mogao biti spriječen da je hrvatsko i bosansko društvo bilo slobodno i demokratsko u zapadnjačkom smislu.
Postojanje pluralističkog društva je neophodan, ali ne i jedini preduvjet za pojavu genocidnog pokreta i/ili genocida.
Norman Cohn tvrdi da se apokaliptični genocidni pokreti pojavljuju samo u razdobljima apsolutne društvene anomije, masovne dezorijentacije i tjeskobe. Ono što uzrokuje očajničku sklonost ljudi da tragaju za totalnim spasenjem nisu samo očajni uvjeti života, već također i kolaps postojećeg normativneg poretka te masovni osjećaj da društveni život više nema nikakvog smisla. Ratna stanja, glad, nesreća, slom autoriteta i nagle političke i društvene promjene samo su neki od čimbenika koji mogu dovesti do sloma postojećeg društvenog poretka ili životnih obrazaca. U takvim okolnostima, tvrdi Cohn, rađaju se novi lideri i/ili proroci dobra i zla koji nude "nove izglede i nove nade". Iz takve situacije rađa se novi odnos između vođe i masa, opsjednutost apokaliptičnom fantazijom, uvjerenost u vlastitu nepogrešivost, i krajnja okrutnost u potrazi za svojim ciljem. Cohn kaže:
... uvijek se iznova susreće isti usud, apokaliptično ozračje, nagovještaji neke gigantske konačne bitke u kojoj će biti eliminirane demonske sile, svijet oslobođen kobnog zagrljaja oktopoda i ostvareno rođenje novog vijeka.
Vraćajući se svojoj temi, mogli bismo reći da su preduvjeti za prijelaz latentnog apokaliptičnog/genocidnog pokreta u manifestni ostvareni u razdoblju od deset godina. Ključni događaji u tom razdoblju bili su: smrt Tita i slom njegovog autoriteta 1980. godine; demonizacija Albanaca kao navodnih počinitelja genocida (1981.-86.-90.); Miloševićev dolazak na vlast (1986.-87.); njegovo rušenje federalnog poretka (1987.-1990.); krah komunizma (1989.); zahtjevi Slovenije i Hrvatske za demokracijom i suverenitetom (1990.-1991.).
Srpska intelektualna elita iskoristila je "slom autoriteta", tj. smrt Tita, da u razdoblju od 1981. do 1986. godine kod običnog srpskog puka stvori apokaliptičnu fantaziju. Izloženi sustavnoj propagandi, ljudi su prihvatili stav da Albanci na Kosovu provode nacistički genocid. Iščekivao se samo prorok i spasitelj koji se pojavio 1986. godine u osobi Slobodana Miloševića. Miloševićev status apokaliptičkog vođe simbolički je ostvaren kad je, obraćajući se masama koje su tražile konačni obračun s Albancima, izgovorio znamenitu rečenicu: "Nitko neće da vas bije!". U sljedeće dvije godine on je dovršio rušenje postojećeg poretka, koristeći se politikom ulice, vandalizmom i nasiljem u mijenjanju sustava komunističke Jugoslavije, nelegalnim "čišćenjem" rukovodstva i stvaranjem opće atmosfere društvene anomije. Mogućnost rata eksplicitno je najavljena 28. lipnja 1989. godine u Miloševićevom govoru na Kosovu Polju - na mjestu stvarne i mitske Kosovske bitke, gdje je turska vojska porazila Srbe 28. lipnja 1389. godine -kojem je bilo nazočno preko milijun ljudi koji su zahtijevali osvetu, rat i spasenje.
Konačni preduvjet za širenje agresivnog i latentnog genocidnog pokreta na druge države bivše Jugoslavije (republike bivše Jugoslavije bile su, prema ustavu SFRJ, suverene države) ispunio se nakon pada Berlinskog zida i rušenja sovjetskog imperija. Nakon toga je većini srpskog stanovništva, koje je s vremenom prihvatilo komunizam i Jugoslaviju kao definitivan društveni okvir, "izgledalo (...) da društvo više nema smisla".
Vrelo: Slaven i Bartol Letica, "Postmoderna i genocid u Bosni", str.43-45