Sjećajući se jednog, zaboravih spomenuti drugo

Izbjegavala je postavljati pitanja. Svoje je nedoumice vješto pripisivala drugim ženama. (Jefimija Pamučina, Petrakijina nećakinja, ne zna bi li ove godine ljetovala u Kiseljaku ili na Ilidži... U Guber joj je, veli, daleko ići - a morala bi zbog malokrvnosti... Ni gospoda Brukner nije sigurna u ljekovitost fojničke banje... Ona Dževahira, Firdus-begova zaova, plaši se za svoj ulog u Hipotekarnoj banci...) Zapitkivala me koješta oko samih koještarija, oko uređivanja i dotjerivanja — kako ne bih posumnjao u vlastitu važnost. U obijesti, znala mi je namigivati i nutkati mi sol - prije nego bih je zatražio... Znala mi se djetinjasto nuditi, prije nego bih je upitao. Zubejda je cijenila moju iskrenost i uvažavala moj strah. Da sam bio glup, mogao sam umisliti kako sam, za sve te njezine popustljivosti i uviđavnosti, zaslužan ja.

Pronicava i spretna, svojih se dužnosti prihvaćala objeručke; našu je zajednicu stavila na prvo mjesto. Tankom iglom i još tanjim koncem ušivala je sve što se habalo i prijetilo skoro poderati. Bdjela je nad našom supružanskom i, doskora, roditeljskom srećom... Zahvaljujući njoj, ostadosmo ljubavnici u dobi od sedamdeset i dvije godine. Zbog kašika tebi, kašika meni, morali smo se sakrivati. Tek usnula i stisnutih šačica, djeca naše djece opominjahu nas na oprez. Iako stari, nismo zaboravljali zaključati vrata za sobom.

Kad god je mogao, Petar je razmišljao o svojoj ljubavi. O svojoj Zubejdi. Pitao se koliko ljubavnikov zanos naliči snivačevu snu. Neka pravila raz­boritosti i u njemu, kao i u snu, očito prestaju djelovati.

Ako ga nije milovala, Zubejda ga je potezala za kosu. Svojom malom rukom znala ga je zgrabiti za gustiš tjemena i potezati - vodeći računa da prestane u času kada igra prestaje biti igrom, a muška se glava, tašta tikva, uzjoguni. I, zamalo, uvrijedi.

»To, dokle u ljubavnoj igri smiješ ići, to ovisi o mnogo čemu...« raspredao je Petar. »Varljivo, a ipak predvidljivo, razlikovanje igre od neigre ljubavnike čini ljubavnicima, a neprijatelje neprijateljima.«

»Petre, bojim se kada tako govoriš... Ne valja kad muškarac počne previše zanovijetati! Ostavi se mudrovanja! Nemoj me strašiti! Poljubi me, evo ovdje, pa da znam na čemu sam...«

I onda bi je on stao ljubiti po tom mjestu - i okolo njega.

Do sada je najmanje dvaput rečeno: Zubejdina je susretljivost bila stalna. Uvjerila se da je njezina moć nad mužem najjača kada mu je najpodložnija. U omiljenom potezanju za kosu razotkrivala je žudnju. Te se svoje pretjeranosti, kao neke slabosti, stidjela.

Milujući je, svaki put bi se ponovno uvjerio kako ljubav oboma pomaže da zaborave na stid. I doista, da nije ljubavi, nikada se ne bi usudio milovati ženu na način kako ju je milovao, dotaknuti, kako ju je doticao. Da se vidio u ogledalu, stidljivac bi ugledao bestidnika. Ali potrebe za ogledalom nije bilo. Umjesto njega, stajala je Zubejdina podatnost. Ni u čemu nije škrtarila - premda bijaše povučena i u nastupu suzdržana. Nježnost je sve njihove želje pretvarala u ostvarljiv čin. A Zubejdu i Petra, iako već vremešne, u ustrajne ljubavnike.

Sjećajući se jednoga, zaboravljam spomenuti drugo!

Zubejda je Petru rodila troje djece. Stat pa gledat! Muslimanke vole kćerima nadijevati imena po cvijeću pa njihova prvorodena kći dobi ime po kadifici, omiljelom materinom cvijetu.

»Neka je živa i zdrava naša mala Kadifa! Nadam se da sad neće ispasti Karanfil!« našali se otac i dotaknu ženin trbuh - po drugi put zaobljen trudnoćom.

»Zar bi mu što falilo? Karanfil je muški cvijet! Dječacima jako naliči. Bio je u nas jedan Karanfil...«

»Nemoj ni pomišljati...«

»Stani! Ne valja trudnu ženu prekidati! U našem je komšiluku bio jedan Karanfil. Djetić, a već pravi muškić. Maksumče, ali prefrigano. Ništa ne govori, a očima sve upija. Moja je mati govorila: taj se rodio s mejtefom u glavi!«

Petar je nije prekidao. Vjerovao je kako trudnu ženu ne valja prekidati.

Ali, ne ispade muško nego žensko. Druga kći dobi ime Vjera. Za Zubejdinu mater, Edina - što mu ga dođe jedno te isto, a nesuđeni Karanfil, njihovo treće dijete po redu, ispade Aleksanadar.

Toliko, što se njihova poroda tiče!