Časni starina fra Grgo Martić bio je napržit i, sačuvaj Bože, da si ga krivo pogledao - skuhao bi ti odmah poparu!
Šali se s fra Grgom neki njegov fratarski brat, i veli, da je htio, da je i on mogao postati pjesnik fra Grga Martić, na što će mu reći fra Grga: " A ja, vidiš, nikad ne bi htio postati svraka od pljuvanke, i da nisam postao fra Grga Martić, ne bih, boga mi, ni fra Anto Glavurda!"
***
Zadirkuje kreševski gvardijan fra Grgu da je bolje bilo da je postao vrhbosanski nadbiskup nego li hrvatski pjesnik, a fra Grga mu uteče u riječ: "Bolje da nisam, ujače, jer da sam, Ti bi prvi zaintačio, da Te zabiskupim!"
***
Došao u Kreševo poglavar Bosne barun Appel i navalio da vidi fra Grgu. Fratri odoše fra Grgi, pa mu vele: "Hoće, bolan fra Grgo, da Te Appel vidi!", a fra Grgo ni pet, ni devet, nego zagudi: "Ne ću ja njega!"
***
Došao u Kreševo drugi poglavar, barun Albori, i zavrzuje: "Hoću do fra Grge!" Fratri kume fra Grgu, da primi k sebi baruna, a fra Grgo im skresa: "Kogod stigne u Kreševo, evo ga kod fra Grge, kao da je fra Grgo kreševska primalja!"
***
U staro vrijeme, kad se govori za fra Grgu, da nije hrvatski nego srpski pjesnik - razvezao se govor o tome i u Kreševu. Da ga bocne, reče neki fratar: "Je li istina, fra Grgo, da si Ti Srbin?"
"Valaj baš onako, kao što je Hrvat onaj njihov fra - Vuk Karadžić!"
Evo druge zgode! Napali ga fratri, da objavi, da je Hrvat, a on im odgovori: "Ako je Vaše hrvatstvo za telale, nije moje!"
....................
Za tisak, ostajući vjeran izvornom obliku, priredio fra Mato MRKONJIĆ prema: Ante Neimarević, Feljtoni i novele, Zagreb 1977, str. 223-224