Od Hude Jame do Orašja
Zdravko TOMAC
Katastrofalna hrvatska politika, pogrješna strategija pa i protunarodno petokolonaško djelovanje dijela državnog vrha došli su na naplatu. Deset hrvatskih časnika koji su bili na čelu Hrvatskog vijeća obrane, koje je herojski obranilo Orašje i okolicu kao jedinu hrvatsku enklavu u Bosanskoj Posavini od deseterostruko jačeg agresora, optuženi su kao navodni teški zločinci te uhićeni na spektakularan način kao opasni teroristi. Optužnice su neutemeljene a optuženi su nevini. To se usudim napisati jer sam i osobno svjedok herojske obrane Orašja, jer sam tamo kao hrvatski političar, potpredsjednik Ratne vlade, zastupnik i potpredsjednik Hrvatskog sabora odlazio i pokušao pomoći da se obrane od velike zločinačke sile. Ova sramotna optužnica nema za cilj istražiti eventualne počinjene zločine s hrvatske strane nego je cilj diskreditirati hrvatski narod, posijati strah, nesigurnost i krivotvorinama promijeniti istinu o tome da su Hrvati u Posavini bili žrtva zločinačke agresije Srba i JNA i skriti prave zločince i istinu da su na zločinački način Hrvati, osim u enklavama, prognani iz Bosanske Posavine a njihove kuće sravnjene sa zemljom.
Dakle, Republika srpska proizvod je genocida nad hrvatskim i bošnjačkim narodom. Da bude paradoks veći, u Orašju su se zajedno borili Hrvati i Bošnjaci protiv velikosrpske agresije. I sada se događa nevjerojatan obrat, teško shvatljiv. Kako se radilo o zajedničkoj obrani nevjerojatno je da zapovjedni kadar koji je bio i hrvatski i bošnjački ne snosi zajedničku odgovornost ako su zločini eventualno počinjeni. Optužuju se samo Hrvati a nema ni jednog Bošnjaka. Optužuju se napadnuti Hrvati, koji su jedva obranili ovaj mali dio hrvatske zemlje, da su počinili zločine nad Srbima agresorima. A nema optužnice za strašne zločine koji su počinili Srbi nad Hrvatima ne samo u BiH nego i u Hrvatskoj, jer, na primjer, samo u mom rodnom Slavonskom Brodu iz Bosne i Hercegovine raketama, topničkom paljbom ubijen je jedan cijeli razred djece. Radi se o pravoj uroti a ne progonu eventualnih zločinaca s hrvatske strane. Evo zašto se radi o zajedničkoj uroti srpskoga i bošnjačkog vodstva.
U Republici srpskoj proveden je referendum usprkos zabrane Ustavnog suda. Predsjednik Republike srpske ne priznaje Ustavni sud i njegove odluke. RS ne priznaje ni sudove BiH. Hrvati priznaju te sudove i sada imamo pravi paradoks. Republika srpska traži i daje materijale tužiteljstvu i sudu Bosne i Hercegovine da podigne optužnice protiv Hrvata. Traži od suda kojeg ne priznaje da u ovom slučaju sudi Hrvatima. Bošnjaci prihvaćaju biti servis Republici srpskoj i tužiteljstvo i sud prihvaćaju materijal iz Republike srpske na bazi kojeg, u tajnosti bez argumenata i izvan konteksta vremena i prostora, podižu optužnicu protiv deset časnika HVO-a. To je jedinstven slučaj u modernoj povijesti da sud prihvaća da nekom drugom sudi na zahtjev onih koji ne priznaju taj sud i koji ne postupaju po odlukama toga suda.
Ovdje se radi o primjeru udruživanja velikosrpske i bošnjačko unitarističke politike s ciljem diskreditacije hrvatskog naroda. Kako se ne radi samo o jednoj optužnici, nego se pripremaju i na stotine drugih optužnica, očito je da velikosrpska i bošnjačka unitaristička politika u savezu, zajednički žele istjerati hrvatski narod iz BiHr stvoriti mu pakao, širiti strah, poticati iseljavanje i na kraju BiH podijeliti na dva dijela bez Hrvata. Radi se o vrlo opasnoj politici. Slučaj Orašje je samo vrh sante leda. Ta politika ne bi bila moguća bez i šire političke podrške odnosno bez saveza Rusije i Turske: Erdogana i Putina. Hrvatska se zbog toga mora suočiti sa svojom dosadašnjom promašenom politikom i posebno mora raščistiti s onim dijelom hrvatske politike koja nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana ustvari vodi protuhrvatsku politiku samooptuživanja hrvatskog naroda kao navodnog agresora na BiH i "Oluje" kao udruženog zločinačkog pothvata radi istjerivanja Srba iz Hrvatske.
Nije tajna da je jedan broj najviših dužnosnika nakon smrti predsjednika Tuđmana vodio protuhrvatsku politiku. Nije tajna da je bivši predsjednik Mesić, koji je imao dva mandata, optuživao Hrvatsku kao navodnog agresora na BiH, da je optuživao Tuđmana da je dijelio BiH s Miloševićem. Nije tajna da je bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić negirala Domovinski rat u cjelini, da je tvrdila da nije bilo Domovinskog rata nego da se radilo o prljavom nacionalističkom sukobu hrvatskog i srpskog nacionalizma radi komadanja BiH. Nije tajna da je Zoran Milanović vodio politiku zajedno s Ivom Josipovićem koja je velikosrpsku agresiju pretvarala u građanski rat s podijeljenom krivnjom. Također, nije tajna da su svi zajedno uz mnoge druge optuživali hrvatski narod u Bosni i Hercegovini kao zločinački narod.
Hrvatska država, njezine institucije i znatan broj političkih stranaka, medija i nevladinih udruga cijelo vri jeme nakon smrti Franje Tuđmana do danas izmišlja optužbe protiv Hrvatske i pokušavaju amnestirati i Srbe i Bošnjake te svu pozornost obratiti samo na eventualne zločine Hrvata i u Hrvatskoj i u BiH. I nakon presude Međunarodnoga suda pravde u Den Haagu i Haaškog suda da Hrvatska nije bila agresor na Srbiju i da Oluja nije zločinački pothvat i dalje znatan dio hrvatske politike i medija isključivo se bavi pojedinačnim zločinima Hrvata kako bi se stvorila lažna slika da drugi nisu činili zločine odnosno da se Hrvati ne žele suočiti s istinom.
S jednom značajnom grupom hrvatskih intelektualaca i branitelja, odvjetnika, bivših ministara, političara, književnika i drugih uglednih ljudi (oko sedamdeset) formirali smo Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) s ciljem da argumentima ukažemo na izdajničku, pro-tuhrvatsku politiku jednog broja državnih dužnosnika na najvišim dužnostima i drugih javnih djelatnika. Mi smo vrlo argumentirano za moralnu veleizdaju osudili i Stjepana Mesića i Ivu Josipovića i Zorana Milanovića i Vesnu Pusić i Budimira Lončara i Milorada Pupovca i druge dokazujući da su svojom politikom nanijeli ogromnu štetu svojoj domovini i hrvatskom narodu. Te naše argumentirane osude su blokirane i na stotinu načina se sprječavalo da se čuje istina. Moralno smo osudili i Josipa Broza Tita za genocid nad hrvatskim narodom. Sada smo dobili neku zadovoljštinu jer je otvaranjem Hude Jame i drugih masovnih grobišta u Sloveniji dokazano da je Tito bio na čelu zločinačkog pokreta koji je na najstrašniji način, bez suda, pobio desetke tisuća ljudi ne samo vojnika nego žena i djece. Moglo bi se čak na neki način povezati Huda Jama i sve hude jame i stratišta s Orašjem i namjerom masovnog progona hrvatskog naroda u BiH. Sve to traži jednu sveobuhvatnu kritiku dosadašnje politike, definiranje krivaca i sprječavanje da i dalje djeluju protiv hrvatskog naroda te utvrđivanje nove nacionalne politike.
Zašto je to potrebno? Potrebno je iz mnogo razloga. Dovoljno je navesti samo jedan. Ne dozvoljava se da se suočimo s istinom o sotonističko-zločinačko-titoističkom sustavu. Nije dovoljno samo da se priznaju zločini, masovni, strašni i okrutni, nije dovoljno da se pobijenima prizna pravo na grob i sahranu nego je potrebno da se rasvijetli bit komunističko-zločinačkog sustava i uklone iz hrvatskog društva sljedbenici koji i dalje pokušavaju diskreditirati Domovinski rat kao zločinački rat i nametnuti komunistički antifašizam kao navodni temelj sadašnje Hrvatske.
I slučaj Orašje i druge slučajeve progona Hrvata, koji se spremaju, treba promatrati u kontinuitetu od Hude Jame do danas. I slučaj Orašje ne bi bio moguć bez hrvatske pete kolone i izdajničke politike znatnog dijela ljudi u političkim i drugim institucijama u Hrvatskoj. Zato je važno suočiti se s istinom, ma kako ona gorka bila.
Sve ovo pišem zbog toga što peta hrvatska kolona ponovno staje na noge i što pokušava govorenje istine o strašnoj uroti, koja se sprema i provodi protiv hrvatskog naroda, govoriti kao o jačanju hrvatskog nacionalizma i nespremnosti da se hrvatski narod suoči sa zločinima i eventualnim zločincima iz hrvatskoga naroda.
Na kušnji su odnosi između Hrvatske i Srbije, Hrvatske i BiH. Hrvatska kao članica NATO-a i EU-a dužna je reći istinu o planu Putin - Erdogan, o opasnom savezu koji prijeti destabilizaciji jugoistoka Europe. Izabran je novi američki predsjednik. Hrvatska je dužna, ne samo zbog svojih interesa, pronaći načine kako da ga upozna s istinom i opasnim planovima destabilizacije Balkana koji su na djelu. Prema tome, slučaj Orašje samo je vrh smrtonosne sante leda, koja je krenula i koja prijeti. Hrvatska ima novu vlast, ona je na velikom ispitu. Mislim da je dobro u slučaju Orašje reagirati, ali to nije dovoljno. Potrebno je pripremiti jednu sjednicu Hrvatskog sabora, na kojoj bi se iznijela analiza pogrješaka hrvatske politike i utvrdila nova nacionalna strategija.
Vrelo: „Hrvatski patriotizam“, str. 378-382