Ova zemlja vama ostaje

Ma ponekad pomislim, ma bacite te mobitele iz ruku, te blesave igrice, te slušalice što od vas rade strojeve, bacite to, podignite glave, pogledajte gdje živite i preuredite ovu zemlju... Jer vi ćete u njoj živjeti... vama ona ostaje... ovo blato vas čeka ako ne isušite tu močvaru... nikada niti jedna generacija ignoriranjem problema nije ništa napravila, nećete ni vi! Dajte neku iskru da se zapale kao baklja što svijetli i vaši ideali, pokrenite se, mladeži moja, inače ćete se pretvoriti u hodajuće komade mesa... Ne bu­dite kao ovi, ne težite biti kao oni, nije istina da je sve isto i da nije važno kako je... i da se ništa ne može promijeniti... nije istina...vi, ta naša mladost, ta naša energija, ta naša nevinost... vi možete sve... vi, samo vi možete preurediti ovu zapuštenu zemlju... vama ona ostaje... vama ona treba! Moje generacije malo-pomalo idu prema Mirogoju, ali vi ostajete... postavite neku crtu preko koje nikad nitko ne smije prijeći... osvijestite svoje ideale, stavite ih na stol i borite se za njih... tucite se za njih... Svaka je to mladost radila,i vas taj posao čeka! Ne možete ga zaobići, sutra vi stižete na scenu i ništa nećete moći zaobići... Jeste li sigurni da su i svi ratovi ovog svijeta trajno iza vas? Ovdje se ratuje svakih pedeset godina, bogami i češće. Jeste li sigurni da velikosrpska zvijer neće opet htjeti zapaliti BiH i ponovno oteti Vukovar? Jeste li baš sigurni da za Vukovar opet nećemo morati u rovove? Tko zna, djeco moja, što vas čeka... ali što god bilo, ne dajte se... vi ste sada prvi i zadnji čuvari hrvatske države... jer vi sada imate sve, energiju mladosti koju nitko nema, jedna ste od rijetkih generacija koja se rodila u hrvatskoj državi... imate taj prevažni okvir za koji se stoljećima umiralo i stavite u taj okvir svoju sliku Hrvatske... Evo, sve te misli sam ja čuo u trenutku kad je podignuo ruku na sebe...