Naš jezik

Mirko VIDOVIĆ

Akademik

U svojoj monografiji 'Pregled povijest hrvatskoga naroda',Dr Ferdo Sisic izricito tvrdi : « Buduci da je nadoslih Hrvata bilo malo – samo gospodujuci sloj – izvrsio se i ovdje u historiji opcepoznati proces da su zapovijedajuci dosljaci poprimili jezik svojih podanika, a ovi ime dosljaka ». I mi se pitamo : kojim jezikom je govorilo pucanstvo jadransko-podunavskih pokrajina koje su Bielohorvati oslobodili od barbara Avara i Sakaliba, i kako to da u Hrvatskoj – poput u Madzarskoj – dosljaci nisu sjedilackom pucanstvu nametnuli svoj jezik okupatora ?

 

Anticki pisci :

 

I danas kao i u proslosti, bez sumnje, pripadnici naseg soja upotrebljavali su nazive : nasa zemlja, nas narod, nas jezik, nasa proslost itd. Taj odnos prema onome sto jesmo i gdje se odvija nas zivot ukazuje u prvom redu na to da se radi o sjedilackom narodu. Razne nazive u toku povijesti upotrebljavali su stranci da nas time oznace – u odnosu na sebe. Tu mozemo navesti prvenstveno nazive : Pelazgi, Iliri, Liburni, Panoni, Dalmani itd.

 

Otaje potreba da podrobno odgovorimo na pitanja : kako se tocno mogu definirati pojmovi koje mi stavljamo pod naziv « nase » ? Koji je povijesno i jezikoslovno tocan naziv za : nas urodjenicki soj, nasu zemlju, nas narod, nas jezik i ukupnu nasu povijest ?

 

Herodot nista nije izmislio (premda je sve vido na svoj nacin), i kod njega vidimo da su se domorodci po nasim sirinama nazivali Illyri od Epira do Veneta, da su Veneti bili Iliri, podrijetlom doseljenici iz Medije (H. 'L', V, 9,10). On je bio uporan u svojoj tvrdnji da su svi oni koji zive, u njegovo vrijeme izmedju Dunava i sjevernog Jadrana bili – doseljenici iz Medije i da su zivjeli i odrzavali svoje izvorne obicaje, pa i nosnju, kako su to cinili u Mediji, a nekad su se nazivali Arijci.

 

Plinije Stariji je zapisao u svojoj 'Historia Naturalis' da od Alpa na istok do Dunava, pa na jug do Jadrana zive Iliri i da se njihova zemlja naziva Panonia. Da bi bio uvjerljiv naveo je i to da se 'od rijeke Rase u Istri do rijeke Drine Ilirija duga oko 800.000 koraka, tj 480km (III.29). Pa kako su stanovnici oko zaljeva na sjeveru Jadrana bili doseljenici iz Medije, odnosno Iliri, onda to vrijedi ne samo za Venete nego i za Histre (Istrane).

 

Strabon je najpodrobnije opisao geografska podrucja na kojima su zivjela ilirska plemena, posebno uzduz ilirske obale Jadrana. Strabon je za podrucje danasnje Bosne ustvrdio da se je u to vrijeme nazivala Pannonia (strictu senso)m a zajednicu plemena na tom podrucju nazvao je Pannonii.

 

 

Pojava populacije Savii ili Savensi :

 

U povodu odluke Kosmokratora Dioklecijana da reformira Imperiju pravednom emancipacijom njezinih sastavnica koje su do tada bile dijelovi strogo centralizirane Rimske Imperije, on je od ilirskih krajeva nacinio zajednicu regija u Dijacezi Dalmacija i Panonije. Dalmacija je dopirala do Posavine, a nad tom razlucnicom nalazio se je Noricum, Pannonia Savia te Panonia Valeria (Prima i Secunda).

 

Po pokrajini Pannonia Savia tamosnji stanovnici su nazvani Savii ili Savensi. Taj naziv je najvjerojatnije ostao i do danas kao posebnan naziv za pokrajinu Slavonija, u funkciji naziva rijeke Save (Posavina). No kako se danasnja Slavonija stere sve do Srijema, njezina ukupna proteznost ne objasnjava se nazivom pucanstva iz samo Dioklecijanove Pannoniae Saviae.

 

Latinski anticki pisci Sextus Rufus (Brev.7)navodi naziv Savus uz oznaku da se tu radi o 'rijeci u Panoniji'. U vezi s time stoji i naziv Savensis za tamosnje pucanstvo. Naprotiv, nazivom Sclavini, Got Jordanes oznacava (u svojoj knjizi 'De Rebus Geticis) - 'narod u susjedstvu Bugara'. Ocito je da Savensi nisu ista populacija kao i Sclavini. No, uz te nazive kod Plinija Starijeg jos imamo i naziv Solvensis (P.S. 'HN', 3.,136) kao « grad u Noricumu ».

 

Tako dobivamo tri slicna ali posve razlicita naziva : Solvensis (Noricum),Savensis (Panonia Savia) i Sclavini (bugarski susjedi).

 

Moze nam biti od nemale pomoci u orjentaciji, sto se tice naziva Solvensis i naziv pokrajine Vindelicia (kod Sextusa Rufusa – 8), a i na kamenom zapisu Orel 488 : « kraj koji se nalazi izmedju Alpi i Dunava ».

 

Moglo bi se disertirati o tome da je Vindelicia isto sto i kasnije pokrajina Solvense, ali za to nemamo drugih dokaza osim – identicnosti prostora na kojemu se je nalazila pokrajina poznata pod nazivima – Vindelicia a kasnije i Colonia Solvensis ili Solvense oppidum. Taj kraj je nazvan po utvrdjenom gradu Solva, gdje su Latini dozidali prosiren castrum. Smatra se da je Solva bila u Koruskoj na mjestu gdje se danas nalazi mjesto Solfedt, gdje jos nije zavrsen rad na iskapanju pozamasnih ostataka antickog naselja. N.B. Danas se ta pokrajina na ustrijskoj strani naziva Windisch, a na slovenskom Koruska. Vrlo indikativna cinjenica koja ima duboko povijesno korjenje.

 

Podrijetlom Got iz zakarpatskih krajeva, a kasnije biskup u Bologni, Jordanes, ostavio nam je svoju knjigu pod naslovom 'De rebus Geticis', gdje za Sclavense kaze da su se nekada nazivali VENEDI.

 

 

 

Kako shvatiti srodnost naziva 'solvense' i 'Venedi' ?

 

U svojoj knjizi 'Rasprave i prilozi' (Rim, 1963) Dr Dominik Mandic polemizira s Drom Ferdom Sisicem u vezi s pitanjem identificiranja naroda Vindi : « Karloman je ... bio zaokupljen u borbama s Vindima »  (na latinskom Winidos, op. M.V.). Pa Dr Mandic nastavlja : « Ovi 'Vindi' ne mogu biti Cesi ni Moravci, jer je tada mir vladao izmedju njih i njemackih Franaka ; niti dalmatinski Hrvati, jer njih zapadni izvori nikad ne zovu Vindima. Moze se raditi samo o panonskim Hrvatima, koji su 875 stresli sa sebe franacki jaram, ubivsi franackog kneza Kocila... »(str.128).

 

Ostaje, naravno, otvoreno pitanje moze li se naziv Vindi (Venedi, Windes te Windisch) uzurpirati u totum povijesti samo jednog naroda na tim prostorima ? Stoji li mogucnost da se uzmu u obzir i podatci s podrucja jezikoslovlja i ne samo u odnosu medju jezicima naseg vremena ?

 

Znameniti ukrajinski redovnik NESTOR ostavio nam je svoje (jos uvijek nedovoljno shvaceno?) djelo : « Povest' vremennyh let', gsdje navodi vrlo znacajne podatke iz onog, svoga vremena :

« Po mnozeh ze vremjaneh seli sut Slovene po Dunaevi, gde est nynew Ugorska zemlia i Bogarska... Volnom bo nasedsem na Sloveni na dunajskija, i sedsem' v nih i nasiljajostem' im' Sloveni ze ovi presadse sedose na Visle i pozvasasja Ljahove...' (P.v.l. I).

 

Zatim Nestor Nastavlja : « V' leto 6406 (898, op. M.V.), idosa Ugri mimo Kiev' gorju... ustremisasja ceres' gory velikaja jaze prozvase gory Ugor'skaia, i pocasa voevati na zivustaju tu Volohi i Sloveni. Sedjhu bo tu preze Sloveni i Volohove prijase zemlu sloven'sku. Posem ze Ugri prognase Vol'hi i nasledisa zemlju mu, i sedosa s' Sloveni, pokorivse ja pod' sja, i ottole prozvasja zemlja Ugor'ska... » (S.v.l. , Lihacev 21).

 

Uza sve sofistikacije da se nazivi populacija Sloveni i Vl'asi kod Nestora relativiziraju u suvremenim etno-centricnim odnosima, stoji i dalje potreba, da se zapitamo : Zasto su Venedi prozvani Sloveni – otkad i kako ?

 

Sam tekst Nestorove knjige pocinje rijecju « SLOVO... ». Koje znacenje izvorno dati toj cijeci koja postoji i danas, premda u nesto drugacijem znacenju nego li u doba Nestorovo ?

 

U trinaestom stoljecu doslo je do invazije Tatara na ruske prostore i iz tog doba datira poema poznata pod naslovom « Slovo o polku Igorovie ». Taj ep je slozen na ondasnjem jeziku kojim je govorila elita dviju Rusija (Novgorodske i Kievske) a koji mi nazivamo 'staroslavenski'.

 

Postoji niz slucajeva u kojima je u stara vremena upotrebljavana rijes « Slovo ». Englezi tu rijec prevode ili rijecju 'song' ili rijecju 'lay'. U biti, kad to osmislimo u duhu danasnjeg ruskog jezika, slovo znaci 'rijec', pa bi Nestorov naziv 'Slovo...' odgovarao u hrvatskom jeziku izrazu 'pripovijest' (u francuskom pak 'discours'). Pojam 'slovo' vrlo je bogat znacenjima i u svojim izvedenicama, poput : slovesno, osloviti, sloviti itd).

 

U velebnoj enciklopediji « Boljsaia sovietskaia enciklopedia » imamo clanak « Iljirskie jazyki », gdje se vrlo strucno uzima u obzir ne samo postojanje i opstojnost 'ilirskih jezika' nego li i njihova proteznost od Jadrana pa sve na sjever do Baltickog mora, kuda je u starini prolazila Jantarna cesta..

 

U toj ulaznici nalazimo i uspomenu na naziv Venet, Vened, Vind, Windisch itd. U navedenom clanku navodi se da je starovenstski jezik prije latinskog bio u upotrebi u pokrajini Veneto na sjevero-istoku Italije, a da je na sjever dosegnuo i obale Baltickih zemalja. Jezikoslovna srodnost je neosporna u tzv. Slavenskim jezicima. Bugarski jezikoslovac Georgiev tvrdi da je najvise staroilirskih rijeci ostalo u starogrckom jeziku. Usporedjujuci starogrcke i hrvatski rjecnik nasao sam oko 2.200 takvih rijeci i objavio ih u svojoj knjizi 'Panonija'.

 

Jos jedan podatak iz pera strucnjaka od notorieteta na podrucju jezikoslovlja, svakako, treba uzeti iz proslovu – 'Prve vijesti o Slavenim', - 'Staroslavenske gramatike' Josipa Hamma, gdje stoji da :

« ...mnogi su slavisti skloni da u tim Skitima, Neurima, i Budinima koji su se nastanili zapadno i sjeverno od njih te s njima zajedno nastavali siroki pojas izmedju donjega Dunava i Dona, do duboko u unutrasnjost danasnjih ruskih zemalja preko Dnjestra, Dnjepra i Sejma, mnogi su slavisti skloni da u tim skitima, Neurima i Budinima vide pretece davnih Slavena (Praslavena) Za njih se doduse jos ne predpostavlja da su govorili slavenskim jezikom, no ipak se misli da su pridonijeli opcoj integraciji etnickih elemenata... To su vec bili Slaveni, iako ih historici i drugi koji su o njima pisali tako ne zovu » (Josip Hamm : 'Staroslavenska gramatika', srr. 1).

 

Da li je eticno da se na ovakvoj – krajnje nesigurnoj – osnovi pisu knjige i disertacije, koje ne dopustaju ikakav prigovor, jer su strateski zadani obznanom Habsburskog 'Dekreta o zabrani spomena ilirskog imena' (iz 1942).

 

Cini se da je najostroumnije shvatio pitanje identiteta naseg jezika Jakov MIKALJA, Hrvat rodom iz talijanskog mjesta Peschici (Pjestica) na poluotoku Gargano. Na tog hrvatskog isusovca i jezikoslovca rodjenog u Dijaspori ocito nije utjecao navedeni habsburski diktat. Jakov Mikalja nam je ostavio predragocijeni rjecnik :

 

 

 

      

     BLAGO JEZIKA SLOVINSKOGA

     illi

             SLOVNIK DICTIONARIUM ILLIRICUM

 

                                                            

                                                        

Buduci da nikome nije palo na pamet da povezuje jezil Ilira, koji je Sveta Stolica u trajanju od Dvije tisuce godina nazivala LINGA ILLYRICA, s nekim Slavenima koji se tako nikada nisu nazivali niti od Prokopijevih Sakaliba potjece ijedan narod na europskom jugo-istoku, treba odgonetnuti na zagonetku : Otkud naziv SLOVIN i SLOVINSKI :

 

Za razliku od antonima ilirski – slavenski, ostaje nam da uzmemo u obzir tvrdnju ukrajinskog redovnika Nestora i da shvatimo da su Nestorovi 'SLOVENE' pucanstvo koje je naseljavalo krajeve u kojima se i danas spominju Veneti, Venedi, Vindi, Windisch itd. Kakve to veze ima na jezikoslovnom planu ?

 

Uzmemo li u obzir izvorno znacenje naziva SLOVO (govor), dobit cemo slozenicu SLOVO-VIND(SKI), koji sazetak je jednostavno stabiliziran u naziv SLOVINSKI.

 

Slijedeci logiku priloga 'Iljirskie jazyki' Sovjetske enciklopedije, da su ilirski jezici uzisli uz Jantarni put do Baltika, stoji i tvrdnja da je na toj relaciji utjecaj medskog jezika bi veci nego na juznim dijelovima zemlje Ilira. U Bosni je ilirski jezik ostao najbolje sacuvan, a na sjevernim rubovima on je dobio svoje posebne odlike koje mozemo osjetiti u svim jezicima i govorima sjeverno od Dunava – sve do Kurilskih otoka.

 

Bielohorvati su govorili jednim od tih dijalekata u srednjem dijelu Jantarnog puta, ali njegove specificnosti su se na jugu posve utopile u zateceni ilirski jezik koji je prezivio sve pritiske i zabrane, pa i diktate dinastija i ideologija da mu – kad vec ne mogu promijeniti govor – zabrane izvorno ime.

 

Stoga je posve shvatljivo da se na prostorima koje su naselili Vindi (blijedoliki ljudi) nalaze danasnje nacionalne drzave : Slovenija, Slovacka i Slavonija. Specificnost u nazivu Slavonije potjece od stoljecima postojece Dioklecijanove pokrajine Pannonia Savia – SLAVONIJA. Specificnost Slavonije ne treba, prema tome, traziti na jezikoslovnom planu, nego na planu administrativne slozenosti Panonsko-dalmatinske dijaceze, u funkciji naziva rijeke Save.

 

NOTA :Do stoljeca sedmog nasa povijest je sva sadrzana u nazivu – illyristica

               Od stoljeca sedmog nasa povijest se naziva – croatistica.

               Drugo proizlazi iz prvog – bez diskontinuiteta.

 

Sapienti sat !

 

*****