Bila jednom jedna lijepa, ljubazna, mirna i autentična princeza. Jednoga dana, poslije ručka, šetala ona tako putićom kroz šumu ugleda u obližnjoj bari, žabu. Žaba k'o žaba pomisli ona i nastavi hod. No, žaba progovori ljudskim glasom.

─ Jednom davno, jedna zla vještica začarala me i pretvorila u žabu - reče žaba.

Princeza je usporila hod, zastala i okrenula se.

─ Ako me poljubiš pretvorit ću se u lijepog i mladog princa i oženit ću te. Preselit će mo se kod moje mame. Ti ćeš paziti na djecu, kuhati, slušati mene i mamu i tako će mo biti sretni do kraja života.

Navečer je princeza jedući žablje batake smijuljila se i potiho ponavljala:

─ Ne bih rekla... ne bih rekla!