U znaku priče

SUZU PUSTI AL NE PLAČI

Da znam dragi kako ti je sada dok čitas stihove moje,

pisala bih još tužnije da rasplačem srce tvoje.

Puni su bola i svaki od njih nešto znači,

zato dragi kad ih čitaš suzu pusti al ne plači.

Nježno ću te spominjati u životu, u samoći,

usamljena jednog dana u crnu ću zemlju poći.

Kada vidiš da me nema, osjetit ćeš što su boli,

al znaj nitko neće tako silno da te voli.

Poželjet ćes tada dragi da ne ziviš ni dan duže,

tjerat će te nešto grobu mome i stavit ćeš ruže.

Teško ćeš mi grob pronaći, bit će u gustoj travi,

jer nikoga nema da mi na grob cvjeće stavi.

Sjetit ćes se moga lika iz kojega ljubav zrači,

sjetit ćeš se mojih rječi - Suzu pusti al ne plači!

 

VOLJETI TE NISAM SMJELA

Da me cjeli svjet kleo, prokleo me tako nebi,

kao što sam poslije tebe odredila život sebi.

Ne mogu objasniti srcu svom -

da ti mi nisi mogao pružiti ni sreću ni dom.

Voljeh te ludo; ljubih, al nisam smjela,

od siline strasne, skoro poludjela.

Oprosti srećo što ne slušah tvoje rječi,

da to nije put ka sreći.

Bila je to ljubav - eho tužne pjesme,

Tužni su stihovi ovi jer srce moje voljeti te nesmje.

Daleko od tebe da negledam više,

kako drugu ljubiš nevoliš me više.

Zaboraviti; sve ću što je bilo,

al tebe ne mogu sunce moje milo.

 

Pokušat ću dragi biti daleko od tebe,

možda ću te voljeti - iako to ne smijem.

................................

 

Napisala: Maena Mala