Posavska dijaspora u Švicarskoj
Marija ĆULAP IMHOF
U Švicarskoj danas živi i radi, po švicarskoj statistici, 34.000 Hrvata. Velik broj Hrvata ima švicarsko državljanstvo i po švicarskoj statistici ne spada pod Hrvate. Tijekom ratnih godina hrvatski misionari su često spominjali brojku od 100.000 Hrvata, skupa sa hrvatskim izbjeglicama. Međutim, tu ogromnu brojku švicarska statistika nikada nije potvrdila. Sa sigurnošću mogu reći, po podatcima koji su mi poznati, da od ukupnog broja Hrvata u Švicarskoj sigurno dvije trećine otpada na Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Od te dvije trećine oko polovine otpada na Hrvate iz Bosanske Posavine.
Hrvati su dolazili u Švicarsku u različitim periodima. Šezdesetih godina su većinom dolazili Hrvati sa visokom stručnom spremom iz Hrvatske. Sedamdesetih su počeli u većem broju dolaziti i Hrvati iz BiH. Početkom osamdesetih u Švicarsku su masovno dolazili Hrvati iz Bosanske Posavine. Kod nas u Posavini nije bilo puno mogućnosti za mlade ljude da nađu posao u svome zvanju, a u Švicarskoj je u to vrijeme bio manjak radne snage u pojedinim granama privrede, naročito u području turizma.
Ranih devedesetih godina, početkom domovinskog rata, u Švicarsku je došlo mnogo Hrvata. Budući da su mnogi imali nekog poznatog, većina je došla kao izbjeglice. Tijekom ratnih godina imali su status izbjeglica. Poslije rata su se neki morali vratiti.
Drugi su se snašli, pronašli posao i ostali do danas u Švicarskoj.
Za Hrvate iz Bosanske Posavine prve godine boravka u Švicarskoj bile su težak period života. Kao prvo, mnogi nisu poznavali jezik govornog područja u Švicarskoj gdje su živjeli. Naime, većina posavskih Hrvata nije učila u našim školama gotovo ni jedan od četiri jezika koji se govore u Švicarskoj (njemački, talijanski, francuski i retoromanski jezik). Kao drugo, ratne godine su nametnule i jedan veoma težak psihički teret svim posavskim Hrvatima. Nije bilo lako nositi se sa osjećajem gubitka rodne grude, voljenih osoba, obitelji, prijatelja, a i svega materijalnog što su imali na rodnoj grudi.
Većina je radila u grani turizma, jer je Švicarska turistički razvijena zemlja. Mnogi nisu radili u svojoj struci za koju su bili osposobljeni i školovani u Bosanskoj Posavini. Zbog nepoznavanja jezika, a bez radnog iskustva u Švicarskoj i, naravno, zbog ratne situacije u kojoj su se nalazili, nisu imali drugog izbora nego uzeti onaj posao koji im se nudio.
Danas većina Hrvata iz Bosanske Posavine dobro živi. Snašli su se u zadnjim godinama. Imaju bolji status nego mnogi drugi stranci u Švicarskoj. Budući da su naučili jezik, mnogi su našli posao u svojoj struci. Neki su otvorili privatna poduzeća u različitim granama privrede, a najviše u ugostiteljstvu.
Hrvatska djeca koja su ovdje rođena su dobro integrirana. Djeca nemaju probleme koje su imali njihovi roditelji, ali imaju svoje probleme. Hrvatska djeca i mladež često su u rascjepu između dvije nacionalnosti. U Švicarskoj su rođeni i bolje im je poznat taj jezik nego hrvatski. Švicarska kultura i mentalitet su im bliži nego hrvatski. Mnogi mladi Hrvati imaju dva državljanstva.
Ako se roditelji ne potrude da na njih prenesu ljubav, jezik, kulturu i mentalitet rodnog kraja, mnogo toga će biti izgubljeno kod budućih generacija Hrvata koji ovdje žive.
U devedesetim godinama Hrvati iz Bosanske Posavine nisu osnivali posavske udruge jer su bili preokupirani mnogim problemima. Oni su se većinom okupljali oko hrvatskih katoličkih misija, oko misijskih kulturnih i vjerskih programa. Pojedinci su se priključili većim hrvatskim kulturnim i sportskim udrugama.
Krajem devedesetih, a i kasnijih godina, počeli su se Hrvati iz Bosanske Posavine bolje organizirati. Stvarali su i nove posavske udruge. Koliko mi je poznato, danas posavski Hrvati imaju puno udruga u Švicarskoj.
To pokazuje da su Hrvati iz Bosanske Posavine brojčano zastupljeni u Švicarskoj i da su ojačali svijest o očuvanju svog identiteta kroz kulturne, sportske, vjerske i druge udruge i njihovo djelovanje.
Napravili su velik iskorak u budućnost, jer su uspjeli mnogo toga prenijeti na svoju djecu. To potvrđuje činjenica da su članovi udruga većinom mladež ili djeca.
Još i danas su mnogi Hrvati iz Bosanske Posavine članovi hrvatskih kulturnih udruga, a pogotovo sportskih klubova (Hrvatska kulturna zajednica HKZ, Udruga roditelja hrvatske dopunske škole, Hrvatski kulturni klub HKK i mnogi drugi).
Folklorne udruge iz Posavine po različitim kantonima Švicarske organiziraju zabave više puta godišnje. Na njih pozivaju i druge posavske folklorne udruge. To je postao uobičajeni način okupljanja i druženja Hrvata iz Posavine.
Mnoga sela iz Posavine imaju svoje udruge. I one organiziraju zabave jedanput godišnje. Te udruge imaju sličnu svrhu djelovanja.
Ciljevi su im: njegovanje tradicije rodnog kraja, okupljanje i druženje osoba iz Posavine i, naravno, humanitarni rad, jer uvijek dio novca bude poklonjen za različite potrebe Bosanske Posavine.
Brig, Wallis, Švicarska, 27. 02. 2013.
Vrelo: "Bilten Udruge fra Grga Vilić", br. 8, str.2-3