Odijelo i zdravlje

Mnogi tumači poezije ne će da razumiju što je to oblik. Ja oblik sebi objašnjavam lako: razlikom između prosjaka i boles­nika. Prosjaka posramljuje njegovo odijelo, bolesniku se ne vidi uvijek bolest na licu - niti on od nje moralno pati. Bolesnik je nesretan, prosjak je prezren; prema tome, nije prezir jedina ša­la tlačenja. U prirodi ima drugih, i nekoga tlači njegovo umno nesavršenstvo ... Ali i bolesniku više nego lijekovi pomažu nje­ga, čistoća, red, obrijanost, pun džep i uljuđenje: konverzacija, lektira. Otuda važnost sanatorija i lijepih bolničarka, zdrav­stvene muzike. Bolesniku je najvažniji krevet, u kojem leži. Pro­sjaka žalimo, a ne bolesnika. Težište se okreće oko ideje kriv­nje. Ljudi koji traže zdravlje dosta brzo se zadovolje konforom. Kod prosjaka je sve izlječivo, i njegovo odijelo; ali nije njegova manija prosjačenja, za koju mu to odijelo treba. Tu je važnost oblika.

Govorniku malo smeta, ako nije okupan; ali mnogo više, ako mu je tur poderan ili lakti izglodani. Tu istu patnju osjeća­ju i ljubavnici. I ljubavnici i govornici uvijek loše odijelo osjeća­ju kao smetnju. Ima duhova koji ne mogu naprijed zbog loše obuće. I siromaštvo je bolest; ali bolest onda naročito i izričito boli, ako je vezana sa siromaštvom. Siromaštvo je bono, jer sve­mu daje taj vrlo nepovoljan oblik.

Tin Ujević "Savremenik", XXVII., br. 7. - 8., str. 616.; Zagreb, srpanj - kolovoz 1938.