Rat u ratu

Nije se ispričavao niti za blokiranje kopnenih putova koji vode u srednju Bosnu, zbog čega je više od milijun civila pre­pušteno očajničkoj borbi protiv gladi ove zime. »Da, učinio sam to«, rekao je zapovjednik vojnog stožera u intervjuu koji je dao malo prije nego stoje prošli mjesec smijenjen. »Ratje rat. Gra­đanski rat je uvijek sveopći rat.«

Hrvati u Bosni i Hercegovini su, doista, uhvaćeni u agoniji s uglavnom muslimanskom vladom. A Mostar je glavni zgoditak. Međutim, prije samo godinu dana oni su se rame uz rame borili braneći grad od Jugoslavenske armije, kojom su upravljali Srbi.

Napetosti između tih dviju nacionalnih skupina postojale su dugo vremena, međutim plan zbog kojeg su saveznici postali neprijatelji došao je iz pravca koji nitko nije očekivao — od međunarodnih posrednika u mirovnim pregovorima.

Po mišljenju promatrača koji dobro poznaju problem, su­radnika vodećih humanitarnih organizacija, sukob između Mu­slimana i Hrvata je rat koji je međunarodna diplomacija trebala zaustaviti, no kojeg je vjerojatno i pogoršala i danas ne čini ništa da ga riješi. Ironično je da su plan, koji su diplomati iznijeli u pokušaju da u ovo područje donesu mir, Hrvati a potom i Mu­slimani iskoristili kao plan za sveopći rat.

Norveški diplomat Thorvald Stoltenberg, koji je 1. svibnja zamijenio Vancea, izjavio je da su se on i Owen naradili kako bi stišali rasplamsali hrvatsko-muslimanski rat. Njihove izjave i zabilješke susreta to potvrđuju.

Međutim, krajem lipnja je bosanska vlada, nakon stoje dva mjeseca promatrala kako njezine snage gube, počela veliku pro­tuofenzivu u kojoj je zauzela gotovo pola teritorija na koji su prava polagale hrvatske snage. Hrvati su, koristeći se taktikama posuđenim od Srba, »očistili« i do 30.000 Muslimana iz područja oko Mostara.

Oni su također pokupili više od 10.000 Muslimana, muška­raca, i zatvorili ih u logore gdje ih se još najmanje 2.500 nalazi i danas. Nalazeći se pod slabim nadzorom, hrvatske paravojne skupine su digle u zrak džamije, napadale civile i prisilile dese­tine tisuća da pobjegnu preko jedinog još postojećeg mosta, 427-godišnjeg »Starog mosta«, u muslimanski istočni Mostar. Današnja procjena hrvatskog zapovjednika Slobodana Praljka sažeto opisuje ovaj rat: »Po mom mišljenju, sve je izmaklo kon­troli. Oni se moraju boriti, a i mi ćemo se boriti.«

Tadeusz Mazowiecki, posebni istražitelj UN-a za prava čo­vjeka, nedavno je okrivio snage bosanske vlade kao i Hrvate za zločine i masakre. On nije optužio bosanske snage za djelovanje po zapovijedi ili slijeđenje ideologije kao što je to slučaj sa srp­skim i hrvatskim »etničkim čišćenjem«.

U govoru održanom prošli mjesec u Londonu Owen je op­tužio Clintonovu administraciju da je »ubila« Vance-Owenov plan. Međutim, on i Stoltenberg su također pomogli zapečatiti njegovu sudbinu kad su prihvatili plan Slobodana Miloševića iz Srbije i Franje Tuđmana iz Hrvatske. Novi plan bi, tobože, us­trojio tri etničke republike u jednoj državi, međutim, dokument predstavlja skriveni plan za podjelu Bosne, ostavljajući u njoj samo krnju muslimansku minidržavu. Bosanska je vlada odbila plan jer su njime Muslimani ostavljeni bez osiguranog prolaza kroz hrvatska područja do Jadranskog mora ili bez sigurne veze s enklavama koje je srpsko osvajanje ostavilo izoliranima u is­točnoj Bosni.

Viši američki dužnosnik izjavio je da su Owen i Stoltenberg posljednjih mjeseci uložili malo napora u rješavanje muslimansko-hrvatskih razlika. »Istina je da pregovarači to nisu imali na svom programu«, rekao je dužnosnik, misleći pritom na postiza­nje prekida vatre u hrvatsko—muslimanskom ratu. Dužnosnik je s nama razgovarao pod uvjetom da ostane anoniman.

Umirovljeni američki diplomat Mort Abramovitz, vodeći kritičar Clintonove politike prema Bosni, suglasio se s tim. »Ja imam dojam da nisam vidio mnogo gorljivog nastojanja (napora da se ograniče hrvatsko-muslimanske borbe) od strane Stolten-berga i Owena«, rekao je Abramovitz, koji je sada na čelu Carnegie Endowment instituta za pružanje intelektualnih usluga u Washingtonu. On je još dodao da Clintonovu administraciju tek očekuje pokretanje ozbiljne inicijative na visokoj razini. Čini se da su se oba posrednika distancirala od rata koji bjesni u toj regiji.

Ovven je, naprimjer, raspravljao s generalom Slobodanom Praljkom iz Hrvatskog vijeća obrane u svezi s njegovim jedno­stavnim objašnjenjem razaranja Mostara. Hrvati ne granatiraju Mostar »jednostavno zato što se on tamo nalazi«, rekao je Owen za Newsday, On je naveo Bobanove riječi: »Mostar je naš glavni grad... jedini grad koji imamo... naše povijesno središte... jedino mjesto sa zrakoplovnom lukom.«

Ustvari, Herceg-Bosna, rijetko naseljena stjenovita regija puna neplodnih brda, nema upravni niti sudski ustroj, a Boban ima malo legitimnosti osim činjenice da su ga priznali sami po­srednici.

Stoltenberg se također odnosi prema opsadi kao prema problemu od drugorazredne važnosti. U razgovorima s Bobanom izbjegavao ju je okarakterizirati kao opsadu. Ono stoje on rekao, prema navodima Vucića, bilo je: »Ovdje se bore dvije vojske«, te je primijetio da »tisak izvješćuje da je HVO započeo opsadu«.

Sam plan posrednika izazvao je oštre kritike. »On šutke pre­lazi preko prisvajanja teritorija silom, etničkog čišćenja i čitave ove situacije s izbjeglicama«, a u procesu se dokidaju »važna načela koja su postavili Europska zajednica i Vijeće sigurnosti« na početku posredovanja u kolovozu 1992, komentirao je Kiro Gligorov, makedonski predsjednik.