Ilija Ico BLAŽEVIĆ
Pitaš,zašto su mi koplja pala
Zašto te đavli u snu gone
Kao da je smrt sa usana udisala
Zamisli kad na brodu stojiš, a tone.
Sinoć sam plovio oblacima sivim
Kao barkom po moru plavom
Gledao zemlju u kojoj živim
Tražio očima a ne glavom.
Slušao ljude što žele reći
Iskreno,ko ispovijed posmrtnika
Gledao hramove,sve veći i veći
Valjda dika pobjednika.
Dok ljudi drhte, traže bijeg
Ko srna bez zaklona nasred lovišta
Jer joj tragove odaje snijeg
Shvativši, osim života da nema ništa.
Crnih lešinara gledam jato
Gdje sa srne kida živo meso
Možda sam se i znojio zato
I ko prut na vjetriću treso.
A srna šuti, ništa da rekne
Ko narod ponosan,makar ga peko
Sve dok ne udari,prije no što klekne
Svom žestinom ko da je to čeko.
.............................................
MLADOST
(u ovoj zemlji)
Znaš li, gdje li si sada
baš ovoga trenutka
kuda ćeš doći i kada
gledano iz ovoga kutka.
U balonu od sapunice
misli kao od stakla
lete svemirom bez uzice
od raja pa do pakla.
Zaštićen prozirnošću kupole
što ti ova zemlja dade
I istina je kao od smole
ljepljiva zamka za mlade.
Mladost je kao muha u medu
očajno nogama trese
slatka u svakom pogledu
što više bježi,to manje ponese.