Homo sapiens

I ono najneprirodnije je priroda. Tko je ne vidi svugdje, ne vidi je nigdje kao što treba.

(J. W. Goethe)

Ne treba biti mislilsac ili puno pametan i spoznati da ljubav budi seks a brana k tomu je moral ili neki drugi vrag. Tako visoki primat homo erectus, emotivno-moralnim uspravljanjem primarno postaje još viši, čovjek, homo sapiens. Međutim, potpuno je besmisleno govoriti o ljubavi bez tjelesnog susreta (a što s idealiziranjem?), odnosno, seksualnog spajanja koje je najbliskiji mogući ljudski dodir. Nema nikakve čiste, metafizičke, duhovne ljubavi bez seksualnosti i rada žlijezda. To je besmislica koju su skovale seksualne zapreke, kompleksi i ozbiljni emotivni poremećaji.

Kada imam čudne snove, znadem da me proganja moja podsvijest. Često posumnjam u njezin utjecaj i brčem je s voljom, kada se svjesno potpuno posvetim nekom projektu, a on ipak propadne. Naslućujem njezinu prisutnost kada mi se potkradaju glupe pogreške, iako mi se činilo da imam stvari pod kontrolom. Vjerojatno nije slučajnost što pošaljem necenzurirano pismo, a ono brižno, neizmijenjeno i sa svinjskim ušima završi u kanti za smeće. I ne mali broj puta sam pri zbrajanju dva i dva dobio pet!? No, također olakšanje je ujutro kada zaspiš s problemom a probudiš se s rješenjem. Opet dobijem želju da je upregnem u sopstvenu korist. I ne kažu džaba stari ljudi: „Čovjek snuje a Bog odlučuje.“

A onda se pojavio Sigimund Freud koji je podsvijest doživljavao kao neku vrstu uskog i tamnog podruma kamo bacamo sve zle i nedopustive nagone, posebno one seksualne prirode, koje bečko društvo 19. stoljeća nije odobravalo. Jungov podrum bio je daleko prostraniji od Freudova, s podzemnim prolazima koji ga povezuju sa svim ostalim ljudskim podrumima u nešto što se zove kolektivno nesvjesno. Nas ne pokreću samo skriveni čimbenici iz vlastitoga života. Naprotiv, svi smo mi pod utjecajem kolektivnih tabua koje su nam nametnuli naša prošlost i naša kultura pa i izvitopereni moral. (Sad vi kažete ili je moral ili nije, ali ja sam ovih dana doživio i ovaj nakaradni, koji mi se u konačnici gadi).

Moje nesvjesno voli sve što je iracionalno i poetično. Neće mi otkriti svoje tajne ukoliko budem ustrajniji, ali reagirat će na umjetnost, glazbu i piskaranje. Ono voli ubacivati razne ideje u moj um kada ste napola usredotočim na nešto drugo. Ono voli iskočiti (iskolači ovolikačke oči) kada sam pri putovanju ili se odmaram, što je razlog zašto se mnogi pouzdaju u tri stvari - krevet, auto i kadu - kao glavna mjesta nadahnuća. Osobno bih dodao i plažu, ukoliko imate prigodu prošetati njome (tamo s jeseni). Plaža oslobađa um.

─ Koliko mi je samo puta moja podsvijet rekla: „Ako se kaješ za jednu glupost, pridodaj onda i ostale“