Snijeg

Nakon duge, sušne jeseni, stiže zima s prvim kišama i snijegom. Dok gle­dam prve snježne pahuljice na zamagljenom prozoru, obuzme me ona šantićevska pretpraznička sjeta, kad se redaju slike zimske idile. Snijeg. Teško se radovati zimi bez njega.

Čitam bizarnu vijest da je ovih dana općinsko vijeće grada Lepa, na jugu Španjolske, "dekretom" odredilo da će tijekom božićnih i novogodišnjih praznika, sve do šestog siječnja, na glavnom gradskom trgu 15 minuta pa­dati snijeg. Stanovnici tog andaluzijskog gradića, naime, nisu mogli zami­sliti još jedan Božić bez snijega, kojeg nisu vidjeli već više od pola stoljeća, pa su gradski oči odlučili to promijeniti. Na hotelski balkon u središtu gra­da instalirani su topovi koji će svaki dan navečer, između 20 i 20,15 sati trg bombardirati pahuljicama od sintetičke pjene. Nekoliko tisuća ljudi oboružanih kišobranima zaposjelo je trg kako bi promatralo prvi "snijeg" ove godine.

Kako bi zimska čarolija bila potpuna, središnji trg je pretvoren u klizalište. Jer i sa umjetnim bolje je nego bez ikakva snijega. Jer bez snijega sve je ne­kako nedorečeno. Dočeci Nove godine i Božića su bez štimunga i ljepote. Poljoprivrednici strahuju za pšenicu, djeca plaču jer nema sanjkanja i gru­danja. Bez snijega bi bilo teško organizirati i zimske sportove; sjećam se da je zima 1984., kad je u Sarajevu organizirana Zimska olimpijada, bila suha i bez snijega sve do časa paljenja olimpijske vatre, kad se nebo najednom otvorilo i istreslo na naše glave tisuće tona bijelih pahuljica.

Snijeg srećemo u više oblika, ovisno o temperaturi. Što je temperatura niža, snijeg je sitniji. Pri niskim temperaturama pada pršić, koji sadrži tri do pet posto vode. Snijeg s oko 10 posto vode Slovenci nazivaju "južen", a mokrim se naziva snijeg s 15 i više posto vode. Vele da pojedina afrička plemena na Ekvadoru nemaju imenice koja obilježava snijeg, dok Eskimi imaju desetak snježnih sinonima.

Ovogodišnju Nobelovu nagradu za književnost dobio je roman pod na­slovom Snijeg, turskog pisca Orhana Pamuka. Taj roman objavljen 2002. godine jedini je Pamukov politički roman, knjiga o kojoj se u Turskoj i u svijetu najviše govorilo. Progovarajući o turskom političkom životu deve­desetih godina prošloga stoljeća, Pamuk u Snijegu zapravo obuhvaća cjelo­kupan proces modernizacije turske države i stradanje Armena za vrijeme raspada imperija. Narodna poslovica kaže da ne pada snijeg da pokrije svi­jet, već da svaka zvjerka pokaže svoj trag. Zima bez snijega to vam je kao vino bez alkohola i život bez ljubavi, veli jedan suvremeni kroničar.