Računajte na nas
Tihomir DUJMOVIĆ
SJEĆATE LI SE MOMKA U DRAP VESTI KOJI JE PRIMIO
ŠTAFETU U IME MRTVOG VOĐE?
Tu štafetu i onu njegovu drap vestu, to se ne može zaboraviti! Ta drap vesta kao politički odmak od odijela i kravate, naročito kravate, kao oznake ideološke omče, ta drap vesta koja je emanirala mladenačku jednostavnost, donekle priprostu, ali ideološki kristalno jasnu političku čestitost, taj signal svima da smo isti i da je on, zapravo, tek jedan od nas, pa nam je drap vesta bila lozinka nad lozinkama i još usto njegova mladost kao zalog, ali i poruka trajne odanosti, to svi mi kojima su oprali mozak u komunizmu teško da možemo zaboraviti! To komunističko zatupljivanje, ta logoraška atmosfera kad imaš jedan jedini tv kanal i na njemu momak u drap vesti prima komad drveta u ime mrtvog vođe i sve traje u izravnom prijenosu dva i pol sata, a onda vijesti, pa kraj programa. Tu još samo nedostaje da svakome na vrata pokuca kakav stražar i donese vam kruha i vode! Jer ta drap vesta koju nikad neću zaboraviti metafora je na razini prvomajskog graha i srdelica što ih Linić dijeli Kvarnerom godinama na isti taj 1. svibanj. Usto kao šlager ide „Računajte na nas" jer kad je to bilo oportuno, onda nam je Đorđe Balašević baš to pjevao. U čemu „Računajte na nas", u razbijanju lubanja hrvatskoj emigraciji, u otimanju kuća, stanova, staja, brodova i gole zemlje kao 1945.? U cinkanju ljudi što pjevaju „Vilo Velebita"? Lukavi Đole nikada nije objasnio na što se sve moglo kod njega i onih na koje se poziva računati! Onaj tko je pjevao Paveliću „Računajte na nas", dobio je metak u čelo, bez obzira je li bio talentiran kao Balašević, a njemu se s tim tobože podrugljivim osmijehom sve oprašta, l tko mu prvi oprašta? Gdje drži prve koncerte? Istra i Kvarner, naravno, tamo gdje je Thompsonu doslovno zabranjeno pjevati!
Kamo mi možemo s tim relacijama? Kako sagraditi normalnu državu s ovakvim abnormalnostima? Pokažite mi još jednu zemlju koja ima ovakve probleme! Digresije radi, kad smo kod Balaševića, kad mu je odgovaralo, „Ne lomite mi bagreme" zvao je dirljivom ljubavnom pjesmom, a bogami kad je trebalo u doba Miloševića, kleo se da je „Bagreme pevao srpskoj stvari na Kosovu" što je javno izjavio u tamošnjem tisku u jednom intervjuu sredinom 90-tih! Ali kod nas se o svemu tome šuti, kao što se, recimo, šuti o činjenici da je Bajaga točno uoči Oluje bio pozvan da održi koncerte ohrabrenja Martićevim četnicima uoči ključne bitke! Nema sramotnijeg od tih Bajaginih koncerata u Kninu i Banjoj Luci, ali nitko o tome u ovoj gluhoj provinciji nema pojma. Tako da nema proslave u Hrvatskoj,a da netko ne pozove Bajagu da pjeva i svira, kao što ga je i Martić zvao, a on se spremno odazvao da mu bodri četnike prije Gotovininog juriša 1995.! Jesmo li ljudi, jesmo li narod u političkom smislu, što smo, za Boga miloga? Jer tako nešto se ne bi smjelo zaboravljati i to stotinu godina!
ŠTO NAM JE TITO OSTAVIO U NASLIJEDE?
Tito nam je ostavio JNA koja nam je poharala pola Hrvatske, Jugoslavija nam je kroz četrdeset pet godina otela puste milijarde da bi nam na kraju napravila četrdeset milijardi dolara izravne ratne štete, l sad ikonama tog sustava mi trebamo naricati na njihovom grobu? l u ovom povodu se naricalo nad uspjesima tog sustava premda se upravo zbog toga što je bio gospodarski nerealan raspao! Ali ni o toj nerealnosti ne smijete ništa reći ni dan danas! Pišu se panegirici sustavu koji se nije održao zato što nije imao računicu! Pritom još nitko nije napravio konačnu računicu tog slavodobitnog sustava. Ako na sekundu stavimo na stranu zločinački karakter tog sustava i prepune zatvore političkih neistomišljenika, zabavimo se pričom o velikoj socijalnoj državi. Nema nikakve sumnje da je sustav koji vam omogućava besplatno školovanje, besplatno zdravstvo i pokušava sagraditi stanove za najveći dio stanovništva vrijedan divljenja. Problem je u tome što se takav sustav nije održao jer ne postoji računica po kojoj je to moguće. Zato što takav sustav realno nije moguć, raspao se širom svijeta. Ali kod nas se o tome ne govori u tim kategorijama, kod nas se uporno širi samo i jedino nostalgija prema vremenu koje nije bilo realno. Jer na kraju je netko morao plaćati i minuse u zdravstvu i minuse u socijalnoj službi i besplatnu školu. Godine 1990. kada je došla nova vlast, ona je zatekla statistiku koja je pokazivala da Hrvatska ima dvjesto tisuća radnika viška! Radnika koji svoju plaću nisu zaradili! Komunistička partija je sredinom 80-tih napravila veliku analizu gospodarskog stanja i konstatirali su taj višak, ali se nitko nije usudio krenuti s otpuštanjima. Dizali su kredite da bi sačuvali privid i mit. To je prava istina o idili koju nam je Tito ostavio.
Vrelo: "Hrvatska u raljama djece komunizma"