Povijesna istina o Bliskoistočnim hramovima i hramskom blagu

Isus je bio Galilejac, kraj koji su Zidovi s prezirom nazivali 'galil' - 'Yeshu hanotzri' ( u smislu - kraj onih tamo). Galilejci su u starini bili srodnici s Europljanima pa su ih nazivali jos i 'bijeli Sirijci' (zato Isusa prikazuju na slikama s plavom kosom). Opsluzivali su vjeru koja je u nekim segmentima (prvi dio 'Petoknjizja')  bila srodna hebrejskoj vjeri (ali ne priznaju rabine ni njihov 'Talmud') i imali su i svoj posebni Hram kao vjernici Samaritanci (ostaci tog Hrama i danas se mogu vidjeti u mjestu Garizim.  Potomci Samaritanaca postoje u Galileji i danas, ali kao 'najmanji narod na svijetu' toliko su ih iskorjenuli. Tako ce biti i s Palestincima. Zidovi su znali da se u taj hram slijevaju veliki prihodi jer Gaileja je bila vrlo bogata zemlja, a Galilejci poznati kao dobri zemljoranici pa i ribari (uz jezero Tiberiada, gdje je navracao Isus, bio je i lucki grad Dalmanuta).

 

Isus je svoj prvi javni nastup imao u Galileji, tocnije u "kraju Magadanskom kod Dalmanute". Tu u blizini odrzao je i svoj 'Govor na gori' pred mnostvom svijeta. U to vrijeme jos je trajalo neprijateljstvo izmedju Samarijanaca i Zidova. U pprepirci sa Zidovima, ovi su upitali Isusa: "Ne kazemo li mi pravo da si ti Samarjanin i da imas djavéa? Odgovori Isus: " Jan nemami djavla nego castim svoga Oca a vi me obescascujuce' (Iv. 8,48). Cini se da je Iusu bio blizi samarjanskom mirotvornom naucavanju nego li agresivnoj vjeri Zidova. Uostalom, Zidovi su ocekivali Mesiju, a Samaritanci pak - Spasitelja svijeta. Uotalom on je svoj nauk i zapoceo u Galileji gdje su ga Samarjani prepoznali kao Spasitelja svijeta. Pa kad su Samarjani culi da se Isus sprema na put u Jeruzalem, odbili su da ga prime kao i nekoliko ucenika koji su ga pratili. N.B . Neki zidovski teolozi tvrde da je Marija potjecala iz roda Dan, pa tako ispada da nije bila iz plemena Juda.

 

Zacudo, naziv naroda Dan je isto kao i u Homerovoj Ilijadi - Dan(ajci). Za Danajce se povijesno zna da im je izvrna domovina bila na Srednjem Dunavu (Danu - odakle Dan) i posve je moguce da su pripadnici roda Dan bili upravo rodocelnici tih Bijelih Sirijaca, odnosno Galilejaca. A i sam grad Magadan ocito dolazi od slozenice 'maga-dan', dakle Veliki-Danaj, tj. grad na obali vode (izraz kao i Make-donia) dolazi iz staroiranskog, medskog jezika, sto znaci 'Medju-rjecje' - da bi mogla biti tocna tvrdnja Galilejaca da su tu oni starosjeditelji a Hebreji doseljenici.

 

Pitamo se kako protumaciti Isusov vrlo kriticni odnos prema 'nevjernim Zidovima', Posebno kad im u lice rece: " Vi imate djavla za oca. On bijase ubojica ljudi od pocetka i nije stajao cvrsto u istini, jer u njemu nema istine.  Kad god govori laz, govori svoje vlastito  jer je lazac i otac lazi"(I.8). A sto se tice zidovskog uvjerenja da bi Bog boravio u jeruzalemskom Hramu, Isus im je uzvratio: " Bog, Stvoriteljs vijeta i svega sto je u njemu. on koji je Gospodar Neba i zemlje,  ne prebiva u hramovima niti ga posluztiju ljudske ruke, kao da bi trebao nesto  on koji svima daje zivotni dah i sve ostalo" (AA, 17,24). A za sakupljace ili cuvare '(hramskog) blaga' Isus je rekao da su budale, jer da smatraju da je hramsko blago dokazom na cijoj strani je Bog: "Tako biva onome koji sebi gomila blago, a nije bogat u Bogu" (Lk,12,20,21).

 

No, da bi se domogli nadzora nad Hramom galilejskih Samaritanaca (koje Evandjelje naziva - 'dobri ljudi', kao 'dobri Samaritanac' itd), Zidovi su udarili na njih vojnom silom. Porazili su ih i razorili njihov hram, a zatim su ih prisilili da placaju porez Hramu u Jeruzalemu. Zato su Josip i Mrija isli u Jeruzalem jer je to postao i njihov glavni grad da se tamo upisu u registar hebrejskih podanika i predaju hramski obol, iako su oni bili Galilejci, a ne Judeji. 

 

NOTA:  Mi pogresno Hebreje nazivamo Zidovima (Judeji) jer to je tek jedno od hebrejskih plemena. Pa kako su ljude prevarili sa samaritanskim hramom tako su u novije vrijeme sve prevarili nazivom svih Hebreja - Judejci, odnosno Zidovi. A od svih vjerskih zidovskih sekti danas je djelatna samo sekta 'farizeji', kojoj je pripadao i sv. Pavao a koju su hramski svecenici 'saduceji' najvise mrzili i progonili.

 

Oni su bili tradicionalni neprijatelji IIira koji su u dalekoj antici naselili i taj kraj i to u sporazumu s Egipcanima. Iz sukoba hebrejskih nomada sa starosjediteluima izvucena je pucka pricao o 'Davidu i Glijatu'. Iliri su naime bili poznati kao ljudi visokog stasa. Iz te price, vjerojatno potjece i njihova mrznja prema Hrvatima kao potomcima Ilira, kao najstarije nacije  mazdajske vjeroispovijesti, koja je od tvrdokornog farizeja ( 'farizej' znaci hebrejski pripadnik sekte koja je pristala uz mazdajnsko jenobostvo) apostola Pavla primila krscanstvo.

 

Naime kralj Herod je s nekoliko svojih ratnih brodova sudjelovao na strani Antonija i Kleopatre u Bitci kod Akciosa juzno od Krfa, na ulazu u Jadran, protiv Oktavijana i Agrippe, gdje su bili presudni ilirski ratni 'lemboji' i gdje je Herod dozivio teski poraz. Pobjegli iz vatre Antonije i Kleopatra su, dospijecem u Aleksandriju, nacinili samoubojstvo. N.B. Heroda je proglasio 'Kraljem Judeje' rimski Senat -37 g. pr. Kr., a Rimljani su nazvali Judejom skoro svu Palestinu, o cemu je ukupno stanovnistvo tog Herodova kraljevstva prozvano - Judejima (Zidovima). Herod je dogradio Hram u Jeruzalemu i opoganio ga unosenjem obicaja poganskih zrtava paljenica. A izdao je Rim kad se je priklonio Antoniju i Kleopatri u ratu protiv Oktavijana i Agrippe.

 

U nazočnosti svih službenih predstavnika SPQR-a, August je potvrdio valjanost svih isprava koje je dao i potpisao Agrippa. No Augustovo se zdravlje popravljalo. Pa kako je nakon inspekcije na za- padu, August bio najavio i svoj put na istok Carstva, a budući da mu to zdravstveno stanje još nije dopuštalo, na taj je put otišao Agrippa koji za tu službu dobiva imperium (pune ovlasti) koji na istoku još nitko nije dobio.

 

Agrippa je 14. g. pr. Kr. išao u inspekciju u Felix Beritus (Bayrut). Ondje ga je došao posjetiti porazeni i ponizni kralj Judeje Herod (Antonijev saveznik i Augustov neprijatelj), koji ga je pozvao da posjeti Jeruzalem. Agrippa je uslišao molbe židova da im se dozvoli posebno pravo kontinuiteta njihove vjere i običaja i u grčkim gradovima, ali je odbio prisustvovati žrtvovanju pred Herodovim opoganjenim hramom. Koliko god bio ponizan pred Agripom, toliko je kasnije bio ohol kad je odlucio da unisti krscanstvo koje je u svom poslanju bilo nevino i nije imalo nikakve pretenzije za vlascu u Judeji, a jos manje prijetnje prema tom ocito schkizophrenom uzurpatoru vlasti nad Palestinom...

Taj osjet gubitnika je motivirao i njihovu trajnu mrznju nemocnih krscana i nadmocnih Ilira.