More

More (lat. mare), imenica je koja, ako je vjerovati zemljopiscima, pokriva dvi­je trećine (70,3 posto) našega planeta, pa on, zbog tolike količine voda, izgle­da u svemiru kao plavičast dječji balon (Der blaue Planet). U užem smislu, pojam mora obuhvaća samo one dijelove svjetskih voda otocima i kontinenti­ma odvojene od oceana, te velike zaljeve i velika jezera. Dinarskim rječnikom rečeno - more nije voda, nego - vodurina.

Na rubovima svjetske velebare ljeskaju se 83 mora. Najveća morska du­bina izmjerena je u tzv. Marijanskom jarku u Tihom oceanu (preko jedanaest tisuća metara), a najveća morska temperatura u Perzijskome zaljevu (trideset i pet stupnjeva). U metaforama more je najčešće plavo, ili tamnomodro (si­nje), dok u stvarnosti ono može biti i crveno (u Arabiji), žuto (u Kini), mra­morno (u Turskoj) i crno (u Aziji). U Crno more slijevaju se četiri od pet na­ših bosanskih voda. Mrtvo, pak, more nalazi se u Izraelu i Jordanu, a More tišine — daleko, na Mjesecu. Na razvedenim obalama Sredozemnoga (lat. medius terra) mora, kupala se egipatska faraonska kraljica Neferitis, potom nje­zina nasljednica, sunčana Kleopatra, ta femme fatale staroga vijeka. Na sre­dozemnom je žalu sjedio nostalgični Odisej, zlaćane pjege na licu dobila Afro­dita, a volooka boginja Hera grmila na Neptuna, podmuklog gospodara mor­skih dubina. Isus Krist je, po svjedočenju njegovih apostola, hodao po mor­skim valovima Sredozemlja kao po kakvoj modrikastoj plahti. Ergo: Sredo­zemno je more kolijevka civilizacija, njegovi valovi oplakuju obale triju veli­kih svjetskih religija: judaizma, kršćanstva, islama. More je opće mjesto poezi­je (»more ljubavi« - Kaštelan, »more suza«- Ćatić itd.). Ono je tajanstveno po­put ljubavi i slano poput suza. U narodu se često kaže »more briga«, »moreproblema«, ili, kroz poslovice: mahnitu je more do koljena; hvali more drž' se kraja i sl...