Vrijeme slobode -Korizma


Fra Zvjezdan LINIĆ

 

Obično se korizmu zamišlja nekim manje vedrim vremenom, gotovo mučnim periodom u crkvenoj go­dim. A ipak je ona put k slobodi. Teško ćemo do kraja znati definirati pojam slobode. Znamo daje to drago­cjena vlastitost darovana čovjeku, da je silno potreb­na, ali u isto vrijeme osjećamo da je svako definiranje slobode već zarobljeno određenim ljudskim ograni­čenim razmišljanjima. Koliko je akademskih ili ma­nje akademskih diskusija posvećeno toj temi! Koliko je pjesama ispjevano slobodi! A ipak, još smo uvijek samo na početku. Uvijek iznova svaki je čovjek suo­čen s tom stvarnošću koju mora pojasniti i za koju se mora izboriti čim osjeti da je biće okruženo drugim sličnim bićima, čim osjeti da nije sam. U svojem od­nosu prema drugima otkriva prostore slobode i spu­tavanja. Mnogo toga čovjek mora činiti kako se ne bi ogriješio o poštovanje drugih, o slobodu drugih.

Nismo li mi zapravo sužnjevi u vrtlogu sve zamr­šenijih ljudskih odnosa? Često se tužimo na određenu krutost Božjih zapovijedi. Međutim, činjenično je stanje drukčije. Daleko su nam neposrednije nametnuti ljudski zakoni. Bog ih je nama odredio samo deset, a koliki je broj ljudskih zakona? Parlamenti država i ne diskutiraju o drugome nego o izdavanju novih zakona, mijenjanju starih. Neprestano nove odredbe u prometu, u poreznim pravilnicima, u poslovanju. Stalno se izmišljaju novi pravilnici na radnim mje­stima ili u ljudskim prebivalištima. Sve su to okviri kojih se čovjek mora držati. Gotovo se čovjek prema mnoštvu takvih propisa neprestano nalazi u nekoj zamci, osjeća se krivim, jer je nemoguće sve održa­vati ili je nemoguće sve to znati. Sve nas to sputava. Sužnjevi smo sve zamršenijeg ritma života.

 

Osjećamo, doduše, da je to potrebno, da se stvari moraju definirati i odrediti kako bi vrijedile za sve i da bi se osigurala ljudska prava. Međutim, to time ne postaje lakše.

Isus bi htio sav zakon svesti na jednu zapovijed. Htio bi da vlada ljubav. Poziva čovjeka na potpunu, nesebičnu ljubav kojom će biti okrenut Bogu i ljudi­ma. Gdje ima ljubavi, zakon nije potreban. Ili, punina zakona je ljubav. Isus je ostvario upravo taj zakon. Bio je neprestano u ljubavi prema Ocu i u ljubavi pre­ma ljudima. Živio je za druge, darivao je sebe u služ­bu drugima. Za sebe je tražio jedino pravo da čini ljubav. Za to pravo borio se svim silama, do kraja, do smrti na križu. Na križu je izborio pravo na ljubav koje mu nitko neće oduzeti. Zato je i rekao da on slo­bodno život svoj daje i da mu ga nitko ne oduzima, iako je izgledalo kao da je igračka u rukama nepra­vednog suca i zaslijepljenih židovskih glavara. Isus pred Pilatom u potpunoj slobodi prihvaća presudu, uzima križ. Sasvim je jasno da je u tom času Pilat sužanj ljudskih obzira, u okovima straha pred višima.


I nama Isus želi donijeti oslobođenje. U tom po­gledu nije dovoljno samo „na van" biti slobodan. Oslobodili smo se izvanjskog robovanja, živimo u slobodnoj domovini. Ipak, sada je na redu unutar­nje oslobođenje. Nikakvi zakoni neće nam donijeti tu slobodu. Treba nam Isus i njegova sloboda za ljubav. Treba nam oslobođenje koje će nas iznutra osloboditi od svega onoga što nas čini ovisnicima vlastitih požu­da. Treba nam sloboda iznutra da ne bismo bili sprije­čeni u nesebičnom darivanju za bližnje. Za darivanje u ljubavi Krist nas je oslobodio. On je zato i došao. Sužnjima je proglasio oslobođenje. To oslobođenje je nerazdvojno od Isusove osobe, a osobito od njegova dara života što ga prepoznajemo u misteriju križa, u slobodnom i predanom daru života. Plod takvog slobodnog darivanja, žrtvovanja za druge zasjat će u Kristovu uskrsnuću. Korizma nas i vodi k Uskrsu!

 

Vrelo: "Samo ljubav liječi", str.52-54


Veljača 2016.