Stefani

Ljudi, život, običaji

 

Otkud Stefani tolika ljubav prema folkloru?

 

PN / Da život ponekad piše neobične priče, posvjedočila je za blagdan sv. Marka ove godine na Plehanu petnaestogodišnja djevojka iz Švicarske, Stefani Markez. Među mnoštvom mladih djevojaka i mladića obučenih u svečane narodne nošnje svoga kraja koji su na Plehau poslije misnog slavlja sudjelovali na šestoj smotri folklora bila je i ona. Iako je prije 15 godina rođena u Bernu u Švicarskoj Stefani je toga dana izgledala baš kao prava Plehančanka.

Obučena u lijepu plehansku narodnu nošnju s krpicom na glavi koju su nekada na posebnim misnim slavljima oblačile plehanske djevojke Stefani čija je majka Plehančanka, a otac Portugalac bila je iznenađenje tisućama vjernika koji su se okupila da baš kao nekada proslave taj kako za Plehan tako za cijelu bližu i dalju okolicu važan događaj. Dolazila je Stefani i prije s roditeljima na Plehan za blagdan sv. Marka i otuda njezina ljubav prema majčinom rodnom kraj. Među tridesetak folklornih skupina iz raznih krajeva BiH i Hrvatske kao i Austrije iznenađenje svima bila je svojim nastupom upravo ove mlade djevojke. Iako je šargija instrument koji je nekako prirodniji muškarcima, Stefani ih je toga dana  u svojoj izvedbi dvaju bosanskih kola na šargiji, čini se i nadmašila. Na pitanje odakle ljubav prema tom glazbalu i uopće folkloru, ispričala je prvo njezina majka koja je s Plehana u Švicarsku otišla prije samog početka Domovinskog rata 1990. U Bernu sam upoznala supruga Luisa koji je iz Portugala. Tako sada radimo i živimo u Bernu, a kuće imamo u Zagrebu i Portugala gdje ljetujemo. Kako je još u Bosni bila aktivna folklorašica po dolasku u Švicarsku odmah se uključila u naš KUD „Plehan-Bern“. „Ima nas 30-ak aktivnih članova i svake smo godine s jednim autobusom na Markovo dolazili na Plehan. Ove godine nismo mogli organizirano doći, pa smo suprug i ja odlučili doći zajedno za Stefani. Ljubav prema folkloru naša kći je vjerojatno naslijedila od mene, a kako tamo sviramo naše pjesme, zaželjela je, i uz svoju upornost sama naučila, svirati na šargiji“, kazala nam je ponosno majka.

„Nisam nikada prije svirala nijedan instrument i zasada niti nemam želju, osim šargije. Teško je to opisati. Pratila sam sve majčine nastupe i zvuk šargije me neopisivo privlačio, kao da sam s tim rođena“, započela je razgovor Stefani i nastavila, „zato sam vjerojatno tako brzo i naučila svirati bosanske pjesme i kola. Sretna sam što sam danas imala priliku ovdje nastupiti. Sve mi se ovdje na Plehanu sviđa. Svaka je folklorna skupine bila posebna. Ta raznolikost narodnih nošnji, običaja, od pjesme do raznih kola, sve me jako dojmilo. Cijeli me kraj neopisivo privlači, da poželim ostati ovdje“.

„Srce nam je danas svima veliko“, kazala je za kraj Marica i  dodala kako je supruga Luisa učila te danas jako dobro govori hrvatski. „Ljepota brežuljkastog Plehanskog kraja Luisa jako privlači te svi zajedno razmišljamo da i na Plehanu napravimo kuću kako bismo češće mogli tu doći.“

 

 B. Lukačević

 

...klikni na foto

dostavio Katolički tjednik / 13.05.2009