Koliko cijenimo sebe

Vratimo li se u daljnju ili blizu prošlost, pročitamo li neke stare novine ili slične članke,pročitamo li svu litereturu ovoga svijeta uvijek će mo naići na isto, a to je da svijetom vlada nepravda. Oduvijek je manjina vladala većinom, oduvijek su bogati upravljali nad siromašnima. Oduvijek je manjina kontrolirala većinu svjetskog bogatstva. Do današnjih dana  nije se ništa promijenilo; 5% stanovništva našeg planeta kontrlira čitavo svjetsko bogatstvo a istovremeno 95% su siromašni ili žive na rubu egzistencije ili u najboljem slučaju pripadaju srednjem sloju tj. životare ali ne uživaju. Tih 5% bogatih živi na račun 95% ostalih a istovremeno  tih 95% ostalih radi i svakodnevno pridonosi  bogaćenju  tih istih 5% bogatih. U današnjem poremećenom vremenu, u vremenu iskrivljenih vrijednosti  gdje je sustav vrijednosti totalno pogrešno postavljen, gdje je kapital na prvom mjestu. Profit je stavljen ispred obitelji i čovjeka, ispred društva i zajednice. Svjedoci smo slučajeva da su neke svjetske korporacije gospodarski jače i od samih država na čijem teritoriju egzistiraju. Vratimo li se na bliska dogadjanja sa kraja proslog stoljeća na našim prostorima vidjet će mo da se manjina brutalno poigrala sa većinom. Manjina koja je bila za sukob prouzročila je takva razaranja i stradanja čije posljedice još i danas osjećamo a osjećati će mo ih još dugo u budućnosti. Zašto je to tako i zašto smo mi u toj priči pasivni promatrači, zašto se ne znamo izboriti za svoja prava? Zašto manjina upravlja većinom  bilo u gospodarstvenom bilo u političkom sustavu. Da li nam nedostaje znanja i vještine za jednu takvu borbu ili je prisutan strah za osobnu egzistenciju ako se suprostavimo tim istim moćnicima .Isto  ili slično stanje imamo i u drustvenom pa i u duhovnom životu. U društvenom životu susrećemo se sa totalnom pasivnošću  a moglo bi se reći i nezainteresiranosću za dogadjanja koja bi nam trebala biti i te kako bitna.

Čini se da nam uopće nije bitno tko će nas predstavljati u tijelima izvršne vlasti da li na nivou države ili općine jer da nije tako ne bi se često mogla čuti ona poznata uzrečica: „baš ce drugi biti bolji - svi su oni isti“. Možda u tome ima istine ali se ne treba predavati i sve prepustiti stihiji pa što bude bit će. Mi obični ljudi, mi koji spadamo medju onih 95% smo stvaralačka snaga bez koje ništa ne bi bilo moguće. Često nismo niti svjesni koja je moć i silna energija tu medju nama, samo je treba dobro usmjeriti u pozitivnom pravcu i izvući maksimum iz nas samih. Nikako nisu vredniji od nas ti privredni ili politički moćnici jer bez nas oni bi bili nitko i ništa, jer smo ih mi stvorili; jedne svojim radom a druge svojim glasovima na izborima. Ne smijemo   dozvoliti da  nam čine što ih volja jer njihova moc je  proizasla od nas,njihova moc je nas proizvod,mi smo ta snaga bez koje oni  ne bi bili tu gdje jesu a isto tako ne mogu bez nas opstati. Probudimo se, budimo svjesni svoje vrijednosti i uloge u društvu i životu jer  obitelj je temelj društva a čovjek je osnova svega. Ovaj svijet ne postoji da bi  bogati vladali nad siromašnima, jaki nad slabima. Ovaj svijet postoji zbog  čovjeka koji je jedina i prava vrijednost  i kojoj treba biti sve podredjeno. Cilj svega treba biti boljitak i prosperitet društva i zajednice u cjelini, a ne samo pojedinaca a to možemo postići ako cijenimo sami sebe, ako budemo svjesni svoje veličine i uloge u stvaranju boljeg i pravednijeg društva. Mnogo toga ovisi o nama, mi smo taj faktor koji moze sve promijeniti i pokrenuti u pozitivnom pravcu ali tek onda kada sami  postanemo svjesni koliko vrijedimo. Nije bitno da li se radi o privrednim, politickim  ili duhovnim moćnicima jer mi smo temelj i osnova svega, sa nama sve počinje i završava, bez nas i njihovo postojanje bi izgubilo svaki smisao jer oni su tu zbog nas a ne mi zbog njih.