Iz dana u dan

Dragan PAVELIĆ


   - Koja će oprat lampe? - upita mati zagledana u čađava stakla na pe­trolejkama. Djevojke podigoše glave.

- Ja ću, mama... — javi se najmlađa.

   - Koja će oribati ganjak?

-    A ja ću. Kefa, kefica, moja je drugarica! - našali se druga kći.

-    Ti, molim te, pristavi grah!

-    Hoću, hoću! S mesom il' bez mesa? - upita treća, poguzija i velika mesojetka.

-    Ti postavi i pospremi!

- Zna se. Pranje suda — moje bilo i moje ostalo! — potvrdi materi četvrta.

- A ti naloži vatru!

- A 'ko će, ako neću ja? — zaključi peta. Peta i najstarija.

Tako joj, iz dana u dan, jedna za drugom odgovaraju njezine kćeri. A posao? Posao kao posao; zahtijeva i onaj drugi, koji ide s prvim, koji iz njega proizlazi. U glavama djevojačkim, a pet ih je pobrojano, ima i drugačijih misli! Pomiješane s mislima, komešaju se želje djevojačke.

One koje nisu plele pletenice, imale su konjski rep ili su ga, da repom ne ostane, savijale na potiljku. Samo je jedna imala bubikopf. Siške ni jedna. Mati je branila šiške. Bez obzira na frizuru, sve se pažljivo češljahu i obrve češljem dotjerivahu.

One koje nisu morale za školu učiti, spremahu se na čajanku. One koje nisu šile, vezle su i plele. Dok su sjedile, da ne sjede besposlene, listale su albume, prstom uvijale uvojke, češkale se sad ovdje, sad ondje. Nalakćene na prozor, sve su rado gledale u prolaznike. I tako, iz dana u dan.

***

- 'Ko će danas u dućan?

-    Treba donijet glavicu kupusa.

-    Ti promijeni forhange 

-    Koja će miješat puru?

-    Koja će...

Tu mati stade. Pete kćeri nije bilo. Tek se bila mužu odselila. One četiri prihvatiše njezin posao.

"Šta ću ako ostanem sama?" pomisli stara. "Ostanem li sama, ni Bogu se neću stić pomoliti! A starim ženama pristoji kod kuće sjediti i Bogu se moliti!" Iz dana u dan, iz noći u noć.

Prosinac 2012.