Krštenje

Mile STOJIĆ


Nakon što je Goran Bregović u srbijanskom Playboyu izjavio da je u dje­tinjstvu kršten dvaput ("Po ocu sam katolik, po majci pravoslavac, pa su me obje babe tajno krstile, bez znanja roditelja"), pristigla je vijest da je ovih dana "u pradjedovsku vjeru" napokon simbolično vraćen i Bregovićev jaran Emir Kusturica.

Dok se čuveni roker držao tradicionalne filozofije zatucanih baba i promu­ćurnih trgovaca da "od viška glava ne boli", dotle je proslavljeni režiser -izvješćuje beogradski Blic - vaistinu kršten u manastiru Savina (sagrađen 1030. godine, u vrijeme zetskih vladara) u Herceg-Novom, i to na protekli Durđevdan. Krštenje Emirovo obavljeno je u manastirskoj crkvi koja se zove Uspenije Bogorodice, a obred je obavio sveštenik Đorđe Orović. Emir je tom prigodom dobio novo krsno ime - Nemanja.

Kum na krštenju, koje je obavljeno bez prisustva javnosti i bilo kakve pom­pe, bio je Vladimir Čukavac, šumar sa Mokre Gore, gdje režiser u posljednje vrijeme živi. Poznati filmadžija izjavio je da se ovim svečanim činom samo "zvanično vratio u pradjedovsku vjeru, jer Kusturice starinom i stammom potiču od Krivokapića iz Cuca u Crnoj Gori".


Iako je dvostruko krštenje vjerski sporno, jer ne može krst na krst, Goran Bregović razvija jedra u pravcu aktualnih vjetrova, dok Emirove krstitke, čini se, idu svemu usprkos, a ponajviše zdravoj pameti i konspirativnim babama. Elem, iako je njegovo pozno krštavanje obavljeno iza debelih ma­nastirskih zidina, ostat će zapisano da je Kusta prvi pravoslavac u moder­noj povijesti čiji se otac zvao - Murat.

Također će ostati upamćeno da je Kusturica svoje aristokratsko arapsko ime Emir (ar. vladar, raskošni, veličanstveni) dragovoljno trampio za slavenskosrpsko ime Nemanja, oznaku za ubožnika, siromaha, pariju, čovje­ka koji oskudijeva. Nemanjić, zapravo, znači "nema niš", označava čovjeka koji nema ništa (N. Kilibarda).

Krštenje je inače ritual uvođenja grešne duše u kršćansku vjeru. A Kusturičina duša ogriješila se o zakone nebeske višekratno, uvijek kad je po­državala genocidnu politiku Slobodana Miloševića, onog istog "golgetera" što je Kustin narod smanjio za preko dvije stotine tisuća duša. Krštenje je, inače, prvi i temeljni sakrament Crkve, "vrata" u Hristovu zajednicu. Isus je, navodno, rekao: "Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se." Zato je krštenje vidljivi znak da postajemo slični, "saobličeni" Isusu Hristu, prvom Božjem odabraniku.

Stoga su kršćani od davnine krštenje svečano slavili najradije u vazmenoj noći između Velike subote i Uskrsa, kad Crkva slavi Kristov vazam (pashu), tj. njegov prijelaz s ovog svijeta k Ocu po smrti i uskrsnuću. Krštenikov prolaz kroz smrt, ukop i uskrsnuće s Kristom zorno simbolizira uro­njavanje krštenika u vodu, što se vrši u velikim bazenima-krstionicama. Nije nam poznato koliko je vode bilo potrebno da Emir postane Nemanja, ali znamo da je more suza poteklo u pozadini i pripremi ove spektakularne hrišćanske preobrazbe.

 

Vrelo: "Mali rječnik nostalgije", str.148-149 

Veljača 2012.