U


Mile STOJIĆ


U Beogradu je bila Univerzijada, najveća sportska manifestacija studenata na Planetu. Tamošnje vlasti imale su grdnih proble­ma, jer je međunarodni simbol ove manifestacije veliko latinično slovo U, pa su grafički dizajneri muku mučili kako da kreiraju novi znak, na kome će biti to slovo, ali tako da ga nema. Kao znak ustaškog pokreta, ovo slovo u socijalizmu bijaše inkriminirano, a svako njegovo isticanje smatralo se di­verzijom prvog reda. Elem, beogradski dizajneri su smislili nekakvu viticu, poluelipsu, koja može biti slovo u, a više podsjeća na Saturnov prsten.

Iste su glavobolje imali u Zagrebu, kada je ovaj grad prije više od četvrt stoljeća bio domaćinom Univerzijade. Komunističke vlasti nisu mogle do­zvoliti da se u hrvatskoj prijestolnici na zastavi zavijori prvo slovo imenice Universitas, pa su dizajneri umjesto latiničnog, u amblem utisnuli ćirilično "U", koje je ujedno bilo i "ipsilon". Govorili su tad da je taj ipsilon značio Yugoslavia, a tad se velilo da se u sred bijela Zagreba vijori ćirilica. Slovo U jesu nosile ustaše na svojoj kapi, ali bilo je to takozvano "klempavo U", koje je u svome trbuhu imalo nacrtanu bombu. Zbog toga što se obrelo na ustaškoj kapi, slovo U je bilo diskriminirano u jeziku komunikacije, pa čak i kao uobičajeni prijedlog za mjesto.

Zbog toga su u bivšem sustavu novinski tekstovi rijetko počinjali kao ovaj, s prijedlogom u na početku, pogotovu u revijama, gdje su tekstovi bili obogaćeni, ukrašeni inicijalima, kao što je ovaj. Lektori bi obično odmah intervenirali - i uvodna rečenica glasila bi, recimo, ovako: "Za nekoliko tjedana u Beogradu počinje..." itd. Jedanput mi se dogodilo da je grafički dizajner na stranici koju sam uređivao istakao, možete misliti, tri inicijala ozloglašenog slova, tako da sam morao pisati izvještaj nekakvoj komisiji o mojim dobrim i poštenim namjerama. Kad se "osramoćeno slovo" po­novno vratilo na kape i zastave početkom devedesetih, ja sam shvatio da je vrag odnio šalu. Kao što je Hitler uprljao sanskrtski znak svastike, simbol sunca, tako je i Pavelić inkriminirao dvadeset i sedmo slovo naše abecede.


Očito da još nije došlo vrijeme da se samoglasniku "U" vrati njegova pr­vobitna nevinost, kakvu je imalo u starosemitskim, biblijskim, grčkim, rimskim, staroslavenskim, srpskim, hrvatskim prijeratnim spisima? Hoće li doći vrijeme kad će nas umjesto na ustaše, slovo U podsjećati na Univer­zum, Univerzijadu, ili kemijski element uranij, čiji je ono, također, među­narodni mendeljejevski znak?

Vrelo: "Mali rječnik nostalgije", str. 307-308 


Siječanj 2012.