Regija
Tihomir DUJMOVIĆ
JE LI FRED MATIĆ GLUP ILI POKVAREN?
Fred Matić je čovjek za kojeg kruži urbana legenda da su ga nekoliko puta izvlačili iz vukovarskih podruma da bi ga uključili u ratne postrojbe, ali taj detalj smatram niskim u spominjanju njegove biografije: četiri milijuna Hrvata je imalo prigodu biti Fred Matić, pa se našlo jedva nekoliko stotina dragovoljaca koji su imali snage, petlje, borbenosti i amputiranosti od straha da bi zakoračili u vukovarske rovove. Srce hrvatskog paradoksa na tu temu leži u tome da je Fred Matić doslovno na vlastitoj koži prošao zvjerstva četničkih logora, a da ga baš nikad nismo čuli ni vidjeli da ga to muči, da je revoltiran, da nešto poduzima, zato što se Vukovarom i dan danas mirno šetaju žrtve i neprocesuirani zločinci! Bit nevjerojatnog hrvatskog paradoksa leži u tome da se Fred Matić nagledao i naslušao ratnih i poratnih, logorskih iznad svega, mučenja i silovanja, da naše statistike govore o tisućama takvih slučajeva, a da ga niti ovdje nikad nismo čuli ni vidjeli da lupa šakom po stolu zato što od tri tisuće silovanih Vukovarki imamo doslovno tri, dakle 3, procesuirana slučaja! Kako vas to ne ždere, Frede Matiću? Ali, vas iz takta izbacuje činjenica da je neka sirotinja ratni invaliditet sa 50 posto podignula na 60 posto s problematičnim papirima jer si s tim može nabaviti protezu, kupiti lakše kolica ili djetetu kupiti tri kile voća više?! Glupost ili pokvarenost? Kad slušate Freda Matića, djeluje vam kao jedan od onih naivnih provincijalnih partizana koji su vjerovali da će kukuruz i pšenica u komunizmu biti dva metra viši negoli u NDH, ali u današnje vrijeme kad ne možete biti neinformirani sve da i hoćete, Matićeve teze djeluju kao klasična vrhunska pokvarena priča! Godinu dana nakon objave registra branitelja nije se, dakako, dogodilo ništa od onoga što su Matić i drugovi obećavali, niti su pronađene tisuće lažnih branitelja (jer ih nije ni bilo), niti je Hrvatska napravila enormne financijske uštede naprosto zato što braniteljske mirovine i invalidnine nisu mjesto nikakvog najmanje ozbiljnog kriminala!
PUPOVAC JE SAVRŠENO SHVATIO SILNICE MEĐUNARODNE ZAJEDNICE
U Tuđmanovo vrijeme Pupovac je shvativši Tuđmanovu snagu i Martićev idiotizam, vrlo vješto i obazrivo gurao srpsko pitanje unutar ondašnjih pravila igre. Ta su pak pravila diktirale međunarodne silnice koje su od samog početka tražile posebniju poziciju za Srbe. Tuđman nije imao prostora za veći manevar pa je na kraju potpisao "Zakon o manjinama" nakon kojeg mu se, zapravo, raspala "Vlada demokratskog jedinstva". Bio je to veliki ustupak, ali Tuđman je suočen s enormnim vanjskim pritiskom povukao jedini mogući potez u kontekstu stvaranja države. U procjenama taktiziranja s međunarodnom zajednicom bio je briljantan premda to na van tako nije izgledalo. Taktizirao je do samog ruba s centralnom idejom formiranja hrvatske države, l međunarodna zajednica i Pupovac su shvatili da će u tom projektu Tuđman ostaviti prostora za najviša prava srpske manjine. No Srbi nakon „Oluje" nemaju rezervne pozicije i kreću od nule. Ponovno im pomaže međunarodna zajednica inzistirajući na širokoj aboliciji i na strašnim kondicijama vezanim uz istočnu Slavoniju. Nakon Tuđmanove smrti može se reći da Ivica Račan u svom premijerskom mandatu nije bio osobito darežljiv u srpskom pitanju jer po njemu realno više nisu bili ozbiljan čimbenik nakon zastrašujućeg vojnog poraza,a osim toga tim rezerviranim držanjem prema srpskoj manjini htio je oprati i svoje komunističke grijehe pred hrvatskom publikom. Pupovac je sve to shvatio i silno mu je to zamjerio, znao je krajnje otvoreno o tome govoriti. No Račan je hrvatskim Srbima dao jedan fenomenalan ustupak i u tu rupicu će Pupovac zabiti borer i svrdlati dok nije došao do kraja.
KAKO JE MILANOVIĆ ĆIRILICOM TRGOVAO ČAK l U PRIČI O LEX PERKOVIĆ
Kad je Vlada krenula s najavom postavljanja ćirličnih ploča, jedan je čovjek imao povijesnu šansu da iskoči iz tog vlaka i postane zaštitnik grada. Riječ je o vukovarskom gradonačelniku Sabi. No s obzirom na to da ga se uoči izbora moglo vidjeti u Novom Sadu baš u vrijeme kad su dogovorene kolone srpskih autobusa koje su za dva dana došle na glasovanje u Vukovar i Sabi tada donijele pobjedu, a on je onda pritisnut medijima rekao da je „bio u službenom posjetu kolegi gradonačelniku Novog Sada", bilo je jasno da Vukovar tu ne može očekivati pomoć. No zanimljivo je koliko je grozničavo Milanović htio ćirilicu u Vukovaru, tako da je u tu priču upleo čak i povjerenicu Europske komisije Viviane Reding! Naime, medijima je u tom natezanju oko neizručenja Perkovića u jednom trenutku rečeno kako je europska povjerenica stala uz uvođenje ćirilice u Vukovar, a medijski lavež jugoslavenskih pasa uporno je isticao kako je gospođa Reding snažno stala uz postavljanje dvojezičnih ploča po Vukovaru! Nikome nije bilo čudno sto dosada gospođa Reding nikad ni slova o tome nije progovorila, niti se netko sjetio da je službeni Bruxelles kad se počela zahuktavati priča oko ćirilice u Vukovaru, pitan za mišljenje, jednostavno odgovorio: Ne zanima nas to! Doslovno! No onda se rasplela priča! Izvori iz Bruxellesa tvrde da su Orsat Miljanić i Milanović između ostaloga pitali gospođu Reding uživaju li njezinu podršku u akciji vezanoj uz primjenu Ustavnog zakona o manjinama?! Što je žena mogla odgovoriti ako je tako postavljena stvar? Da se protivi primjeni zakona? Jer, naravno da joj nisu rekli otkud izvire bijes vukovarskih Hrvata, naravno da joj nisu rekli da se taj zakon ek-splicitno može primijeniti jedino ako ne narušava međunacionalne odnose, naravno da joj nisu rekli da nikad nitko nije odgovarao za rušenje Vukovara, niti za masovna ubojstva, niti za paleži, niti za silovanja. S obzirom na razvoj situacije, s obzirom na to da je nakon tog sastanka Milanović, zapravo, pristao izručiti Perkovića, čini se mnogo logičnijim kad su već izgubili bitku za Perkovića da su, zapravo, zatražili Bruxelles da ih onda „barem" podrži u uvođenju ćirilice u Vukovar! Dakle, OK, izručit ću vam jednog udbaša, a vi meni pomognite da u Vukovaru unatoč masovnim hrvatskim prosvjedima uvedem ćirilicu! Ako se sve to tako razvijalo, to samo znači da smo imali posla s monstrumom! Uostalom, Milanović je odavno pokazao sklonost makijavelizmu. Kad mu odgovara kao u slučaju lex Perković, onda ide čak i Ustav mijenjati samo da dobije što hoće. Kad mu pak promjena zakona ne odgovara, onda inzistira na „doslovnoj primjeni ustavnog zakona"! Onda je samo legalist! No, da je on uistinu legalist, onda ne bi samo u Vrgorcu nego bi i u Vukovaru išao brojiti lažno prijavljena prebivališta i tako vrlo lako zaključio da u Vukovaru ne živi trideset četiri posto Srba kako se tvrdi, nego sigurno nekoliko postotaka manje. Dovoljno za neprimjenu zakona koji traži trideset tri posto Srba za ćirilicu! Uostalom, da je htio izbjeći nerede u Vukovaru i novi krug mržnje u tom jadnom gradu, mogao je promijeniti Ustavni zakon o manjinama i vratiti, recimo, postotak potreban za uvođenje dvojezičnosti na europskih pedeset posto. Ne, tu zakon nije mijenjao. Ali tamo gdje mu je to trebalo, kod Perkovića i priče o Udbi, tamo je krenuo čak i Ustav promijeniti! Tipičan politički nasilnik!
REGIJA KAO DRUGO IME ZA JUGOSLAVIJU
Kada je Srbija otpočela pregovore s Unijom, hrvatska ministrica vanjskih poslova bila je sretnija od srbijanskog političkog vrha. Premda bi bilo normalno iz hrvatske perspektive da je taj moment iskoristila da ponovi neriješena pitanja između dviju država i izrazi nadu da će pregovori napokon ubrzati povratak dvadeset tisuća pokradenih umjetnina, puste hektare zemlje na adama, istinu o tisuću nestalih i ostale cehove srpske agresije, no ona je sve to prešutjela i prepuna ushita zaželjela im sreću! Ona to može napraviti kao Vesna Pusić, ali ne kao ministrica vanjskih poslova države Hrvatske, samo što ona to ne razumije. Naša je tragedija da kad pogledate nastupe Vesne Pusić i drugih lidera u regiji, vi jasno vidite da je Pusićka bliža problemima regije negoli Hrvatske. Vi točno na njenom licu vidite da je doslovno klistiraju tipični, klasični, hrvatski nacionalni problemi, ali da joj oči kreativno zasvjetlucaju kad neki problem treba riješiti na razini regije! Kao i Ivo Josipović, uostalom! Ali, da ne bi bilo zabune, to nije kako si oni umišljaju europski građanski kontekst! Ne, to je tipičan jugoslavenski kontekst, tako tipičan u prvom redu za hrvatsku ljevicu jer ćete i danas na hrvatskoj ljevici vrlo često pronaći političare, kulturnjake i slične kadrove koji istinski, ljudski i emocionalno, temeljem svog ukupnog uvjerenja, više skrbe o regiji negoli o Hrvatskoj. To su takozvani hrvatski Jugoslaveni i, nažalost, kulturna, povijesničarska, medijska i politička scena ih je prepuna. Kako je to moguće, nakon četvrt stoljeća postojanja moderne hrvatske države? To je fenomen koji pokazuje da oni u prvom redu emocionalno uopće nisu prihvatili biti lideri nacionalne države pa su češće politički Jugoslaveni negoli politički Hrvati. Zanimljivo, nitko u regiji nema s tim problema kao Hrvati!
Vrelo: "Hrvatska u raljama djece komunizma"