Ivo Krnjo i njegova Gospoja
Piše: fra Tunjo JANJIĆ
Listajući kroniku Franjevačkog samostana u Vukovaru iz 18. stoljeća naiđoh na dvije zanimljivosti. Prva je spomen moga rodnog mjesta Vidovice, a druga je Ivo Janjić, moj prezimenjak. To me zainteresiralo da vidim o čemu se radi. Za uprave prečasnog oca Kaje Adžića, ponovno izabranog provincijala, gvardijana oca Solana Kerkvarića, koji je bio i kroničar stoji zapisano sljedeće:
"Dana 12. ožujka 1871. godine VASMA, kći nepoznatih roditelja, udovica pokojnog MURAT-bega, porijeklom iz Tuzle u Bosni, sita muhamedovanskog praznovjerja, te ostavivši svoje mjesto Vidovice kod Tolise, koje broji 100 čisto kršćanskih obitelji, ostavivši i svoju jedanaestgodišnju kćer, noću je pobjegla iz Bosne u naš kraj. Došavši u Vukovar, žarko je molila oca gvardijana kao mjesnog upravitelja župe da je krsti i vjenča s njom zajedno odbjeglim rimokatoličkim mladićem Ivanom Janjićem. Otac gvardijan, pomno ispitavši njezine ozbiljne nakane, te posavjetovavši se s ocem Martinom Nedićem, župnikom i gvardijanom u Tolisi, te nakon nužne vjerske pouke, a uz dozvolu Prečasnog Ordinarijata u Đakovu pod brojem 341. datiranu 8. ožujka 1871. godine, svečano ju je krstio u vukovarskoj župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova, nadjenuvši joj ime Marija. Kumovali su Ignac Andrić, tamničar i njegova supruga Roza Lončarević, oboje rimokatolici. Pod istom svečanom svetom misom primila je Prvu svetu Pričest, a po završetku svete mise vjenčao sam je sa Ivom Janjić."
Tko je bio Ivo Janjić zvani Krnjo?
Za odgovor sam potražio sugovornika djeda Perišu. Ivo je bio iz obitelji Janjić-Perišić. Krnjo su mu dali nadimak stoga stoje imao od rođenja kao posjeklinu na gornjoj usni. Bio je subaša MURAT-begu u Vidovicama. Skupljao je od kmetova trećinu uroda od hrane za bega. Živeći na begovu konaku, zagledao se u lijepu Vasmu. S vremenom između njih dvoje razvila se ljubav. Ne zna se točno je li beg umro prirodnom smrću ili je ubijen. Djed Periša je mišljenja da ga je ubio sam Ivo zvani Krnjo. Prije rata mi je pokazivao i nadžak kojim je navodno Krnjo ubio bega. Često gaje nosio kao čajo u svatovima. Bojeći se odmazde s turske strane, odlučili su pobjeći preko Save u Austro-Ugarsko Carstvo. Zašto su baš izabrali Vukovar, nije poznato. Vjerojatno radi osobne sigurnosti.
Priđoh Savu, dođoh Vukovaru
Begov konak u Vidovicama nalazi se nedaleko od Save. To se zemljište i danas zove Begova njiva. Jedne večeri, najvjerojatnije u veljači, odlučili su pobjeći preko Save. Prije toga trebalo je obaviti nekoliko pripremnih radnji. Ponajprije kako prijeći Savu? Neka baba Mara, zvana Gaćara, imala je posječenu šumu pokraj Save. Ivo ju je zamolio da ostavi jedan panj na obali, ne rekavši zašto mu treba. U Bošnjacima se dogovorio s jednim seljakom da dođe s konjskim zapregom i saonicama do pod Savu. U saonice neka stavi puno slame. Kad se snoćalo, a jedanaestgodišnja kći zaspala, Vasma je nekim predmetom prerezala rešetke na konaku, veoma tiho, da je noćna straža ne bi čula. Međutim, nije sve išlo onako kako su oni isplanirali. Seljak iz Bošnjaka je došao sa saonicama navrijeme do pod Savu sa slavonske strane, međutim kao da su stražari nešto slutili, dugo su patrolirali oko dvorca. Stoga je Vasma kasnila sa svojim bijegom. Na kraju je ipak sve dobro završilo. Kad su doplovili na splavu na drugu stranu obale, na dogovorenom mjestu nije bilo seljaka s konjskom zapregom i saonicama. Ivo je više trčeći nego hodajući odjurio ponovno u Bošnjake da vidi što se dogodilo. Stigavši u Bošnjake, našao je seljaka koji je tek ispregao konje. Obojica su zajedno ponovno upregli konje i natrag pod Savu. Ivo se uvukao pod slamu da ga nitko ne vidi. Begovica je strpljivo čekala pored Save. Imala je pored sebe i dvije puške za svaki slučaj. Kad stigoše do Save, na brzinu utovare dva sanduka s odjećom, obućom i povećom svotom dukata i sjednu u saonice. Oboje se pokriju slamom i odmah put Vukovara. Ondje su već imali dogovoren stan. Čekao ih je neki Marko sarač - sedlar navodno rodom iz Donje Mahale. U međuvremenu se Vasma krstila i vjenčala za svog Ivu.
Nije prošlo niti mjesec dana, eto ti turske potjernice iz Gradačca. Dvanaest dobro opremljenih eškija na konjima, a predvodio ih je buljubaša. Doznavši da ih Turci progone, zatražili su zaštitu vukovarskih franjevaca koji su ih primili u svoj samostan. Potom su zatražili intervenciju žandara koji su ih protjerali preko Save, jer su ionako nedozvoljeno ušli u carstvo. Uvidjevši da ni u Vukovaru nisu sigurni. Ivo i njegova Gospoja odluče preseliti se u Sombor. Tako priča djed Periša.
Za odmazdu Turci su zapečatili kuću Ambre Janjića-Perišića. Kućna se čeljad u strahu razbježala po selu. Najhrabriji su bili Grgići i Krajišnikovići. I neki od rodbine su ih primili. Krnjin brat Marijan sklonio se u susjedno pravoslavno selo Vučilovac. Djeda Matu, Krnjina brata, Turci odvode u aps (zatvor) u Gradačac. Nakon istražnog postupka uslijedila je presuda. Kadija nikog ništa nije pitao nego je samo pročitao presudu: Raja ništa nije kriva! Da kuja nije mahnula repom, pas ne bi potrčao za njom! Nakon pročitane presude puste djeda Matu na slobodu. Došavši kući, djed Mata je našao zapečaćenu kuću, bez kućne čeljadi. Vrlo značajnu ulogu odigrao je kontroverzni fra Marijan - Majša -Janjić, također rodom iz zadruge Ambre Janjića-Perišića. Kažem kontroverzni, jer je po svoj prilici došao u sukob sa svojim provincijalom, a potom napustio provinciju Bosnu Srebrenu. On je otpečatio kućni ulaz i sabrao isprepadanu čeljad.
Ivo Krnjo i njegova Gospoja ostali su 12 godina u izgnanstvu, potom su se vratili u Vidovice.
l Krnjo završava tragično
Članovi zadruge su Ivi i njegovoj Gospoji sagradili novu kuću. Imali su petero djece koja su zarana poumirala. Ivo je bio vješt šuperenju - krpanju čamaca tkaninama. Dobro je i zarađivao. Od zarađenog novca otvorio je u sklopu svoje kuće dućan i malu gostionicu. Krnjo se jednog nedjeljnog popodneva posvađao s nekim gostima u gostionici. Nakon svađe izbila je tuča i Ivo je bio izboden nožem. Navodno je i umro od posljedica tih uboda.
Gospoja Marija zadržala je neke navike s begova dvora. Voljela je pušiti, piti često kavu, dugo divaniti, ali i dugo spavati. Posebno je voljela higijenu i do svoje je vanjštine veoma držala. Odijevala se po švapski, svakodnevno je imala krunicu u ruci i redovito išla na nedjeljne svete mise. Umrla je u Vidovicama gdje je i pokopana.