Tko zna nećemo li je večeras vidjeti u labirintima sna a da to sutra ne znamo

Jednom me je netko pitao kako izgleda ta ljubav?

Ljubav uzdiže i motivira na radnje koje su nekad bile nedostižne. Ali znade i opeći, bosti kao vršak bodeža, baciti u blato i oslijepiti (kao u jednoj pjesmi - „na oba oka oćoraviš.“). Misli samo nadiru i melju sve pred sobom. Okrećeš galvu ne bi li izbjegao napast i pitaš smoga sebe: „Odakle tolike kušnje: odkud samo naviru?“.

 

Oni će ti reći: Sva su putovanja proputovana.

Ti ćeš odgovoriti: Nisam bio tamo da se sam uvjerim.

Oni će navrat-nanos biti uporni: Sve je već rečeno.

Ti ćeš biti uporan: Ja još nisam rekao svoje.

No, oni će opet reći: Sve je već učinjeno.

Ali ti ćeš odgovoriti: Moj put još nije završen.

 

─ Ali pazi! Svaki put je dug i težak. No, nemaj straha – ti si vratar.

Možeš proći i ići sve dalje i dalje.

Putuj sretno i dobro gledaj i ne budi sustezljiv, ljubomoran i zbunjen!

 

─ Kakve veze sad imam ja sa tim? - pitaju sreća i nesreća.

Njih dvije koračaju uvjek skupa, kao dvije kumice, ruku pod ruku. Sastaju se, guraju, ponekad i potuku, pa se razdvoje i malo-malo pa se primaknu i kao zvijeri vrebaju da zaskoče jedna drugu.

 

Ljubav je po svojim sredstvima vječiti rat, škrgut zubima, kopanje očiju i u svojoj osnovi predstavlja borbu spolova. Sve to ide svojim tijekom. Planovi, roza naočale, ruka pod ruku... I onda - svađe, prestanak komuniciranja, šutnja (pa i sebičnost a o laganju da i ne govorim)... raspad sistema. Ona nije više onako ljupka i ženstvena. On je sve čeće ljut i nadrndan (bogara i laje i kad ne treba).

Pravilo; Riječi i izgled mogu prevariti ali radnje i postupci - nikad. Nastupa vrijeme neko posno i dosadno kao smrtni grijeh.

 

Jednom neki mudrac reče da čitav život počiva na zabludi. I bez obzira, opet ljubimo život, ne zato što smo navikli živjeti, nego zato što smo navikli ljubiti.

 

Nema muškog čeljadeta bio on inžinjer, vojnik ili fizički radnik (Bauštelac), koji ne želi neku ženu zavesti i da joj otkrije ljubav i čini sve ono što bi drugi činio. Takve misli nisu samo u bludniku nego su u svakom normalnom čovjeku; budimo realni!

─ Moram prizati... svašta nam pada na pamet.

─ I onda sve počinje ići svojm tijekom. Ne vodiš više računa koliko smiješ a koliko ne smiješ. Nađe se dovoljno hrabrosti i jednostavnosti jer ljubovanje nikad ne misli na duljinu nego na trenutak i vječnost.

Ako se kroz noć čuje željezni pjev slavuja ili neke druge peradi; to znači da niste sami. Tko zna nećemo li je večeras vidjeti u labirintima sna a da to sutra ne znamo.

 

Pogledom kroz prozor promatram klince, kako usred bijela dana, prave snješka. Oblikuju mu vanjštinu lijepeći snijeg. Umjesto šerpice natukli mu šešir na glavu; čak i šal oko vrata stežu i vežu. I nos od podugačke mrkve, staviše mu.

Zatopli li, sve je osuđeno na propast.

 

Kakav je tko i koliko promišljen, kad se upusti u ljubavnu avanturu, pokazat ću vam u dva primjera (nije apsolutno, nego relativno pravilo - ja samo pripovijedam, gledam i slušam... i ponešto pročitam):

 

1) Kad žena nađe nekog krkana ona je spremana i dovesti ga u stan ili kuću svog muža i hladno ga predstavi kao svog prijatelja, poslovnog partnera ili tome slično. Žene taj gest čine veoma vješto i hrabro, gotovo bez ikakvog pomišljanja na sumnju njihovih muževa i posljedice koje bi otud proistekle. Pri svemu tome, žena će i prilično otvoreno flertovati sa svojim "prijateljem" pred sopstvenim suprugom, a da suprug uopće i ne primijeti igru među "prijateljima". Priroda je naprosto lišila muškarce živca da vide ovakve prijestupe svojih žena, osim kada budu uhvaćene in flagranti. Većina muškaraca rezonuje po stereotipu da žena koja vara ne dovodi svog ljubavnika kući da bi ga, povrh svega, još i pokazala svom suprugu. Žensko lukavstvo ide dotle da insistira da se njen ljubavnik i muž bolje upoznaju, sprijatelje, čime se dobija bolji moralni alibi za prevaru. Ljubavnica je u ovom bračnom ci­rkusu naprosto maetsralna. Naročito ako joj je i ljuba­vnik u braku. Žene obožavaju da trijumfalno uživaju u ovoj vrsti svoje moći prijestupa. Kad žena ide u avanturu ona to čini hladnokrvno, dobro proračunato, smireno, Žene se u istom poduhvatu manje opterećene moralizmom i zato se prirodnije ponašaju, teže ih je otkriti, jer su suglasne sa prirodom. Njih sam strah više može otkriti.

 

 

2) S druge strane, ako bi se muškarac usudio da svoju ljubavnicu dovede kući i upozna je sa svojom ženom, može u 95% slučajeva računati na skandal, jer njegova žena će prepoznati u čemu je stvar, ma kako činjenice bile vješto falsificirano predstavljene. To je zato što je intuitivni aspekt ženske osobnosti razvijeniji, dok muškarac griješi upravo svojim pouzdanjem u logiku i hladan razum. Upravo to je učinilo da su mnogi brakovi brzo ohlađeni. Čak i ako do sukoba dođe, muška kratkovidost prije okrivljuje drugog muškarca no sopstvenu ženu, i zaboravlja da je za bilo kakvu ljubavnu romansu potrebno dvoje. Muškarci suludo pokušavaju da brane čast svojih žena koje su ih lišile baš njihove časti. Pojam kao što je čast nestabilan je i manje tvrd u riječniku ženske psiho­logije. Zato bi muškarci valjalo da se čuvaju zamjenjivanja sopstvenog razumijevanje časti sa ženskim, što je inkopatibilno, glupo i opasno. Nije nimalo slučajno da je ženska čast i slične patetične veličine, kako god gledali, uvijek vezana za seksualnost i njenu zloupo­trebu, razumije se, od strane same žene. Muškarci su šeprtlje, usplahireni i njihove nervo­zne reakcije ih upravo otkrivaju kao prevarante. To je zato što nad muškarcem uvijek manje ili više vjesi upitnik o savjesti, kršenju norme i slično. Primjera radi, muškarci i u snovima mogu otkriti ime svoje ljubavnice, dok žene bolje kontroliraju svoj sanovnik.