Istina, politika, vjera

Mirko VIDOVIĆ

Akademik

Pisao sam o 'generalu Drinjaninu, Vjekoslavu Luburiću-Maxu u više navrata i imao sam dobrih razloga za to. Ustaški pokret su smislili i razradili strategiju i taktiku djelovanja Ante Pavelić i Antun Brkan - na bazi 'Ustaških načela' do kojih svatko može doći. No, Max je od samog početka radio na svoju ruku. Umjesto da bude s ostalima na Liparima, on je u Madžarskoj smjestio svoju šaku pristalica u 'Janka Puszti', gdje je trenirao tipično komunistički smišljenu gerilu. Francuzi su o tome snimili jedan dugiometražni film "Sirocco d'hiver' (Zimska jugovina), u kojem je ulogu Maxa igrao Jacques Charrier (otac jedinog djeteta Brigitte Bardot). U tom filmu se vidi da je Luburić sve činio da ne položi prisegu Poglavniku.

1.SIMPOZIJ "HRVATSKE REVIJE" , Hrvatska danas i sutra održan u Grand Villardu, Švicarska, 29-31. 8. i 1. 9. 1968. ─ Vidović u prvom redu, sredina ─

Takodjer nismo vidjeli da je Draža Mihailović krajem rata uspostavio službeni kontakt s Poglavnikom i to u Zagrebu. Evo šta o tome zapisa kroničar tih dogadjaja: "Dne 18.04.1945 delegacija Draže Mihailovića koju predvodi general Svetomir Đukić, primljena je kod Pavelića u Tuškancu. Pišući kasnije u argentinskom "Izboru" (od ožujka 1955) o tom posjetu general Đukić je iznio i ovaj detalj: 'Tu primijetih i jednog ustaškog generala, prirodnog držanja. Izgledalo mi je da je jedan od naših (tj. Srbijanaca), pa ga potapšah po ramenu i upitah: 'Ama, jeste li vi naš čovjek, jako ličite? On se nasmija i odgovori: Ja sam general Luburić. Osjećam se hrvatski, a tko zna od koga sam potomak."

Vjekoslav  Luburić – Max je, u povlačenju, u svibnju 1945, jednostavno 'nestao'. Par godina se nije znalo šta je s njim, dok se nije pojavio u Francuskoj, gdje je našao fizički posao, da bude s 'radničkom klasom'. Kasnije smo saznali da je on onih par godina kad je 'nestao' proveo u Mađarskoj pod okupacijom Sovjeta. Opravdano se smatra da je on sa Sovjetima sklopio neku vrstu ugovora o stvaranju koncepta 'Sovjetske Hrvatske' na svoj način i to je on branio najviše u svom povremeniku 'Drina'.

Zbog njegovog 'prosovjetizma' naši komunisti nisu protiv Maxa vodili neku oštru propagandu, premda je on bio 'gospodar Jasenovca', ta je propaganda vođena je do satanizacije  protiv Ante Pavelića jer je on otišao na stranu - Anglosaksonaca, koji su ga primili i zaštitili u Austrije, a zatim i pomogli da se raskomoti u Argentini.

Prosovjetska politika Maxa Luburića me je zaprepastila kad sam 1965 dospio u Francusku, u prvu emigraciju, i to kao nepomirljivi antimarxist. Karl Marx nas je osudio na 'nestanak na kugli zemaljskoj' i nisam mogao smisliti da bi neki hrvatski lider i na krajnjoj desnici vodio - prosovjetsku politiku. Ošto sam ga raskrinkao u 'Hrvtskoj Reviji', zbog čega me je Luburić osudio na smrt. Poslao je u Lyon jednog psihopatu, zvanog 'Sremac' sa zadatkom da me ubije prilikom izlaska iz crkve u Lyonu, gdje smo nazočili ponoćnoj misi. Spasio me je fra Ferdo Čolak koji je u zadnji čas, otkrio tu Sremčevu 'sačekušu'. To sam otvoreo opisao u svojim robijaškim memoarima, jer me je zaprepastilo kad sam čuo iz usta udbaša Maršića da me smatraju krivim što sam o tom atentatu obavijestio francusko redarstvo. Dakle - UDB-a je zloupotrebljavala Luburića protiv hrvatskih boraca za nezavisnost i slobodu.

Najviše je problema stvarao Poglavniku koji nije mogao podnijeti atentate koje je Luburić i dalje organizirao pozivajući se na tradiciju Ustaškog pokreta. Pavelić ga je zbog toga izbacio ih hrvatskih redova, iz HOP-a, ali to Maxa nije sprječilo da i dalje čini štetu hrvatskohj stvari i ide na ruku UDBi.

Napokon, kad je tako razgolićen i odbačen postao UDBi više štetan nego koristan, UDB-a je poslala u Carcgente Iliju Stanića da ga svirepo ubije. No, Luburićev zao duh i dalje je djelovao među njegovim sljedbenicima, Otporašima, koji su sklopili savez sd Franjom Tuđmanom još šezdesetih godina kad je Tuđman poslao Brunu Bušića k Luburiću u Španjolsku da razrađuju projekt Sovjetske Hrvatske (O tome je Bruno nešto pisao i u 'Hrvatskom tjedniku' 1971.) - nakon što smo mi utemeljili, u Švicarskoj, 1968 projekt Europske Hrvatske.

Kad je Tito umirao, koncem travnja 1980, Tuđman mi je poslao na tajni sastanak Dalibora Brozovića , da mene, izabranog prije tri mjeseca na položaj Predsjednika Sabora HNV-a,  'uključi i rad na naporima proljećara u Zagrebu'. Brozović  je hvalio Luburića i želio da Hrvatsko Narodno Vijeće s proljećarima poradi na projektu Sovjetske Hrvatske. O tome sam dao neke podatke Zvonimiru Despotu, koji je u 'Večernjem listu' objavio odulji interview sa mnom - za živog Dalibotra Brozovića, koji je o tome šutio kao zaliven.

Moja uloga u razradi Projekta Europske Hrvatske je, u međuvremenu, ostvarena u bitnim stvarima, a ostaje nam još posvemašnja ustracija na svim ključnim položajima nacionalnog života na kojima se donose odluke i daju zapovijedi! U prvom redu, da bismo definitivno eliminirali njihov - Luburićev i Tuđmanov projekt o Sovjetskoj Hrvatskoj.

Za nas je Sovjetski Savez mrtav kao i Jugoslavija. Za nas je Sovjetski Savez jedno, a Ruska Federacija nešto sasvim drugo: Cilj sovjetske strategije privodjenja kraju Svjetske marksističke revolucije po načelu Radničke Internacionale urušio se je 1992, a zamijenjen je, u Rusiji – uspostavom nacionalnih interesa i njihove planetarnme koordinacije u zajedništvu „Internacionale Domovina“.