Bosanski Hrvati
Sam pojam „Bosanski Hrvati“ nije se ustalio među onima koji bi ga trebali rabiti. Ponegdje se čuje ali uvijek nekako sramežljivo i nesigurno. Nisu bili rijetki slučajevi u bliskoj prošlosti da su pripadnici ovoga dijela Hrvatskog naroda se izjašnjavali katolicima kao nekakvom pripadnošću ili čak Bosancima kao svojom nacionalnom pripadnošću. Zasto među bosanskim Hrvatima postoji ta nesigurnost koja bi se mogla okarakterizirati i kao neodlučnost. Zasto smo ponekada Bosanci, ponekada katolici kada negdje u dubini duše znamo da smo Hrvati koji igrom slučaja i slijedom negativnih povijesnih događanja žive izvan matične države . Zašto neki od nas tu svoju pripadnost Hrvatskom narodu potiskuju u sebi i ne stoje čvrsto i ponosno iza toga.
Bosanski Hrvati djeluju neorganizirano, bezidejno a sve što se dešava -dešava se stihiski i bez nekakve posebne organizacije. Svaki neovisni, dobro informirani promatrač, može vidjeti u svemu tome čitav niz propusta da li slučajnih ili namjernih, nebitno ali je jasno da ti propusti vode ka propasti Hrvata u Bosni i njihovom laganom nestajanju. Nejasni neki potezi koje su vukli ili nisu vukli u svojoj bližoj ili daljnjoj povijesti. Opće je poznato da su bosanski Hrvati u broju od 817000 Hrvata u BiH po popisu iz 1991. god. bili izrazito u većem broju u odnosu na hercegovačke Hrvate, te stoga i čudi spoznaja da su prepustili sudbinu većine u ruke manjine tj., u ruke političara koji niti po jednom kriteriju nisu mogli zastupati interese većine. Interesi hercegovačkih Hrvata nisu bili nikada isti sa interesima Bosanskih Hrvata što se i pokazalo u 90-ima za vrijeme rata u BiH. Svjedoci smo trgovine sa teritorijem Bos.Posavine a nista bolje nisu prosli niti Hrvati u Srednjoj Bosni koji su bili uvučeni u rat sa muslimanima da bi se dokazala nemogućnost suživota sa istima i tako odcijepio zapadni dio Hercegovine od BiH. Isto tako se sjećamo kako je smijenjen Stjepan Kljujić sa mjesta Predsjednika HDZ BiH jer nije htio provoditi politiku koja je bila nepovoljna za Hrvatski narod u Bosni. Tu dolazi do izražaja potpuna pasivnost članova HDZ BiH iz Bosne gdje izostaje potpora legalno izabranom predsjedniku i sudbina jednog naroda se prepušta u ruke manjem dijelu desno orjentiranog HDZ-a BiH.nTakođe je jako čudna i daljnja opredijeljenost bosanskih Hrvata na stranke sa predznakom HDZ kada znamo da te stranke nikada nisu brinule o interesima bosanskih nego samo o interesima hercegovackih Hrvata. Jako je uočljiva ta opredijeljenost za HDZ u Odžaku kojega je taj isti HDZ predao u ruke Srbima a spasilo ga je ne potpisivanje Daytonskog sporazuma od strane Krešimira Zubaka te se pregovaralo još jedan dan gdje smo dobili Odžak. Za ovu svoju borbu i služenje interesima bosanskih Hrvata isti taj Krešimir Zubak biva na općim izborima u BiH sa svojom strankon NHI poražen od strane HDZ BiH u tom istom Odžaku kojega je u zadnji čas spasio od zagrljaja Republike Srbske.
Nažalost među Hrvatima je i tada prevladalo shvaćanje ako glasuju protiv HDZ BiH da glasuju protiv hrvatskih interesa što nikako nije točno. U današnje vrijeme smo svjedoci borbe za vlast dvaju HDZ-a što dovodi do još veće ugroženosti i podijeljenosti Hrvata u Bosni i do njihovog daljnjeg iseljavanja. Zbog njihove nesloge imamo člana Predsjednistva kojega nismo izabrali a izgubili smo i većinu u nekim općinama u Srednjoj Bosni kao npr. Busovača gdje smo uvijek bili u većini i imali našeg gradonačelnika. Pojedini političari pokušavaju stvoriti treći entitet pa makar se on sastojao samo od općina Zapadne Hercegovine. Zar je to interes bosanskih Hrvata i od kuda im pravo da vode takvu politiku i u čije ime to rade. Bosanski Hrvati nikako ne mogu i ne smiju pristati na manje nego sto su dobili Wens-Owenovim planom kojega se nasi političari slabo sjećaju jer im to nije u interesu a kako bi i bilo kada su skoncentrirani na svoju karijeru i nemaju osjećaja za stvarne probleme u narodu. Poslije svih nedaća koje su snašle bosanske Hrvate i dalje smo svjedoci da njihove interese u Parlamentu BiH nitko ne zastupa osim stidljivih pokusaja neutjecajnog HSS-NHI. Ovdje bi se moglo ponešto reći i o nebrizi za povratak Hrvata u Bosnu gdje su isti prepušteni samovolji korunpiranih kadrova stranaka na vlasti koji donacije za povratnike dijele po nekim samo njima jasnim kriterijima. O bogaćenju općinskih predstavnika su nedavno pisali i mediji u BiH gdje su izneseni dokazio o dodjeli donacija rodbini i prijateljima ili onima kojima takva pomoć uopće nije potrebna. U situaciji kada se dva predsjednika dvaju HDZ-a svađaju kao dva jarca na brvnu a mito i korupcija cvatu u svim porama društvenog života zaista čudi pasivnost bosanskih Hrvata i njihova nemogućnost da misle svojom glavom i izaberu političare koji će imati razuma i političke volje da zastupaju interese tih istih obespravljenih bosanskih Hrvata.
Birati ljude koji će znati kako pomoći i poduprijeti povratak izbjeglih i raseljenih osoba na svoja ognjišta jer ne mora čovjek biti posebno pametan da bi mu bilo jasno da će biti naše općine gdje budemo bili u većini, gdje izađemo na izbore i izaberemo svoje predstavnike u tijela izvršne vlasti, gdje će naš predstavnik biti načelnik općine .Za tako nešto je svakako potrebna veća svijest a isto tako i odlučnost među bosanskim Hrvatima, da se nešto pokrene i promijeni.
Posavljak
PV