-    Moj ustašo, evo nas opet zajedno. Zadnji put si mi napričao puno toga i bilo je jako teško provjeriti i prikupiti dovoljno podataka o tebi kako bi se uvjerio da si baš ti taj Antun kojeg sam tražio - rekao je bojnik, malo za­ stao, te nastavio. - Bio si u dosta postrojbi i sudjelovao u dosta bitaka, ali ni­sam našao dokaze da si počinio ratne zločine i zato si ostao toliko dugo živ. ...više

Streljanje smo izvršili poslije pola noći na lijevoj obali rijeke Save sa pištoljima u zatiljak i metnuli ih u čamac i pobacali ih u sredinu Save. Nakon toga u jutro izvršili smo pregled obale da se moguće ne bi što primjetilo po danu, ali medjutim nismo ništa primjetili. >>>više

Međutim, poslije pada Bosanskog Broda, kada su Srbi zaprijetili granatira­njem Slavonskog Broda i mogućim forsiranjem napada preko Save, vrlo brzo uspostavljen je kontakt i postignut dogovor sa srpskom stranom. >>>više

Zadatak mi je bio da pratim zarobljenike od vlaka do baraka i njihovog konačnog smještaja. Kako sam to ra­dio samo jedan dan, mogu samo nagađati o broju zarobljenika koji su dovedeni u Kočevje na klanje. Od drugih koji su bili ondje raza­brao sam da je moglo biti dvadesetak tisuća poklanih. Specijalna četa očeličenih marksista bila je formirana upravo za obavljanje tih smak­nuća..« >>>više

-  Dobro jutro. Skloni tu pušku. Vidiš da smo oficiri?! - proderah se kroz otvoren prozor džipa.

-  Šta dobro jutro?! Kakvo dobro jutro?! Jeste li vi Srbi? Znate li vi koji je praznik i kako se kaže? - klatio se pijani rezervista.

-  Hristos se rodi - setim se da je treći dan Božića. - Skloni tu pušku!

-  E, tako se kaže. Drugi put ću da vas pobijem kažete li "dobro jutro". Hajde prolazite. >>>više

Pred oko mjesec dana bilo je dotjerano u Suhopolje nekoliko stotina zarobljenika, koje su otpremili u obližnju šumu i tamo sve potukli. Iste su najprije isprebijali, pa su onda klali. To su izvršili drugovi iz 4. bataljuna V. proleterske Crnogorske brigase koji su onda bili u Suhopolju, a kada su se vraćali u Suhopolje govorili su narodu kako su ih klali. >>>više

Miran Kurshpahić se ovom predstavom pokazao kao goli politički aktivist koji se jeftino skriva iza umjetničkih motiva. Jer, u „Padu“ nema umjetnosti, to je gola politika koja prostački ignorira čak i najnotornije činjenice koje su verificirane čak i na Haaškom sudu. >>>više

Marica Grgić (djevojački Mašić) rođena je 1. travnja 1920. u Prudu kraj Bosanskoga Šamca (danas Prud pripada općini Odžak). Njezin unuk, inženjer poljoprivrede Mato Grgić, poslao je (3. siječnja 2015.) Udruzi »fra Grga Vilić« svjedočanstvo svoje bake. Ovo svjedočanstvo izlazi u javnost po prvi puta: >>>više

─ Faljen Isus i zdravo drugovi, kako kome odgovara.
Prisutni su promrmljali nešto nerazgovijetno.

─ Šta je? Zašto ne pjevate? Pa momak se ženi. Red je. Na svadbi sve rod odabrani i jedan što mu je četir brata ubio - procijedi Sebešić kroza zube.

─ To je bilo vrijeme rata - kaza jedan od svatovara.

─ A jel sad vrijeme mira? Je li? Beliću, tvoju mater sam zvao strinom. Od nje sam puno komada kuruze pojeo. Samo zato te, Beliću, ne mogu ubit, a radi svega drugog, duše mi, bi! >>>više

POPIS STRATIŠTA U GRADU ZAGREBU NAKON 8.6. 1945.

>>>više

Ilija Abramović, rođen 8. kolovoza 1925. u Grebnicama u Bosanskoj Posavini, dočekao je Drugi svjetski rat kao maloljetni mladić u svome rodnom mjestu. U studenome 1943. pristupio je hrvatskoj vojsci te je ostatak rata proveo na raznim bojištima u Sjevernoj Bosni, Slavoniji i Hrvatskom zagorju. >>>više

“Četvrt stoljeća prošlo je od prvog oružanog sukoba i suprotstavljanja naše policije nekakvim Nesretnicima” - rekao je ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić u Pakracu na obilježavanju dvadeset i pet godina od službenog početka tog, za sada posljednjeg velikog, nesretnog nasilja. Rekao? Lupio i ostao živ! Eh, što ga lupaju ti MOSTovci… doista, kao da nam ih je sama Nesreća poslala. >>>više

- Pobiti!

- Šašić je netremice gledao u Tita, a on mu je dižući ruku u pravcu zapada naredio:

-  Kreni u Sloveniju i Austriju i prenesi ovu naredbu komandanti­ma naših armija!

-  Razumijem, druže Maršale - odgovorio je Šašić i iz istih stopa pošao prema Bleiburgu.

>>>više

"Drugovi prestanite konačno sa likvidacijama! Ne zato što ja možda žalim neprijatelja, ja ne žalim ni moga oca, nego zato što se u narodu kuje, ruje. >>>više

Narodna vlast se ukopava u tvrdu posavsku zemlju. Za vrijeme ukopavanja narodna vlast će se u Odžaku jako napatiti. Ali kada se ukopaju, žet će i imati pune ruke plodova. Razbijanjem Hrvata na jedinke stvorit će stjecaj okolnosti da je u socijalističkoj državi moguće sve. Smrad i prašina komunističkih idola svakodnevno će privlačiti sve više pristaša i simpatizera. >>>više

Pa između muslimana i katolika!

A zašto?

Nije lako odgovoriti na to pitanje. Bili bi se oni i ranije pokavžili i za vratove dohvatili — jer kavga je Bosnom već bila zavladala, ali, eto, nisu. Čekali su. >>>više

Jako se varaju oni gledatelji Žikine dinastije ako misle da ja bilo što zamjeram Vulinu, Dačiću, Šešelju i svim drugima iz Dražine dinastije. Ono što oni rade, pišu i govore je legitimna politička pragmatika kojom se pokušava obraniti neobranjivo. >>>više

A zašto predlažem Hrvoju Klasiću da pokuša u Hudoj jami dokazati da se ne radi o jednom od najstrašnijih zločina u povijesti čovječanstva? Oko 2000 ljudi zazidali su u rudnik i spriječili dovod kisika, dakle žive su zakopali 2000 ljudi kako bi umirali u strašnim mukama. Predlažem Hrvoju Klasiću da prije toga pročita romane E. A. Poa u kojima je sjajno opisano kako u svakom čovjeku postoji iskonski strah da će biti živ pokopan i da će umirati u strašnim mukama. Pitam ga kako može braniti od krivnje one, na čelu s Titom, koji su to učinili bez suda, koji su okrutno ubijali ne samo vojnike nego žene i djecu. >>>više

Aleksandar Ranković, uz mnoga druga glavna zaduženja u vojnoj i političkoj struklturi DFJ, i načelnik OZN-e Ministarstva obrane, posebnom depešom, upućenom 15. svib­nja 1945. OZNI-i Hrvatske, izražava nezadovoljstvo malim brojem strijeljanih "bandi­ta" u Zagrebu.  >>>više

Zločini koje su počinili komunisti tijekom i poslije rata (o njima se nije smjelo govoriti za vrijeme Jugoslavi­je) otkrili su pravo lice komunizma. U teoriji se komunizam mnogima či­nio manjim zlom od fašizma i naciz­ma, štoviše bio je vrlo privlačan zbog svojih univerzalnih ideja i utopijskih obećanja, no u političkoj praksi ko­munizam se u mnogim zemljama po­kazao jednako okrutnim kao i razne vrste fašizma. >>>više

OZN-a je ostavila duboki zločinački trag krajem rata i u poraću kad se masovno i najokrutnije obračunavala ne samo sa ratnim protivnicima komuni­stičke vlasti nego i s običnim građanima koji su na bilo koji način bili nepo­ćudni novome režimu. Obrazac je bio isti - svi su jednostavno proglašavani narodnim neprijateljima i ratnim zločincima. >>>više

Informacija da je Hebrang u zatvoru izvršio samoubistvo objavljena je kasnije u Milatovićevoj knjizi. Pričalo se da je Andriju Hebranga ubila policija... Ne vjerujem da je to tačno.

TN: Zašto ne vjerujete? Kako neko može izvršiti samoubistvo objesivši se o nepostojeći radijator?!

JK: Ako čovjek odluči da se ubije, ne možete ga u tome spriječiti. Uostalom, to nije ni vaša, a ni moja stvar; nijesmo bili tamo... >>>više

Najprije su provalili u dom „Kralj Tomislav", demolirali ga i spalili hrvatsku zastavu. Zatim, opljačkali sva skladišta sa hranom i svu odnijeli sa sobom. Počela su i hapšenja uglednih Hrvata. >>>više

Nikada neću zaboraviti jasnu sliku koja mi se duboko usjekla u pamćenje. Za vrijeme pada Bosanskog Broda ministar obrane Gojko Šušak sjedio je u loži u kazalištu na premijeri "Osmana" kao da se ništa važno ne događa. >>>više

10. travnja 1941. godine prolašena je Nezavisna Država Hrvatska koja je obuhvaćala i teritorij Bosne i Hercegovine. Iste te godine , nekoliko dana prije Uskrsa, došla je, u moje mjesto Vlaška Mala (danas se zove Posavka Mahala) jedna motorizirana jedinica njemačke vojske (deutschen Vermacht). Bilo je oblačno i kišovito. >>>više