Plakat će Bosna za Kulinom banom

Plakat će Bosna za Kulinom banom! A nije se smjelo slaviti Kulina Bana, a kamo li bana Borića, Hrvatiniće i Kosače. Kotromaniće pogotovo. Povijest je bila zabranjena. To je bilo kobno. Jer narod bez svoje povijesti i nije narod nego ljudska masa koja se tek zatekla u nekoj zemlji pa je mogu tjerati i dijeliti kako je komu drago.

Povijest Bosne i Hercegovine je potresna. Neprestance zamagljivana, osporavana i krivotvorena, svedena i prepuštena na nesigurnost predanja, osuđena na zaborav i zapuštanje spomenika. Sva sazdana iz osvajačkih pobuda, iz pohlepe i gramzivosti. Kako su na vlast dolazili novi vladari i njihovi vazali, veziri i namjesnici, tako se svaki put na poseban način i s posebnim namjerama uklanjala prošlost iz sadašnjosti. A na kraju je i narod, prisiljen da ugodi, da se pokori i prilagodi, počeo vjerovati da nema prava brojati pretke, čuvati povelje i uspomene. Počeo je skrivati svoje podrijetlo kao što siromašni ljudi skrivaju svoju sirotinju.

Postavljena u središte gora i izvora, tada još veoma udaljena od središta moći, sanjala je Bosna svoj tisućljetni san dugo neometena i zaboravljena. Tek pokoji misionar, pokoji trgovac i zbir unosio je nakratko nemir u njezin još neznabožački krajolik.

Dođe vrijeme pa nemir konačno uđe tamo gdje ga stoljećima nije bilo. Izašavši iz sjene trvenja i napetosti koji traju još od podjele antičkoga carstva, bosansko i herce­govačko plemstvo, do tada obuzeto lovom i sitnom koristi od oskudne trgovine, počelo je tešku borbu izmicanja silama Istoka i Zapada. Čuvajući državnu samosvojnost ne samo oružjem nego i mudrošću, uspijevali su dugo odložiti, ne i otkloniti propast. Umjereni i skromni u načinu životaodbrojavali su svoje posljednje dane bosanski dvorovi na Bobovcu, Kraljevoj Sutjesci, Jajcu... Iz popisa izvozne robe (sol, vosak, med, drvo, čavli, brave, alat...) i popisa uvozne robe, predočava se bogatstvo prirode i umješnost ruku s potrebom za ljepotom pribora i odjeće, ukrasom i knjigom, mačem i zrcalom. Iz sporosti i ograničena broja trgovačkih karavana, nazire se odsustvo pohlepe i obazrivost pred mogućnošću narušavanja sklada domaćih običaja.

Zagledana kroz prozorsku biforu dvora sagrađenog na uskom brijegu čije strane dube dvije rijeke pa izgleda kao daje brod podignut u visinu, bosanska kraljica Katarina se sprema na bijeg. Hoće spasiti svoju djecu pa makar se tako rasulo domaće kraljevsko sjeme zauvijek! Turska najezda bila se sasvim približila. Nakon osvajanja, stala je Bosna propadati i s njom Hercegovina, kao što propadaju sve zemlje koje nemaju svoje vladare.

Putopisci turski, engleski i francuski svjedoče o Bosni već osiromašenoj, pustoj, podivljaloj i raseljenoj. Pritisnuti siromaštvom i turskim zulumom, odlaze Hrvati iz istočne Bosne s Eugenom Savojskim na sjever, odlaze Hrvati s Bune. Na napuštene posjede naseljava se kmetski živalj iz Srbije, Sandžaka i Crne Gore. Dolaze Sefardi s juga. A kasnije, u vrijeme vlasti Beča i Budima, dolaze Ukrajinci, Česi, Madžari, Poljaci, Talijani. Nijemci zatiču već potpuno odrođene Sase. Miješaju se narodi i rase. Svaki donosi nešto od svoga i prihvaća nešto od drugoga, a svi vremenom nasljeduju i slijede bosanski način života. Ni odličan znalac neće u mnogim slučajevima lako odgonetnuti odakle dolaze - ni po imenu ni po govoru ni po običaju.