Kulinarska Posavina

Kultura kuhanja je uvijek bila u uskoj povezanosti sa socijalnim, gospodarskim pa i političkim situacijama određenog vremena.Otkako je čovjek naučio pisati, pišu se i knjige o kuharstvu- od antičkih zbirki recepata u heksametrima do današnjih dana.  Danas ih objavljuju amateri, profesionalni kuhari, kuharske škole, gastronomska udruženja, turistička društva i brojni izdavači. Ponukan nostalgičnim mislima a i suvremenim prilikama koje zahtijevaju posve drugčije bavljenje pitanjima prehrane odlučio sam napisati par riječi o toj temi.

Kuhinja Bosanske Posavine je kroz stoljeća rasla kao obiteljska i sastojala se od jednostavnih i ukusno spravljenih jela. Namirnice su isključivo bile domaće i biološke (bez kemijskih sastojaka).  Upravo stoga što  se Posavina nalazi na raskrižju kultura i kulinarskih umijeća veliki utjecaj, kroz povijest, u kreiranju kuhinjne imali su susjedi; Orijent sa Turskom, zapadne zemlje sa Austrijom i Slavonijom i Mađarskom sa sjevera. I dan- danas u vrijeme modernog kulinarstva oslikava se potreba kroz svakodnevicu jedne zdrave ishrane.  Porijeklo prehrabenog artikla je danas bitna stvar. Ljudi se sve više vraćaju domaćem i regionalnom.

Činjenica je da živimo u vremenu gdje je ponuda još uvijek ispred potražnje. Mi smo, htjeli to ili ne, jednostavno „zatrpani“ hranom. I upravo zbog toga moramo paziti što i koliko jedemo. Prije se govorilo kad je netko imao par kilograma viška: „ Uuu...vidi ga kako je zdrav.“ Danas sam ubejeđenja da nitko ne želi biti tako „zdrav i rumen“. Dobro je znano da puno bolestiju uzrokuje upravo pogrešna ishrana ( šećerna bolest, oboljenje zglobova, krvnih sudova i t.d.). Posebno su ugoženi mlađi naraštaji koji su i sami uvučeni u ionako ubrzanu životnu svakodnevicu pa kroz nezdravu ishranu (Fastfood, bez vrijednosne nadopune) postaju brigom naše nebrige. No, da je kuhanje kompleksna tema i na određeni način talentirana umjetnost doživljavamo svakodnevno.

Pored svježih i kvalitetnih prehranbenih namirnica i te kako je važno izabrati pravi način spravljanja odgovarajućeg specijaliteta. Što znači to: izabiranje pravog načina pripreme i spravljanja jela?... Današnje moderno kuharstvo poznaje 14 različitih načina spravljanja jela; blanžiranje, poširanje, pečenje i pečenje u tijestu, grilliranje, dinstanje, kuhanje u vodi, kuhanje u pari, kuhanje u umaku, fritiranje, prženje, gratiniranje, glazirano kuhanje i pečenje na niskoj temperaturi.

...Daj... ne gnjavi više urednice - kažu neki sad'...no, ja moram dalje,...što sam ono htio...?...ah...da !

...Idemo u Posavinu da vidimo kulinarsko stanje: Zašto se dobro i zdravo jelo, već sam napomenuo ali velika bitnost je i u tomu što su specijaliteti bili zaista sezonske naravi. Zašto je to sad toliko važno!?...Upravo stoga što su prilikom spravljanja u sebi imali maksimalne prehranbene vrijednosne sastojke i još uz to izabiranje pravilnog načina spravljanja, naših baka i mama, jelo je dobijalo jedinstven okus.

Znalo se što se jede zimi a što preko ljeta i to je bio običaj i nepisano pravilo. Danas se u svako vrijeme jede sve i svašta. Tako i u Posavini...došli zamrzivači pa što dublji to bolji a unutra svega i svačega: „ Kad može u susjeda biti pun, e... može i moj.“ Eto... i to vam je cijela filozofija, što je „duboko“ punije tu je sigurnost veća.

-          "Duboko" ti je - kaže kum moj - Hawai na kvadrat i ned'o Bog da štogod usfali !

Kad sam mu rekao da hrana smije biti maksimalno šest do sedam mjeseci u zamrzivaču, on me pogleda preko naočala pa se okrenu prema kumi:

-          Ruže, sve'ca ti tvog, zato one maune od ljetos nisu dobro šmekale.

Nedugo zatim opet sam navratio kod kuma i odmah me sa kapije odveo upravo do „dubokog“ hladnjaka, onako ponosito i teatralno otvori ga. A ono kum moj sve lijepo spakirao u plastične vrećice vakumirao i napisao flomasterom što je što. A kad sam ugledao datume zamrzavanja nisam mogao sakriti oduševljenje.

-          Ruže, daj rakiju da kumovi popiju ! – ushićeno uzviknu on.

-          Joj...nemoj kume, nemogu, vozim.

-          Eh...sad, ...pa po jednu, nema je 'vake u Bosni ni u cijeloj 'Rvackoj.

Priznajem, prihvatio sam kumovu ponudu odmah od drugi put. Rakija mađarica a miriši po šljivi ko' behar na vjetru. Poslije dobre rakije traži se i nešto pod zub. Hvala Bogu kuma Ruža zna za red i posavski običaj, pa kad poče kulinarska Posavina defilirati pored mene i kuma mog: Kokošija juha sa tjesteninom, sarma u sočnom crvenom umaku, pečeni svinjski but sa krumpirom u ružmarinu, Ajvar po želji, kisele paprike punjene sa kupusom, pita, pola sa sirom a pola sa zeljem, kolači sa karameliziranim šećerom, torta od oraha i na kraju za svaki slučaj pladanj sa suvim mesom i kulenom...joj ljudi moji, poslije ovoga hladno pivo ide kao voda u kreč.

Dragi moji čitatelji, kad ste tako dobri bili i po Posavskom Vremeplovu hodili i od toga pomalo ogladnjeli evo za vas nešto domaće i ukusno. Dapače, od kume Ruže.

Dobar tek i živjeli !

.