HDZ 1990. i bosanski Hrvati

Listajući dnevni tisak i razne internetske portale, nakon posljednjih Općih izbora u BiH, svedočimo hajci koja se diže protiv HDZ-a 1990 i njenog predsjednika gos. Martina Raguža zbog njegove odluke da samostalno izadju na izbore i ne priključe se HNS-u tj. HDZ BiH.

 

Da se primijetiti da tisak a isto tako i glasači HDZ BiH napadaju drugu stranu i nazivaju ih izdajnicima Hrvatske stvari u BiH a gos. Raguža da je opsjednut svojom funkcijom u stranci i da razbija Hrvatsko zajednistvo, mada čitava stvar nije tako jednostavna i treba je malo dublje proanalizirati i zapitati se što je HDZ BiH do sada uradio za Bosanske Hrvate.

Sjećamo se plebiscitarne podrške koju je HDZ BiH imao medju Bosanskim Hrvatima na prvim izborima 1990 što im nije bilo uzvraćeno u ratnom sukobu koji se dogodio 1992 na našim prostorima.

 

Bosanski Hrvati su i nakon rata u1995 god. bez rezervno  podrzali HDZ BiH i njihov program iako su imali velikih razloga da postupe drugačije. Ne možemo zaboraviti govor Hrvatskog predsjednika Dr.Franje Tudjmana pred Skupštinom UN gdje kaže, Hrvatski narod je učinio najviše za mir u BiH, odrekao se Bosanske Posavine u korist Srba i Srednje Bosne u korist Bošnjaka, a znamo da se kroz medije u to vrijeme gurala politika tz. humanitarnog preseljenja naroda i podebljavanje Juzne Hrvatske.

 

Znamo da se borba Hrvata Bos. Posavine 1992 god. kovala u zlato dok je to bio dio zvanične politike a sa promjenom te politike se te iste borce nazivalo dezerterima i sličnim pogrdnim imenima sve sa ciljem da se opravda tada trenutačna politika državnog vodstva. Isto tako niti Daytonski sporazum nije donio nista bolju politiku gdje je veći dio Bos.posavine ostavljen Srbima ,Posavski kanton sveden na dvije i pol opcine a hrvati Bos. Posavine ostavljeni u prognanstvu bez velikih šansi za povratak.

 

Poslije svih nedaća koje su ih snašle, Bosanski Hrvati su i dalje ostali vjerni HDZ BiH i uvijek im davali potporu jer znamo da je ista stranka pobijedila na izborima u svim općinama sa Hrvatskom većinom u Bosni i nakon 1995 god. pa čak i u Odžaku kojeg su u Daytonu predali Srbima ali je na protest gos. Krešimira Zubaka vraćen u sastav federacije sa čime je omogućen povratak Hrvata Odžačke općine svojim domovima.

 

Sadašnje koketiranje Dragana Ćovića sa Miloradom Dodikom i proglasavanje istoga spasiocem Hrvata u BiH te pokušaji stvaranja trećeg entiteta sa Hrvatskom većinom na prostoru Zapadne Hercegovine a pri tome zaboravljajući Srednju Bosnu i Bos. Posavinu ne govore u prilog istima koji se žele predstaviti kao jedini legitimni predstavnici Hrvatskog naroda u BiH.

 

Nakon svega učinjenog od strane HDZ BiH na štetu Bosanskih Hrvata ne čudi da se dobar dio glasača okrenuo HDZ 1990 i da je ta stranka polučila dobar rezultat u Posavskom kantonu, a isto tako i na nivou Federacije BiH.

 

Možda je dio Bosanskih Hrvata postao svjestan da politika koja se vodi ne donosi rješenje Hrvatskog pitanja na nivou čitave drzave BiH i da se treba okrenuti drugim ljudima i strankama koji potiču iz tih ugroženih krajeva i koji bolje razumiju problematiku Bosanskih Hrvata.

 

Polovična rješenja koja se nude sigurno neće trajno riješiti Hrvatski problem u BiH a sasvim sigurno neće riješiti probleme Bosanskih Hrvata i omogućiti povratak prognanih u gradove i općine iz kojih su prognani.

 

Možda u svemu navedenom treba tražiti razloge zašto HDZ BiH gubi vodeću poziciju u predstavljanju Bosanskih Hrvata na državnom nivou jer narod nikada nitko nije prevario i svaka stranka prije ili poslije plati svoje činjenje ili ne činjenje, na izborima, u jednom jedinom danu kada se narod pita i kada birači imaju moć u svojim rukama.