Balkan ostaje Balkan
Tihomir DUJMOVIĆ
IVO GOLDSTEIN DRŽI TITOVU BISTU USRED NAŠEG VELEPOSLANSTVA U PARIZU
l sad se dogodi da hrvatski veleposlanik u Parizu Ivo Goldstein koji nema ama baš nikakve prerogative za to mjesto, nota bene nije znao ni francuski kad je odabran, taj isti hrvatski veleposlanik s ponosom drži ničiju drugu negoli Titovu bistu u svom hrvatskom uredu. l to točno u sobi za prijam gostiju! Maštruko ga je branio da je to bista antifašističkog lidera, ali nikoga da mu odgovori kako je i Staljin bio antifašist, pa Rusi ne drže njegove biste po veleposlanstvima. Enver Hodža, Čaušesku, Honecker, sve su to bili antifašisti, pa ipak ni Albanci, ni Rumunji ne drže ponosno biste svojih satrapa po veleposlaničkim prijamnim uredima, zar ne? No nešto drugo mi se ovdje čini upravo grotesknim. Naime, danas kad se svakom političaru i lideru zaviruje u tanjur, danas kad se tako nekritično glorificira Tito i njegovo vrijeme, valjda bi barem ponekad trebalo sići s tog ringišpila postkomunističkog nekritičnog sentimenta i u tablice u koje stavljamo druge političare staviti Tita i Jovanku. Jesu li narodi na prostorima bivše Jugoslavije glupi ili ludi nije do kraja jasno, ali pristati na tezu da se gradi ravnopravno društvo, besklasno, ma iznad svega ravnopravno i u isto vrijeme pljeskati Titu i Jovanki koji za vrijeme izgrađivanja te utopije žive u Belom dvoru i na svakih stotinu kilometara imaju nove dvore, dok najveći dio tog svijeta živi superskromno, nerijetko na rubu siromaštva, to prihvatiti može samo neobrazovanost, primitivizam, zaostalost, glupost i ludost zajedno!
KAKO SU BELA KRLEŽA I JOVANKA KUPOVALE PO SVIJETU PARFEME DOK OVDJE SVAKA DRUGA KUĆA NIJE IMALA NI STRUJE. TO SE ZOVE RAVNOPRAVNO, BESKLASNO DRUŠTVO?
U sklopu memoarske građe o Miroslavu Krleži naći ćete podatak kako se početkom pedesetih godina Bela i Jovanka dogovaraju kakav će joj parfem Jovanka donijeti s nekog putovanja. Dakle, pedesetih godina prošlog stoljeća dok pola Jugoslavije nije imalo ni struje ni vode, Jovanka Beli nosi parfem iz inozemstva! A i jedna i druga zajedno s dvadeset milijuna Jugoslavena tobože grade ravnopravno, jednakopravno i jednakovrijedno, besklasne društvo, društvo u kojem će svi biti jednaki i imati jednako. Sjećate se „socijalističkog morala" tadašnje ustavne kategorije? Aliji Sirotanoviću nova lopata, Beli i Jovanki parfem i to se zove ravnopravno društvo kojem se kunemo do groba i kako vidimo i preko groba. Naime, baš to trajanje Titovih prevara iritira jer je upravo nevjerojatno da je narod tako glup! Ili je lud? Ili je samo primitivan i neobrazovan? Današnje pljačke su svirepe, jezive i besramne i traže milijune godina robije, izvlačenje novca iz državnih firmi i prebacivanje tog novca na vlastite račune znaci su da imamo posla s klasičnim kriminalcima koji bi vjerojatno da nisu tzv. poduzetnici ili neki od njih i političari, bili klasični pljačkaši banaka i draguljarnica. To su jednostavno kriminalci i lopovi. Ali Tito - to je bilo drugo ime za bolju budućnost, iznad svega za ravnopravnost, ponajviše za to da smo svi jednaki i da svi jednako ili podjednako i imamo. Baš zato iritira raskoš u kojoj su živjeli Tito i Jovanka radeći od svih nas budale! Premda ta njihova raskoš nije imala karakter trajne pljačke (tobože, kad umrem, ostavljam sve republikama i ništa ne prepisujem na sebe). Ali i to je zato što ih ne zanima što će biti nakon njih!
Dakle, čovjek ravno trideset pet godina živi tipičnim carskim životom, a pritom ne prihvaćajući kapitalistički društveni poredak, realno usporava gospodarski razvoj svih dvadeset milijuna ljudi. Primjerice zgrada Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog gradila se sedamnaest godina!!! Tijekom najvećeg dijela Titove vladavine najveći broj Jugoslavena živi, zapravo, vrlo skromno. Prestanimo se uspoređivati s Mađarima i Česima tog vremena, usporedimo se s Talijanima i Austrijancima pa onda pogledajmo tko ima kakav standard! Jedva da ima profesije koja nije potplaćena, narod masovno bježi van od ideološke, ali i ekonomske muke, a sve skupa završava tako da zadnjih desetak godina nismo imali ni struje, ni benzina, ni kave ni deterdženta, da bi na kraju skončali u krvavom ratu u kojem je armija svih naših naroda postala ono što je i bila - srpska vojska!! nakon svega nariče se nad Titom i Jovankom kao da se sve to nije tako događalo! A oni? Oni su živjeli u Belom dvoru zimi i u proljeće a na Brijunima ljeti i na jesen uz povremene obilaske ljetnikovaca i zimovališta širom zemlje. Bila je to vlast koja je ljudima otela kuće i stanove, brodice i kravice, šume i livade, sve što se moglo oteti. Dakle, na samom početku sve je počelo pljačkom, ali o tome se danas šuti. A kod stvaranja hrvatske države šuti se o svemu drugome osim o pljački pretvorbe i privatizacije!
ZAŠTO SE UPORNO ŠUTI O PLJAČKI 1945.?
Na samom početku dogodio se masovni zločin, stotine tisuća ljudi je likvidirano na Bleiburgu, druge stotine tisuća su jedva izvukle glavu i pobjegle od tog satrapa glavom bez obzira. Zatvori su bili prepuni političkih zatvorenika i u takvoj surovoj realnosti uveli su verbalni delikt s onom monstruoznom rečenicom „ da tko neistinito i zlonamjerno prikazuje društveno-političko stanje u zemlji, kaznit će se kaznom zatvora od...". Dakako, za golu istinu o stvarnom „društveno-političkom stanju u zemlji" išli ste ravno na robiju. Bila je to školska definicija totalitarizma, despocije i policijske države.
One koje nije likvidirao ni uhapsio, one koji su skrušeno šutjeli i pljeskali caru u nadi da neće biti pogubljeni, on je gledao iz Belog dvora. Oni s kojima je zajedno gradio ravnopravno društvo spavali su po šupama, zemunicama ili stanovima od 43,5 metara četvornih koje su dobili kao najbolji sinovi Partije. Unatoč svemu pobrojanome, nikako da se realno sagleda Titovo vrijeme. Kakav to mora biti mozak koji prihvaća da se ravnopravno društvo u kojem ćemo svi imati jednako od prvog dana gradi tako da je jedan u zemunici sa sto maraka plaće, a drugi je zimi u Belom dvoru, a ljeti na Brijunima? Pritom svaki tvoj susjed koji ode u Njemačku zaradi pet puta više od tebe! Pa najveći dio kuća koje su ovdje sagrađene, sagradila je njemačka marka! l da se ništa od toga niti danas ne vidi, ne razumije, ne zbraja, nego se i dalje kao u transu pjeva i plače za voljenim vođom, to je stvarno mimo svake pameti. Ali, da Balkan ostaje Balkan i da od njega treba bježati čim prije i što dalje govori činjenica kako je tijekom sprovoda u Beogradu ukradeno pet Jovankinih ordena. Dobro došli u regiju.
Vrelo: "Hrvatska u raljama djece komunizma" str. 221-224