Jozica i Margarita

bilo je sedam navečer. Autobus za Zagreb polazio je za sat vre­mena. Novi snijeg bio je već zabijelio. Jozica i Margarita s teškim su vrećicama u kojima su bili krumpir, kiseli kupus, srneći odresci i dvije litre rakije od drijenka, koje su im natrpali Margaritini ro­ditelji, svratili k Vratniku. Jozica mu je htio vratiti revolver. Bilo mu se žao odvojiti od njega. Osjećao se bolje s njim.

Vratnik je sjedio za stolom na kojemu je stajala boca votke. Pio je direktno iz boce. Soba je bila hladna. Bio je bos. Jozica je izvukao Magnum iz korica, spetljao se, i revolver je opalio. Metak je raznio mali prst na Vratnikovoj nozi, odbio se od poda i sasuo stakla na vratima koja su vodila na terasu. Vratnik nije reagirao. Ravnodušno je buljio u krv koja mu je otjecala od noge.

"U redu je", rekao je u jednom trenutku ravnim glasom. "Zadrži ga."

Podigao je sa stola bocu, polio prst alkoholom, a zatim povukao dug gutljaj iz nje. Tada su ga posljednji put vidjeli. Tri dana nakon toga ubio se. Prethodno je sahranio Laurine kosti na minijaturnom pravoslavnom groblju. Oteo ih je iz policije, odvezao Hammerom do groblja, iskopao grob i sahranio. Prsten nije pronađen. Jozica je pretpostavio da gaje položio uz kosti. To mu je jedino bilo logično.

Ubio se Glockom: stavio je cijev u usta i pucao. Pištolj je prona­đen pored njega. Ostavio je dvije oproštajne poruke. U prvoj je oporučno ostavio Jozici i Margariti Hammer i Harlev-Davidson.