Mjesec dana u Sarajevu

1. Samo u Sarajevu možeš čut "Stavi malo rakije na taj ego" (by Najra Krvavac.) Neću više ić na kave ovdi, ostarila sam od smijanja majkemi.

2. Iden otkrit di je to Vilsonovo šetalište. Ako me nema do popodne, zovite bosansku gorsku službu spašavanja.

3. Odeš kod frizera a on te smjesti u stolicu, dovuče nekakav stolić, na njemu kava, čaša vode i pepeljara. Onako, da se zabavljaš dok te frizira. Mislin da ću tražit državljanstvo.

4. Ljudi u zatvorima ili nekad u vojsci križali su dane do izlaska a ja u Sarajevu, strepeći, križam dane do povratka u zatvor, jer kako drugačije nazvati stvarnost na ovim predjelima, iliti, božemiprosti, u regijonu. Znam vrlo dobro da u Bosni ljudi imaju vlastitu stvarnost koja nije ništa manje ružna od moje u Hrvatskoj, ali imam privilegiju mjesec dana se s lakoćom praviti da me ništa od toga ne dotiče - ni njihova, ni moja stvarnost. Mali odmor, kratki izron za hvatanje zraka, pa onda... Dane križam da se podsjetim kako brzo prolaze kad su lijepi, kad si živ.

5. Ima dana kad sam toliko udaljena od sebe da krenem lajkat vlastite statuse, sve misleći "jbt, ova žena mi čita misli!"

6. Judi moji, pila san kavu u kafiću koji se zove "Tito" a iznad šanka piše "Smrt fašizmu, sloboda narodu". Kad dođeš iz zemlje di se sustavno i temeljito uklanjaju svi tragovi "antifašizma", to je popriličan doživljaj. Sila sam za stol, ugledala natpis i prošli su me trnci. Da sam samo ovo doživila u Sarajevu, meni dovoljno...