Čovjek se ne može pretvoriti u veliko NIŠTA


Zdravko TOMAC

Ako si izgubio čitav jedan svijet, ne žalosti se, nije to ništa. Ako si stekao čitav jedan svijet, ne raduj se, nije to ništa. Prolaze boli i slasti. Prođi pored svijeta; nije to ništa.

(Iranska poema - Anvari Seili)

Kaže Schopenhauer da je prava mudrost intuitivna, da se ne sastoji od fraza ni mudrih izreka koje čovjek nauči ili do kojih je došao na temelju tuđih ili vlastitih iskustava. Dalje kaže Schopenhauer da nitko ne griješi više od onih koji djeluju samo na temelju razmišljanja.

I grčki filozof Ksenofan tvrdi da se iz iskustva ništa ne može saznati, čak ni po analogiji, te kaže: "Ako nešto postoji, ono mora biti vječno, jer je nemoguće da nešto nastane iz ničega". Sve sam ovo naveo kako bih argumentirao svoje stajalište, odnosno svoje mišljenje da čovjek ne može nestati, da se ne može pretvoriti u ništa. Analogijom Ksenofanovu tvrdnju možemo obrnuti: "Ako čovjek postoji, a jasno je da postoji, od­nosno da nije mogao nastati iz ničega onda se ne može pretvoriti u ništa - on kao duhovno biće mora i nakon smrti postojati u nekom drugom obliku ili životu".

Međutim, kao i mnogi drugi, Ksenofan je bio skeptik, koji nije vjerovao u mogućnost čovjekove spoznaje istine. Čuvena je njegova izreka: "Nikad nije bilo čovjeka niti će ga biti, koji bi upoznao istinu. Ostaje nam samo tlapnja."

 

Vrelo: "Ponoćne misli", str.110



Siječanj 2015.