Pučki svetac Šimo Ivkić

 Šimo Ivkić je rođen 1911. godine u Vidovicama. Još u djetinjstvu, u desetoj godini je obolio od neizlječive bolesti. Rane su mu se otvarale po čitavom tijelu. Tek što jedna rana zacijeli druga se otvori i tako punih osam godina. Radi svoje "jobovske" strpljivosti u bolesti narod ga je još za života proglasio "svetim!" To se zove pučka kanonizacija! Njegov je grob postao kultnim. Neki javno svjedoče o čudesnom ozdravljenjima na Šiminom grobu. Uz grob fra Lovre Milanovića u Turiću i Šimin grob u Vidovicama to su najpoznatiji grobovi u Bosanskoj Posavini. Na njima se svakodnevno okupljaju ljudi očekujući čudesnu pomoć. Vidovice su od svibnja do listopada 1992. godine bile okupirane. U njima je, za to vrijeme, vladala sila zla i tame. Jedini slobodan kutak Vidovica bilo je staro groblje uz Savu. Na tom je groblju pokopan 19. srpnja (uoči Iline ) 1929. godine najpoznatiji Vidovljanin u njegovoj višestoljetnoj povijesti Šimo Ivkić Šiškić. Dok su Vidovice bile okupirane i Vidovljani su molili pomoć i zagovor sv.Šime za skori povratak u svoje selo. Ta pomoć nije izostala. Hrvatski su branitelji za dva dana očistili selo od neprijatelja i Vidovljanima donijeli slobodu. Vidovljani su uvjereni da im je tu slobodu podario sam sv.Šimo.

      U znak zahvalnosti sv.Šimi i Sinovima Posavine Vidovljani se masovno okupljaju na njegovom grobu svakog 19. u mjesecu. Najsvečanije je i najviše hodočasnika upravo uoči Iline, 19. srpnja, svake godine. U Vidovicama je obred Lilanja još više dobio na značenju nakon domovinskog rata. Iza svete mise i opijela upale se baklje - oko 400 – na grobu sv.Šime i one se upaljene nose u sve krajeve Vidovica. Kad se stigne u selo zapale se s tim bakljama Lile. Kršćani su štovanje vatre prihvatili od pogana i pokrstili ga. Vatrom treba otjerati sile zla koje je sa sobom donijela zima i na taj način zemlji izmoliti plodnost! U mnogim selima Bosanske Posavine prisutno je Lilanje. Lila je grana drveta koja završava rašljama. U rašlje se stavlja slama. Rašlje se na vrhu svežu likom ili žicom. Kad padne prvi sumrak djeca i mladež zapale slamu koju su stavili u rašlje i trčeći kroz selo viču: „Lila , lila“ - uoči Iline! Lilanje traje nešto više od pola sata,a onda se većina mještana okupi ispred doma kulture u središtu sela gdje započne narodno veselje.

Šimo Šiškić je umro 1929.,u 18. godini života.

........................................

 

Članak dostavio Web-portal Boće

Prosinac 2009.