U-Bahn

Sandi BLAGONIĆ


U jednoj psihijatrijskoj klinici liječnik ispituje pacijenta.

-  Što vidite?, pita liječnik pokazujući na papiru iscrtani krug.

-  Ženski spolni organ.

-  Hm... a što sad vidite?, nastavlja liječnik poka­ zujući crtež trokuta.

-  Ženski spolni organ.

-  A sada?, pokaže liječnik crtež kvadrata.

-  Ženski spolni organ.

-  Vidite, moram vam reći da ste opsjednuti seksom.

-  Pa što mogu kada pokazujete samo proste stvari?

Mijo je bio ustaški vojnik koji je sentimentalno ostao vezan za najdraže slovo svih godina života koje je, u am­bijentu petokraki, srpova i čekića, proveo nakon četrdeset i pete. Jedan od njegovih ljepših trenutaka u socijalizmu zbio se posve iznenada. Mijo se poskliznuo, pao, razrezao čelo i završio u domu zdravlja. Pogled na svježe sašivenu glavu nekadašnjem je ustaškom vojniku vratio osmijeh na lice. Još krvava posjekotina prošarana tamnim kirurškim koncem kočila se na Mijinu čelu u obliku slova U i vratila ga u mlade dane kada je s istim ponosom i bez straha nosio slično U na čelu.

"U na-čelu dobro" - odgovarao je na pitanje kako se osjeća jedan Hrvat pri liječničkim vizitama u stacionaru dobojske kasarne tadašnje JNA negdje u kolovozu 1991. Sličnim subverzivnim akcijama hvalili su se neki hrvatski novinari početkom devedesetih, kada je ustaštvo odjed­nom postalo unovčiva djelatnost. U socijalizmu, oni su tekstove navodno voljeli započeti upravo slovom U ne bi li ono, kao inicijal, u svoj svojoj ideološkoj ljepoti zasjalo na stranicama inače pravovjernih novina.

Znajući da neprijatelj nikada ne spava, nije spavala ni suprotstavljena strana, što je, čisto logički, moralo zadavati nemale poteškoće u razlikovanju jednih od drugih. Stanje neprestane budnosti lako prijeđe u magnovenje. Tako je osječki SUBNOR početkom osamdesetih poveo ozbiljnu raspravu o zlatnom slovu U koje se nekom pričinilo na eti­ketama nalijepljenim na popularne Dravine šibice. Pokaza­lo se da su etikete s tobožnjim slovom tiskane za naručitelja iz Belgije, gdje je slovo U samo najobičniji samoglasnik i da je višak naprosto završio na žigicama za jugoslavensko tržište. Bolje sreće nisu bili ni dizajneri logotipa zagrebačke Univerzijade nekoliko godina kasnije, kada je stilizirano U - kao recimo... Univerzijada - moralo biti zamijenjeno s Y.

Nakon logotipa, žigica i tko zna čega sve ne, ovih je dana na red došao i tramvaj. Ljudi iz Beogradskog promet­nog poduzeća pokazali su interes za kupnju Končarevih niskopodnih tramvaja, koji bi se trebali naći u ergeli obnov­ljenog voznog parka srpskoga glavnog grada. Sve bi bilo jednostavnije da netko nije uočio da hrvatski tramvaj (koji srpski radikali još uvijek intimno zovu ustaškim) ima, rekli bismo, prepoznatljivi hrvatski dizajn. Netko je, naime, iz beogradske delegacije u vjetrobranskom staklu Končarevog tramvaja prepoznao veliko slovo - U. Stoga će, želi li se naći na srpskim tračnicama, hrvatski tramvaj morati pretr­pjeti stanovite preinake koje će slijediti ideološki rafinirani ukus ljudi iz Beogradskog prometnog poduzeća.

Teško je reći u kojoj su mjeri subverzivna umetanja slova U bila zaslužna da su revni socijalistički entuzijasti odjednom svuda oko sebe vidjeli samo to, a koliko je po­licijska Jugoslavija naprosto podgrijavala kolektivnu para­noju, otkrivala značenja kakva se obično ne pričinjaju u ispavanijim društvima. Kako bilo, vidjeti na vjetrobranskom staklu ustaški simbol nije daleko od toga da se, kao u vicu u svemu vidi ženski spolni organ. Vidjeti uostalom na vjetro­branskom staklu slovo U jednako je nečemu što je hrvat­ska strana do danas propustila uočiti: tik do diskutabilnog prozora, s obiju strana vozačeve kabine na navodnom hr­vatskom tramvaju stoje prozori u obliku ocila, onoga što se kod nas voli nazivati ćiriličnim S. Znači li to da je netko u Končaru podvalio Hrvatima? - mogli bismo već sutra čuti zabrinuti glas. Doduše, okrenete li ocila ili pak pogled za devedeset stupnjeva, pred vama će se ponovno ukazati slo­vo U. Dakle - ocila ili U? Ovisi samo iz kojeg kuta gledate.

Srpanj 2012.