Medijski janičari Jugoslovensva

─ Zato što medijski janjičari guraju pod tepih tu istinu?!

─ A tebe su ti i takvi mediji dočekali, moj Zvonko!

─ Nemate drugih medija?

─ Ne­mamo! Da, nemamo ih, uostalom kad i kako da ih izgradimo? Od kojih kadrova? Za koju publiku? Mi građanske svijesti pa ni građanske klase, zapravo, i nemamo jer je poklana i istjerana i nikad se više nije obnovila. Ti nisi došao u mitsku državu Hrvatsku, ti si se vratio u ono što bi odgovaralo pojmu „bivše Socijalističke Republike Hrvatske".

─ Pa kako kad imamo državu, pa gledao sam snimke, čitao knjige o 90-tima, svi ste bili na nogama, bila je to ta moja sanjana Hrvatska, gdje je ona sada, zaboga, cijeli jedan rat ste prošli, zar je moguće da se pamet nije promijenila, ja tu stvarno ništa ne razumijem...

─ Nema je, Zvonko! l tu su najbolji od nas otišli, i tu su najbolji od nas stradali, a bili smo svi kao jedan jer su bombe padale po glavama! Bombe su nas ujedinile! Srpske bombe su nas ujedinile! Što da radi četiristo tisuća članova Partije kad i njima kao i svima nama padaju bombe na glave? Naravno da kreću u stroj i u rov, inače će ih Srbija poklati na spavanju! Ali to ne znači da sanjamo istu Hrvatsku! Pričao mi je Praljak da je glavni problem u razgovoru s Izetbegovićem bio ovaj: Slobodane, bolan, idemo obraniti BiH, pa ćemo se dogovoriti kakva će biti! Praljak mu je odgovorio: Alija, idemo se najprije dogov­oriti kakva će biti, pa je onda idemo braniti!

 

 

Vrelo: "Hrvatska u raljama djece komunizma", str. 310-311