Bosanska Posavina II.

Bosanska Posavina – prostor na kojemu su oduvijek živjeli Hrvati

 

prof. Tomislav Lukić

prof. Davor Čordaš

 

Bosanska Posavina se nalazi u sjeverno-istočnom dijelu Bosne i Hercegovine i zauzima oko 5,2 % njezinog prostora, tj. površinu od oko 2.650 četvornih kilometara. Obuhvaća devet općina i njezinih dijelova  i  to: Bosanski Brod, Derventu, Odžak, Bosanski Šamac, Modriču, Orašje, Brčko te dijelove općina: Doboj, Gradačac i Srebrenik. Njezinu prostornu cjelovitost na sjeveru zatvara rijeka Sava, od Dubočca do Brčkog, na sjeverozapadu planina Motajica, na jugu planine Ozren i Trebava, a na jugoistoku planina Majevica. Sa središnjim dijelovima Bosne i Hercegovine povezana je, prije svega, prirodnim prolazom dolinom rijeke Bosne kroz dobojsku i vrandučku klisuru, dok su zapadni dijelovi dostupni kroz također prirodni prolaz uz rijeku Ukrinu.

Bosanska Posavina se nalazi na široko otvorenoj i lako prohodnoj peripanonskoj nizini. Ove općine čine logičan zemljopisni prostor na kojem je pretežito živjelo oko 260.000 stanovnika. Za stanovnike Bosanske Posavine uobičajen je naziv Posavljak.

Nacionalni sastav stanovništva Bosanske Posavine, prema popisu iz 1991. je sljedeći: od ukupno 260.793 stanovnika, Hrvata je bilo 131.542 ili 51 %, Bošnjaka 32.796 ili 12 %, Srba 77.723 ili 29 %, a ostalih 18.726  ili 7 %.

 

Od stoljeća sedmog

 

Za čovjeka je Bosanska Posavina kroz povijest bilo vrlo zanimljiv prostor za življenje. Područje s umjerenom kontinentalnom klimom ispresijecano vodotocima te blagi brežuljci i plodna ravnica bili su izvrstan temelj za bavljenje lovom, ribolovom i poljoprivredom, te relativno lako osiguravanje hrane stanovništvu. Brojna su arheološka nalazišta prepuna dokaza ostataka civilizacija  iz neolitskog doba, a najpoznatija su: Vignjišta s područja sela: Kužnjače kod Modriče, Kulište, na sjeveroistočnom obodu sela Kruškovo Polje kod Šamca i Klakar pored Bosanskoga Broda. Tragovi civilizacijskih tekovina arheološki su zabilježeni i datiraju iz vremena rimskih osvajanja ovoga područja. U to vrijeme se za gradnju koristi kamen i opeka, a Bosanska je Posavina rubni dio provincije Dalmacija i vrlo važan put za rimske provincije Panoniju i Daciju.

Sve povijesne činjenice govore kako su Hrvati na ovo područje došli velikom seobom u 7. stoljeću, točnije 626. poslije Isusa Krista.

Za vrijeme vladavine Kulina bana Bosnom u 10. stoljeću, Posavina nije bila u sastavu Bosne. O ovome postoje izvorni dokumenti, kao i dokument kojim Kulin jamči Dubrovčanima slobodu trgovanja po Bosni. Iz 1244. postoji pisani trag o Posavini ("Terra Tolys", o zemlji oko riječice Tolise), a 1324. spominje se Nenavište, prostor s obje strane rijeke Bosne. Prvi bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić (1353. - 1391.) pripaja Posavinu Bosni, a u svojoj povelji spominje župu Jakeš i župu Modriču. U 15. stoljeću Bosanska  Posavina se ponovno priključuje svojoj matici Hrvatskoj u okviru Ugarske i ovo povijesno stanje zadržat će sve do 1536., kada i ona pada pod tursku okupaciju (Bosna je pala 1463., dakle punih 73 godine prije).

Za Bosansku Posavinu, uostalom, kao i za sve dijelove Bosne i Hercegovine i Hrvatske koje pod okupacijom drže Turci, dolazi jedno vrlo teško razdoblje koje traje gotovo 350 godina. Različita društvena i vojna previranja karakteriziraju ovo razdoblje u kojem se ne bilježi značajniji napredak zajednice. Postoji tek nekoliko vjerskih objekata, dok razvoj industrije i prometa izostaje. Značajan utjecaj zapravo vrše članovi  franjevačkoga reda koji u svojim vjerskim djelovanjima ostvaruju elementarne preduvjete jačanja stanja duha katolika koji u tih 350 godina doživljavaju velike migracije tražeći bolje uvjete za život.

Posebno se ističu fra Ivan Jukić i fra Martin Nedić iz Tolise. Fra Ilija Starčević u Tolisi osniva i prvu pučku školu u Posavini; knjige nabavljaju iz Broda na Savi (Slavonski Brod). U 19. stoljeću dolazi do slabljenja utjecaja Osmanlijskog carstva na područje Bosanske Posavine.

 

Austro-Ugarska donosi europski duh

 

Veliki napredak se događa aneksijom Bosne i Hercegovine na međunarodnom kongresu u Berlinu, 1878., kada se sređivanje političkih prilika u Bosni povjerava Austro-Ugarskoj. Ovime je  Bosanska Posavina ponovno administrativno u istoj državi s Hrvatskom te dijeli njezinu sudbinu. Te 1878. Austro-Ugarska zauzima Bosnu i Hercegovinu, a sa svojom  vojskom ulazi upravo kroz Posavinu iz smjera Brčkog, Šamca i Broda. Unosi novu civilizaciju, drugu kulturu, zapravo europski duh u bosanske, gospodarski i duhovno opustošene krajeve. Odmah pristupa izgradnji mostova, putova, suvremenih gospodarskih objekata, škola, bolnica, željezničkih kolodvora, vodovoda - prestižnih zgrada, kazališta, pa i muzeja. Spomena je vrijedno i osnivanje Hrvatskog kulturnog društva "Napredak" 1902. Društvo je ostvarilo značajne rezultate u njegovanju tradicijski kulturnih tekovina u Bosanskoj posavini te ubrzo naišlo na plodno duhovno tlo i dalo solidne rezultate u opismenjavanju naroda i širenju kulture.

 

Tri rata ostavili su snažne tragove

 

Nažalost, država koja je donijela prosperitet ne potraja niti pedeset godina. Prvi svjetski rat (1914. - 1918.)  donio je u Posavinu nove patnje u kojem svoje sudjelovanje uzeše mnogi znani i neznani sinovi ravnice. Proizvod rata je nova neprirodna državna cjelina - Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca koja ne potraja niti trideset godina. Jedina značajnost ove tvorevine za Bosansku Posavinu je uspostava Banovine Hrvatske, 29. kolovoza 1939., u koju ulaze i sljedeće posavske općine: Derventa, Bos. Brod, Odžak, Modriča, Bos. Šamac, Gradačac, Orašje, Brčko i Srebrenik. Dakle, prostor definiran kao hrvatski i time pripojen Banovini Hrvatskoj.

Na vrata napaćenoga naroda kucala je nova nevolja. Drugi svjetski rat (1939. - 1945.) donosi nove države koje vrlo kratko traju i ostavljajući neizbrisivi povijesni trag. Stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske, 1941., Bosanska Posavina još se više povećava: u njezine granice ulazi i područje Bijeljine. Područje je dobilo naziv Velika župa Posavina i prostirala se teritorijalno sve do Drine, sa sjevera zahvaćajući čak i općine Slavonski Brod i Županju.

Kraj Drugoga svjetskoga rata donosi nastanak nove državne administrativne jedinice koju 1945. nazvaše Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a područje Bosanske Posavine postaje integralni dio Bosne i Hercegovine bez značajnijih administrativnih obilježja sve do 1992. kada ponovo oružje preuzima od razuma i dogovora odgovornost za novo stanje. Daytonskim sporazumom iz 1995. Bosanska Posavina je dio Bosne i Hercegovine, a područje se zemljopisno cijepa između dva entiteta. Snažno se mijenja demografska slika Bosanske Posavine i prvi put u njezinoj povijesti Hrvati nisu većinsko stanovništvo.

Međutim, povijesne činjenice stare gotovo 1.500 godina  govore da je Bosanska Posavina oduvijek bila definirana kao prostor u kojem su kao većina živjeli Hrvati, a u kojem su nesmetano živjeli i ostali narodi. Bosanska Posavina kao takva je nedjeljiva i neotuđiva jedinica hrvatskog korpusa.

Spomena je vrijedno i osnivanje Hrvatskog kulturnog društva "Napredak" 1902. Društvo je ostvarilo značajne rezultate u njegovanju tradicijski kulturnih tekovina u Bosanskoj posavini te ubrzo naišlo na plodno duhovno tlo i dalo solidne rezultate u opismenjavanju naroda i širenju kulture.

 

Međutim, povijesne činjenice stare gotovo 1.500 godina  govore da je Bosanska Posavina oduvijek bila definirana kao prostor u kojem su kao većina živjeli Hrvati, a u kojem su nesmetano živjeli i ostali narodi. Bosanska Posavina kao takva je nedjeljiva i neotuđiva jedinica hrvatskog korpusa.

 

.......................................................

Tekst dostavljen od Uredništva Katoličkog tjednika