Antifašistički zločini oko Jasenovca


Mladen IVEZIĆ


Franjo Tuđman počeo je otvarati pitanje djelovanja jasenovačkoga tabora u službi titoističkih snaga, ali to nije posve razradio kao znanstvenu temu.

Ljubica Štefan proučila je rad poratnoga, partizanskog, Jasenovca do maksimuma svojih sila. Prikupila je relevantne svjedoke, ali su se povjesnici, na čelu s akademikom Ljubom Bobanom, krzmali pristupiti toj tematici.

Strah i danas vlada hrvatskom povijesnom znanošću.

Tema o funkcioniranju Jasenovca kao zatočeničkoga i, ovaj puta, ut tabora Brozove Jugoslavije više je izazovna i nova, nego li temeljna, pravilno proučio smisao i djelo antifašizma, kod nas Brozovoga tipa, zna da on nije mogao ni htio vladati bez genocida. Koliko je genocid bio počinjen na Bleiburgu, križnim putovima, u ljudskim domovima, na skrovitim mjestima ili u zatočeničkim taborima, nije za prosudbu titoizma bitno. Broz je nezakonito poubijao više od pola milijuna državljana i pripadnika Nezavisne Države Hrvatske; to se zna. Imao je između ostaloga i tabore za izrabu njihova rada i postupnu ali sustavnu likvidaciju; i to se zna.

 

Samo neki od tisuća nekažnjenih antifašističkih zločina evidentiranih u njihovim službenim spisima.

Izvješće Javnog tužilaštva okruga Lika o 26. travnja 1945.) kaže:

"Prilikom ulaska naših jedinica u Gospić, hotimično je ubijeno od strane naše vojske 12 nedužnih osoba većinom žena i djece. Ova stvar je u ispitivanju i ima izgleda da će se kroz kratko vrijeme tačno ustanoviti tko je bio inicijator i izvršioc ovog djela. Sličan slučaj, ali u neznatnoj mjeri desio se je i u Otočcu. Ovo su uzroci da izvjestan broj Hrvatskog življa gleda da je naš rad i teorija o učvršćenju bratstva i jedinstva samo prazna priča"

Povjerljivo Izvješće Javnog tužilaštva okruga Banija o svibnju 1945:

"Prilikom ulaska u gradove i sela bilo je dosta pljačke od jedinica II Armije. Neki vojnici su tukli jednog odbornika Hrvata sa općine Stankovac, kotar Glina. Vrlo malo su se obraćali na vlast, stoje imalo loših posljedica.

U Sisku je prvi bataljon ne znam koji, 2 dana kasnije što je Sisak bio oslobođen došao u Bolnicu na večer oko 9 sati i odveli su 19 ranjenika neprijateljskih vojnika i pobili su ili. O tome se malo govori jer vlada strah".

Sisačke su žrtve mogle biti pokopane kod Jasenovca.

o  partizanskim taborima svibnja 1945. g. pohvalno piše  "Omladinski borac" člankom "Oslobođeni Zagreb i njegova omladina". Javlja o zboru održanome u Zagrebu poslije ulaska partizana. Teme su "zločinci u logorima gdje ih čeka pravedni i neumoljivi sud", daje među njima i 15.000 Zagrepčana, da su otkriveni mnogi atentatori na partizane, skriveni po kućama i sl.

I  tajna tužiteljska  izvješća  potvrđuju  antifašističke  pokolje  u  okolici Jasenovca; "Izvještaj/Po predmetu Ministarstva unutarnjih poslova F.D.H. Pov. broj 44/45 od 1/VII 1945 g./O nepravilnim postupcima pripadnika J.A. prema ratnim zarobljenicima i narodu:

1.  Kad je postojao logor u Pakracu da su čuvari logora ubili dvojicu domobrana, zatim tukli narod koji je donosio hranu istima.

Stvar po toj točci nije do danas definitivno ispitana, niti točnost tog navoda utvrđena,

2.  Da je u Slavonskoj Požegi u zarobljeničkom logoru gdje je bilo smješteno 30.000 ratnih zarobljenika ubijena dvojica od strane čuvara logora, radi toga što su primali hranu od naroda.

Na licu mjesta utvrđeno je po izjavi druga poručnika Milana Uskokovića, Komandanta mjesta Slavonska Požega, slijedeće:

"Sredinom mjeseca juna o. g. došlo je pred logor 150 civila koji su donjeli hranu zarobljenicima. Uprava logora dobila je naređenje od Komande Mjesta Slavonska Požega da hranu prima i zajednički djeli među zarobljenicima. Uprava logora saopštila je to civilima. Donosioci hrane nisu se htjeli držati tog naređenja, nego su na svoju ruku prilazili Žici i davali hranu kako su kome htjeli. Čuvari ovog logora nekoliko su puta opominjali narod da se drži naređenja. Narod je na to počeo negodovati i šaputati između sebe da će razoružati čuvare logora i osloboditi zarobljenike. Stražari su odstranili civile i zabranili svaki prilazak žici, i narodu i zarobljenicima. Zarobljenici se nisu htjeli pokoriti tome nego su ponovno prilazili Žici i tražili hranu. Kada nije bilo moguće mirno sprovesti naređenje stražarima nije preostalo drugo nego da upotrebe oružje, predhodno opomenuvši i zarobljenike i narod Ponovnim pokušajem zarobljenika, nakon toliko opomena, stražari su zapucali i na taj način ubili jednog domobrana-ustašu i jednog lakše ranili. Nakon toga događaja došao je potpukovnik Roc iz Štaba X. Divizije i zabranio je upravi logora da više nesmije primati hranu od civila za zarobljenike ".


3.  Da je 17. juna 1945 godine u selu Cernik ubijeno 4 domobrana iz transporta od 3000 zarobljenika koji su praćeni iz Slavonske Požege u Novu Gradišku, i da je istog dana ubijen još jedan domobran od nekog majora pištoljem i to sve radi primanja kruha od naroda.

Po toj točki utvrđeno je slijedeće:

Štab X. Divizije izdao je naređenje Štabu IX. Brigade da sa jednim bataljonom izvrši pratnju tog transporta. Pomoćnik komesara iste brigade, drug kapetan Milovan Samardžić, izjavljuje u vezi s tim:

"Ja sam organizirao ovaj transport, dao upute rukovodiocima. Postrojio cijelu kolonu, održao kratki govor i podvukao kakve će izaći posljedice ako bi koji od zarobljenika pokušao bježati ili napasti pratioce. Kolona je krenula. Ja sam sa motorom otišao naprijed. Kolonu sam sačekao u selu Cernik kod Nove Gradiške. Tu mi je saopšteno sljedeće: Da su dvojica ustaša ubijena, radi toga što nisu mogli ići, a druga dvojica što su pokušala sakriti pod most, a jedan stoje zločinački i razbojnički napao na komesara čete u najmeri da ga razoruža.

Napominje se daje ta grupa zarobljenika išla na likvidaciju, jer su to sve bili ustaše, koljači, žandari i policajci".

4.  U selima kod Nove Gradiške ubijena su razna lica i zakopana u neprijateljske rovove.

Istina je i utvrđeno je da du od strane OZN-e IX Krajiške Brigade i to nakon izviđa i temeljno provedene istrage, ubijeni 21/VI/45 trojicu ustaša, a 22/VI/45 još dvojicu.

5. Daje 20 vojnika IX Krajiške brig. ubilo 50 domobrana u šumi.
Utvrđeno je po izjavi komandira straže i zatvora kod okružne OZN-e Odsjek III kod Nove Gradiške, slijedeće:

Dana 18. ili 19. juna o.g. dobio sam zadatak da likvidiram jednu grupu ustaša legionara i žandara, ukupno 52. Naređenje mi je izdao šef Okružne OZN-e. Kako put nisam poznavao, uzeo sam za vodiča predsjednika NO-a Umetljica.


Zadatak sam izvršio. Sa mnom je još išao isljednik kod OZN-e drug Stevo, sa sedam boraca Narodne obrane.

6. Da je između sela Guletinca i Umetlice nađeno 6 ili 8 leševa, koje su seljaci naknadno zakopali.

Po ovoj točci još nije ništa definitivno utvrđeno.

Javni tužilac za Okrug Nova Gradiška vrši izvide i o rezultatima će izvjestiti.

7. Da je od Siska preko Jasenovca do Novske praćena od straže Komande Mjesta Sisak 900 zarobljenih domobrana i da je kod Jarka u Murotoviću u blizini Jasenovca nađeno 5 ubijenih od kojh je jedan bio zaklan, a drugom razbijena lubanja.

Isto, po ovoj točci nije ništa pozitivno utvrđeno do sada.  Izvid će se ponovno vršiti.
M.P.           Javni tužilac II armije potporučnik   v. r. ".

Točka 3.: 3,000 ljudi vođeno je u Novu Gradišku i likvidirano je negdje u području Jasenovca. To su bili domobrani, a major - ubojica pravda se da su bili koljači, koji su "išli na likvidaciju"

Tč. 4.: Pronađeno je 5 ubijenika, ali se ne zna, koliko ih je stvarno pobijeno i zakopano u rovove! Nitko ne kaže, da je tih 5 osoba iskopano, nego da je "utvrđeno" da su "nakon temeljite istrage" (bez suda!) ubijeni. Međutim, ne znaju se ni imena, ni, da se tu radi o zakopanima! Tko zna, koliko ih je zakopano u rovove?! Sela kod Nove Gradiške nisu daleko od Stare Gradiške ni područja Sabirnoga i radnog logora Jasenovac!

Tč. 5.: Opet ubijanje pokraj Nove Gradiške; 50 priznatih žrtava!

Tč. 6.: Ista sela; opet neutvrđen konačni broj žrtava!

Tč. 7.: Ne znamo što je bilo s 900 domobrana koji su praćeni "preko Jasenovca", ali znamo da su antifašisti uznemireni time što je "nađeno" 5 ubijenih. Ne time što su ubijeni, nego što su pronađeni Ne time što je jedan zaklan, nego stoje zaklan pronađen. Ne javljaju, gdje je ostalih 895!

Postoje stotine sličnih poratnih izvješća u Hrvatskome državnom arhivu, a još ih je dosta nestalo.

Popis "Nestali sa kotara Sisak" ima 223 imena i prezimena, uz napomenu "suradnici okupatora". To nikako nije sve, jer je rodbina takvih skrivala tragediju. Iako ne možemo dokazati da su i oni pogubljeni blizu Jasenovca, mora se računati da je bilo tako. Očito da se ne radi o likvidiranicima s Bleiburga i križnih putova, nego da su antifašisti te ljude ubijali u njihovim domovima.

Osobno mi je Miloš Petrović, tadanji ravnatelj CUO "Braća Hanžek" u Petrinji pričao da su mu ustaše ubili oca, ali da, kada su došli partizani, zatvoriše Petrinju, te je sedam dana Petrinjčica stalno tekla crvena od krvi.

Antifašisti su znatan dio lješina svojih žrtava posijali u jasenovačkome području.

 

Vrelo: "Jasenovac-Brojke", str.175-178


Svibanj 2015.