Ilija Ico BLAŽEVIĆ
Rođen u nekoj senilnoj generaciji gubitnika
Bez idola
Bez ordenja
Premladi da bi se uvlačili u guzicu
Krojačima budućnosti
Volovi koji su trebali biti upregnuti
U vječito bolje sutra
Rođen u nekoj žabokrečini
Zaraženoj malograđanstinom i provincijalizmom
Roditelji nogama na zemlji
Ne intelektualci
Gurali u nozdrve
Ponos
Mi smo pali poslije Berlina
I tako u ranom formiranju naše svijesti
Pupčano vezani za zapad
Mi bez veze
Oni sa vezom su ostajali dole
A oni dole, ne vole
Ove gore
I tako šta sam
Ko sam
Odakle sam
Da sam kamen
Zvali bi me istarski
Ovaj je sa Paga
A Ja
Čekam Božić na njemačkom
Čekam dječiji badnjak
Na dan vještica
Slatko ili gorko
I čega se sjećam
Samo proturječnosti življenja
I jednog profesora
Koji je pod pedagoškom isprikom
Posprdno i smišljeno drsko
Pitao
Šta Vam je draže
Sabrana djela Dostojevskog
Ili debeli perzijski tepih
Jebi ga
Profesore
Ja izabrao
Tepih
I tako, šta sam
Ko sam
Da sam kamen
Zvali bi me onaj čisti istarski
Onaj tvrdi sa Paga
Muka mi je
A gledam u bijelim rukavicama
Iskorištavanje tolerancije i prilagodljivosti naše djece
Dok obilježavaju svoj duhovni obor
Jer nemaju onaj ponos u nozdrvama
Mi smo pali poslije Berlina
Jebo Vas Berlin
Ja molim evanđelje po Luki
Na njemačkom
I čekam badnjak
Da ga dovezu mercedesom
E, da sam kamen
Ne bih gledao svoje kamenčiće
Ko kanarince
Šarene
Obučene u narodnu nošnju
Što bulje u križ
I mole Evanđelje
Na njemačkom
A ja
Ne mogu se oduprijeti
Dojmu jednog zaboravljenog vremena
Igranja prstena
Pale i piriza
I gurati djeci u nozdrve
Ponos
Civilizacije koja ih ždere
I ponekad u trenutcima slabosti
Amputiranom sviješću
Pitati
E, da sam kamen
Zvali bi me istarski
Ili onaj sa Paga.