Kako sam tada molio sve sveto
I sve zakletve što čovjek daje
Samo da produži to školsko ljeto
Bože to mi učini ne pitaj šta je.
Poplavi polja, pošalji kišu, oluju
Zustavi vrijeme, jer ti nisi «niko»
Ja ću se tući sa onima što te psuju
Zar je mnogo, par dana toliko.
Znaš za nju, njen poljubac prvi
To zvono tiho, što u srcu tuče
Nježnost, što pod sobom mrvi
I mene u taj slatki ponor povuče.
U mene sipaš gorčinu tečnu
Svojom nemoći da produžiš ljeto
Molim par dana a ne uslugu vječnu
Zato ti se obraćam, ponizno eto.
Zar si me mogao ostaviti sama
A vidio si u oku taj čudni sjaj
Ja bi na koljena padao pred «Vama»
I bio tvoj vjerni sluga, do pred kraj.