Sportski vremeplov
Gostovanje ZET-a u Derventi 1944. godine
Podmlađena i vrlo dobra nogometna momčad Zagrebačkog električnog tramvaja gostovala je na Duhove u Derventi, gdje je postigla jednu vrijednu i zaslužnu pobjedu i doživjela jedan poraz. Prvog dana u susretu s "Građanskim" Zet je pobijedio sa 5 : 3, dok je u drugoj utakmici "Građanski" bio bolji i pobijedio sa 4:3.
Kod "Građanskog" najboji su bili Hasan, Rama i Kolaković, a kod "tramvajaca" Kogaj, Senčar i Hunjet.
Iljko iz Hasića
Stariji polako zaboravljaju, a mlađi vjerovatno nisu ni čuli za Iliju-Iljku Katića iz Hasića, najboljeg i najuspješnijeg nogometaša koji se rodio i živio u Bosanskoj Posavini. A da je Iljko zaista bio izvanserijski nogometaš svjedoče podaci koje ćemo iznijeti.
Ilija Katić rođen je 1943. godine u Hasiću. Početkom šezdesetih godina zaigrao je u NK "Mladost" iz Hasića vižljasti momčić, za kojeg su odmah svi ustvrdili da će biti veliki nogometaš. Brz, neustrašiv i izdržljiv postizao je golove lakoćom do tada neviđenom na posavskim terenima. Na seoskim ljetnim, vrlo popularnim nogometnim turnirima bio je glavna atrakcija i magnet za gledalište. Kako je pored Katića u momčadi "Mladosti" bilo još dosta kvalitetnih igrača (Mikić, Matković, Blažanović i dr.) hasićani su bili praktično nepobjedivi.
1962. godine Katić prelazi u bosansko-šamački "Borac", koji se tada natjecao u vrlo jakoj ligi u tzv. Tuzlanskoj zoni. Postao je odmah prvotimac zaigravši u vrhu napada. Zahvaljujući najviše Katiću "Borac" u sezoni 1963/64 osvaja prvo mjesto. Navala "Borca" predvođena Katićem i uz asistenciju Zaimbegovića i Salkića, postiže nevjerovatnih 117 golova, od čega sam Katić čak 45. Kako je zbog nasrtaja obrambenih igrača, Katić zbog povreda izostao s nekoliko utakmica, nevjerovatan je i njegov prosjek od dva gola po utakmici! Katić je imao strahovit start iz mjesta. Svaka proturena lopta pokraj obrambenog igrača, u tzv. for, bila je već pola gola. Takve njegove igre i ti silni majstorski golo vi nisu prošli nezapaženo. Već naredne sezone postaje član drugoligaša "Osijeka". Na startu u drugoj ligi ponovo serija povreda. Nakon što ih je zaliječio postaje standardni prvotimac i najbolji strijelac. Više puta igra za reprezentaciju Druge lige i biva proglašavan za najboljeg drugoligaškog napadača. Pamti se izjava Šekića, tadašnjeg centarhalfa "Slobode" iz Tuzle: "Najteže je čuvati Katića. Ako u duelu padneš s njim zajedno, dok si ti još na zemlji, on je već skočio i odlazi s loptom prema golu."
Nakon četiri godine igranja u Osijeku prelazi u beogradski "Partizan". Dobrim igrama u "Partizanu" osigurava sebi mjesto i u reprezentaciji bivše Jugoslavije. Prvu utakmicu odigrao je prosinca 1968. godine u Belo Horizenteu u susretu protiv nacionalne momčadi trostrukog prvaka svijeta Brazila. U reprezentaciji bivše Jugoslavije odigrao je deset utakmica.
Katić "Partizan" napušta 1973. godine i prelazi u Švicarsku u FK "Zürich". U periodu od 1973.-1976. godine "Zürich" osvaja tri puta uzastopno prvenstvo Švicarske. Katić je najboji strijelac švicarske lige u sezoni 1974/75, kada je proglašen i za najboljeg inozemnog nogometaša. U travnju 1976. godine zagrebačke "Sportske novosti" donose članak svog dopisnika iz Züricha u kome se kaže: "Najbolji igrač finala švicarskog kupa i strijelac pobjedonosnog gola Ilija Katić dobio je iz ruku gradonačelnika srebreni ključ koji se u izuzetnim prilikama daje osobama koje su nešto posebno pridonijele Zürichu."
Nakon usješnog igranja u Zürichu, odlazi Katić na dvije godine u "Burgos" u Španjolskoj. Poslije se vraća u Švicarsku u "Šo de Fon", gdje ujedno igra i trenira ovog drugoligaša. Već u petoj deceniji života, završava karijeru u Lihtenštajnu.
Streličarski klub u Modriči
U Modriči je 1972. godine osnovan Streličarski klub, prvi klub te vrste u Bosni i Hercegovini, a šesti u bivšoj Jugoslaviji.
Najzasluženiji za njegovo osnivanje su Antun i Franjo Šerić iz Zagreba, višestruki reprezentativci bivše Jugoslavije.
Nogometna zona-Sjever 1976./77.
U nogometnoj sezoni 1976./77. prvenstvo sjeveroistočne Bosne odvijalo se u dvije grupe - sjeverna i istočna zona. Iz grupe Sjever u viši rang takmičenja (Jedinstvenu nogometnu ligu BiH) plasirao se "Borac" iz Bosanskog Šamca, a njegov imenjak iz Jelaha prešao je u niži rang takmičenja. Novi članovi zone Sjever su "Borac" iz Kotorskog i "Dinamo" iz Donje Mahale. Uz njih u ovoj grupi još su: "Željezničar" iz Doboja, "Proleter" Teslić, "Zadrugar" Tarevci, "Natron" Maglaj, "Hajduk" Orašje, "Tekstilac" Derventa, "Tošk" Tešanj, "Bratstvo" Gračanica, "Modriča", "Zvijezda" Gradačac, "Sloga" Prud, "Kombinat" Bosanski Šamac.
Članovi "Jedinstvene nogometne lige BiH od ranije su bili "Jedinstvo" iz Odžaka i "Lokomotiva" iz Brčkog.
Nogomet-Uspjeh omladinaca "Sloge"
Nogometaši-omladinci "Sloge" iz Pruda 1985. godine igrali su u četvrt-finalu kupa za područje Bosne i Hercegovine. U četvrt-finalnom susretu izgubili su sa 3:2, nakon izvođenja jedanaesteraca od omladinaca "Veleža" iz Mostara. U regularnom dijelu utakmice bilo je 0 : 0.
Za "Slogu" su tada igrali: Mašić, Kocić, Grgić (Paradžik), Kurešević, Brašnić, Jeftić, Stanić, Vidović, Majić, Mandžukić i Agatić. Trener Marijan Pepić.
Do susreta s "Veležom" omladinci "Sloge" pobijedili su nogometaše "Radnika" iz Bijeljine, "Borca" iz Bosanskog Samca i "Zvijezde" iz Gradačca.
Susret između "Sloge" i "Veleža" igranje u Prudu, a promatralo gaje oko 400 gledatelja.
Odbojka - "Šamac-Jedinstvo" 0 : 3
Dvorana Školskog centra u Bosanskom Šamcu. Gledatelja oko 50. Suci: Muharemović i Osmić (Brčko). Rezultati po setovima: (8:15, 7:15 i 5:15).
"Šamac": Čajić, Blažanović, Jurić, Mašić, Brandić, Vučković, Paradžik, Jazvić i Ešegović.
"Jedinstvo": Vilić L, Božić, Delić, Kljajić, Kovačević, Vilić II, Vilić III, Mehić, Udovčić, Kesedžić.
Derbi susret prvog kola proljetnog dijela prvenstva, u sezoni 1985./86., a vjerovatno i cijelog prvenstva Republičke lige BiH, između jesenjeg prvaka "Šamca" i drugoplasiranog "Jedinstva" zasluženo je pripao gostima iz Odžaka.
Šamčanima zaista ništa nije polazilo za rukom. Bez Golubovića, a praktično i bez Paradžika, nisu imali šanse protiv smečeva Vilica i Kljajića i dobrog severa Delića.
Polufinale Kupa Zadrugara 1985.
"RADNIK" - "DINAMO" O : 2
Hrvatska Tišina. Igralište Radnika. Gledatelja preko 3.000. Teren travnat. Vrijeme toplo i sparno. Sudac Mustafa Brkić (Bijeljina). 6. Strijelci: Lukačević u 39. minuti i Baotić u 74. Žuti kartoni: Rađenović i Topalović (Radnik) i Pejić (Dinamo). Crvenih kartona nije bilo.
"Radnik": Popić 6, Barišić 6, Cvitkušić 5, J. Ivkić 7, Topalović 7, Jelečević 5, Pavić 5 (Ević-), Rađenović 5, Petričević 5, Dušanišć 6, Mikić 5 (I. Ivkić 5).
"Dinamo": Pejić 8, Knežević 7, Maskaljević 7, Stanić 7, A. Filipović 8, M. Filipović 8 (Prgić - ), Vincetić 7 (Ević - ) Baotić 8, Durić 8, Živković 7, Lukačević 9.
Igrač utakmice: Lukačević (Dinamo)
Dinamo iz Donje Mahale zasluženo je porazio Radnika i izborio plasman u finale, 25. jubilarnog takmičenja za Kup Zadrugara. Radniku ništa nije polazilo za nogom, a kada je Dušanić u 45. minuti promašio jedanesterac, kod rezultata 1:0 za Dinamo, bilo je jasno da Radniku neće biti lagano.
Po našem mišljenju, odlučila je vrlo dobra taktika igrača Dinama, s novim parom srednjih pomagača, (A. i M. Filipović, koji nisu igrali na prvoj utakmici. Bilo je 2: l za Dinamo.) i vrlo loša igra Radnika, s nizom visokih lopti, koje su lagano kupili visoki igrači obrane Dinama. Ako se tome dodaju visoke klase Dinama u napadu, neumorni Baotić i brzonogi Lukačević i podatak da najbolji strijelac domaćih centarfor Petričević, za čitavih 90 minuta nije uputio ni jedan udarac u okvir gola, onda je poraz morao doći.
Počelo je vrlo oprezno s obje strane. Prvu šansu bilježimo u 8. minuti kada se pred golom Dinama spetljao Pavić i dozvolio obrani da loptu izbaci u korner. Lijepu akciju izveli su gosti u 28. minuti, kada je centarfor Đurić odlično tukao glavom. Domaći uzvraćaju u 29. minuti, ali je traljavo šutirao Mikić. U istoj minuti na drugoj strani u šansi je bio Lukačević. Bilježimo tada šanse kao na traci. Za Radnik u 31., 33., i 35. minuti (Jelečević i Dušanić), a za Dinamo u 30., 35. i 38. minuti. Najizglednije su bile one Jelečevića (udarac glavom) i M. Filipovića, koji je izbio sam pred golmana Popića. Nakon ovih desetak šansi vidjeli smo i prvi gol. Na vrhu šesnaesterca Radnika za loptu su se borili Lukačević i Topalović. U ovom duelu snažniji je bio Lukačević, koji se uputio sam prema golu Radnika i sa oko 10 metara snažno opalio. Lopta je ispod nemoćnog Popića završila u mreži. U 45. minuti neko od igrača Dinama igrao je rukom u šesnaestercu i sudija Brkić je dosudio jedanaesterac. Najstrožu kaznu izveo je Dušanić. Pucao je snažno i precizno, ali je odlični golman Pejić i ovaj put dokazao da je izvrstan vratar.
U nastavku utakmice igrači Radnika kreću nešto ofenzivnije. Stvaraju šanse u 51. minuti (udarac Dušanića) i u 53. minuti, kada se u lijepoj prilici našao J. Ivkić. Sredinom drugog poluvremena bilježimo još nekoliko šansi na obje strane. Dinama u 64., 67. i 72. minuti i Radnika u 69. i 76. minuti. Kao i u prvom poluvremenu, nakon niza šansi, postignut je gol. Akciju je opet započeo brzonogi Lukačević. Pretrčao je nekoliko igrača Radnika, dobro zavrnuo u sredinu prema dobro postavljenom Baotiću, koji neometan s nekoliko metara, topovski pogađa mrežu. Bila je to 74. minuta utakmice. Do kraja više se ništa nije značajnije dešavalo.
Na kraju utakmice realna publika u Tišini pozdravila je zasluženu pobjedu Dinama.
Protivnik u finalu Kupa Zadrugara Dinamu iz Donje Mahale je ekipa Bosne iz Ostojićeva. U borbi za treće mjesto sastat će se ekipe Radnika i Borca iz Gornjeg Šepka. Domaćin 25. finala Kupa Zadrugara je Donja Mahala u općini Orašje.
Nema više Pekića
U nedjelju, 2. kolovoza 1987. godine, na magistralnoj cesti Đakovo – Osijek, u mjestu Vuka, ugasio se život jednog od najboljih nogometaša Bosanske Posavine, Joze Pekića – Peke.
Jozo Pekić rođen je 1. listopada 1960. u Zasavici, gdje je i započeo svoju uspješnu nogometnu karijeru. Zatim nastavlja u bosansko-šamačkom „Borcu“, gdje je više godina bio najbolji igrač.
Pekić je sahranjen 3. kolovoza na mjesnom groblju u Zasavici, a od njega se u ime suigrača i prijatelja oprostio Čedomir Pandurević.
pv