Neke stvari i ostalo - 3.

DRAŽ – ZADOVOLJSTVO - ISTINA

U vodi vidimo svoj odraz. Ali, u vinu opažamo srca drugih.

Stara francuska izreka

Sve više i više ljudi i zemalja daruju pozornost vinu, tako da je ono poprimilo sasvim nove dimenzije. Uz čašu vina sa prijateljima i poznanicima vrlo često i samo vino postaje ključem novih poznanstava i iskustava. Ona vremena, gdje su samo privilegirani imali dostup dobrome vinu, su već davno prošla. U biti su danas sva vina svakomu dostupna. Vino se pojavljuje kao veliki prijatelj tijekom razvoja civilizacije. No, ne može se sa sigurnošću utvrditi gdje je se i kada vino počelo konzumirati. Ali je točno da divlja loza na površini zemlje postoji već dva milijuna godina. Vino je smanjivalo svakodnevne strahove. Možda je upravo zato poznati rimski vojskovođa Marcus Aurelius Probus snabdijevao svoje trupe u sjevernim i istočnim provincijama, s vinom. Konzumacijom vina svijet je automatski postajao ljepši, brige su isčezle. Odjedanput je čovjek spreman govoriti o stvarima koje trijezan nikada ne bi rekao. In vino veritas (U vinu je istina).

Vinopije uživaju u radosti življenja, skloni su pjesmi, karnevalskim ludorijama i opuštanju. Pijenja na duge staze bivaju razblažena sa mineralnom vodom (gemišt), ili običnom (bevanda).

Pivopije su miroljubivi, mogu beskrajno polemizirati a isto tako biti tihi. Seksualno su nezainteresirani ali ako uzmu veću količinu, kao i svi pod gasom, obavezno dolazi do bezrazložnog homoseksualnog grlenja i ljubljenja ostale pivske i vinske subraće. Onaj tko je suh u njihovom društvu ima samo dvije mogućnosti: Pobjeći ili pridružiti se i naručiti rundu.

Uživatelji rakije su temperamentni i reagiraju brzo i bučno. Zapaljivi su kao i njhovo piće. Brzo i bez razmišljanja prelaze sa riječi na djela i ako im je pri ruci neko vruće ili hladno oružje, eto problema. Najmanje su opasni nenaoružani, ako pođe šaketanje, dejstvom sile inertnosti, padnu na pod.

KAKO CAR MAURICIJE VIDI HRVATE

Car Mauricije (582.-602.) je rekao da među Hrvatima nema ni robova ni kmetova. Zarobljeni neprijateljski vojnici mogu se otkupiti novcem i otići ili ostati u miru živjeti sa Hrvatima. Stranci koji su na proputovanju kroz hrvatske zemlje bivaju dobrodošli i pozorno ispraćeni gosti. Obiteljski život u Hrvata je uzoran; žene su im čiste, krjeposne i nadasve vjerne svojim muževima. Hrvati osjećaju veliku ljubav prema bližnjemu, a dokaz su pobratimstva i posestrinstva koja su se održali do današnjih dana. Riječ pobro nalazimo kod čakavaca, brat kod štokavaca i kum kod kajkavaca.

Upitajmo se kakvi su Hrvati danas. Jesmo li još uvijek takvi kakvim nas opisuje bizantski car Mauricije ili je dio našeg naroda postao nešto sasvim drugo. Slugani svjetskih grabežljivaca, ulizice i sluge kojekakvih vladara, kiborzi i neznalice medijske podaničke istine, zadojeni izopačenom globalizacijom i sveopćim nemoralom ljevičarsko-dekadentnog nihilizma.

Car Mauricije veli kako Hrvati ljube neovisnost više od svega i nikome se ne žele pokoriti. Podnose veliku vrućinu i hladnoću i vješti su borci, poglavito u klancima i močvarama. Oboružani su čvrstim i velikim štitom, drvenim lukom i strijelama. U bliskoj borbi vješto barataju kopljem, batom i mačem, ali nikada nisu stavljali oklop na svoje tijelo.

  Konzultirana literatura: Stjepan Krnjak – Hrvatski zavjetni križ – i Mladen Lojkić

KORUPCIJA

U zadnje vrijeme svjedoci smo nimalo ružičastog gospodarskog stanja u Hrvatskoj. No, nije to od jučer, repovi se vuku od samoga početka. Korupcija poprima inerciju zamajca koji se ne da zaustaviti. Još u travnju 1991. od strane hrvatske države donešen je Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća a kasnije i ispolirane popravke. U skladu   sa donesenim umjesto pravednosti, moralnih vrijednosti i po slovu zakona dogodila se prešutna legalizacija prakrađa i put u bespuća hrvatske gospodarske zbiljnosti. U narodu se udomaćila izreka koju je izuzetno teško prevesti na zapadnoeuropske jezike: „Tko je jamio, jamio!“ Na sve strane novopečeni, iz mraka iznikli bogataši. Tatini sinovi, kumovi i rođaci frizirani i instalirani na značajne položaje u sustavu.

Nedavno sam, upravo o ovoj temi, na hrvatskoj televiziji slušao izjave Dr. Slavena Letice. Najviše me se dojmila njegova besjeda o pritvorenim Managerima u Remetincu gdje uvaženi akademik staloženoga i britkog glasa, između ostalog, kaže: „Trebao bi netko otići tamo i tim idiotima u zatvoru objasniti što to znači Business i što znači biti Manager.“ Moj uvaženi Doktore; umjesto partijskih sekretara došli su ministri sa rukavima tik ispod lakta i sa buterom na glavi. Aktualna vlast (njen zdravi dio), i ne čini ništa konkretno nego se bavi stezanjem učkura, utjerivanjem straha onima koji najmanje imaju, i zabavlja svoje podanike dvorskim spletkama i tko je s kime popio kavu. 

Kao vječitim stajačima pred EU pragom i u težnji ka modernom prozapadnom ustroju, nedostaje nam pragmatizam i međunarodno iskustvo. Europska Unija nije ljubavna nego interesna zajednica. Ona traži poštivanje Zakona, korektno poslovanje i porijeklo imovine. Stanje u Hrvatskoj je takvo kakvo jest; i još kada se na to doda par tona korupcije onako za svaki slučaj pošalju nas u magereću klupu, a zatim na nekakav  popravni.

Razlog?

„Ne čitate dovoljno a pričate previše.“