Neke stvari i ostalo - 2.

POČETAK

Kada je Bog završio sve poslove oko stvaranja zemlje, odluči tu istu raspodijeliti među narodima. Bio je to teški i komplicirani podhvat, i za ne tako kratko vrijeme raspodjela je bila sprovedena. Bog je zadovoljno trljao ruke i nije skrivao radost osobnim uradkom. No, usred njegove sreće, začu Bog kako dolje na zemlji neki mali narod nešto protestira i obraća se, upravo, k njemu. Bog zavika: „Tko ste vi i što tražite?“ A sa zemlje se začuše glasovi: „Bože, mi smo Hrvati! Zašto i nama nisi dao zemlju kao i svima drugima?“ Bog se na te riječi začudi pa onako namršten, pogleda u plan raspodjele i zaista, pogreškom, Hrvatima nije dao ništa. Ovi dolje su i dalje kukali i vikali iz sveg glasa, a Bog odbaci plan u stranu i reče: “Dobro, dobro…! Hrvati moji, vidim počinio sam pogrešku ali evo, vama ću dati komad zemlje koji sam htio imati za sebe!”

Tako je bilo - tako i ostalo.

KRALJEVA KLETVA

Nakon smrti Petra Krešimira IV. 1075. godine na hrvatski tron dolazi veliki kralj u Hrvata, Dmitar Zvonimir. Do kraja odan i priklonjen papi Grguru VII, kao i prihvaćajući suvremenu doktrinu da papa ima pravo podjeljivati krune i priznavati posjed zemalja, papinsko je poslanstvo stiglo u ranu jesen 1075. u Solin primti Zvonimirovu prisegu lojalnosti i okruniti ga kraljevskom krunom. Papinski legat Gebizon mu je predao sve znakove kraljevske ovlasti. Kralj je obećao Svetoj Stolici da će pomagati i braniti Crkvu, štitit će obitelj, siromahe, udovice i siročad, da neće dopustiti prodaju ljudi u roblje. Kralj je u znak dobre volje dao papinskim legatima samostan u Vrani blizu Biograda. Kralj Dmitar Zvonimir, kao i svi veliki europski vladari, prihvaćanjem papinske političke doktrine, uspostavom reformskog pokreta, vođnjem brige o crkvenom i obiteljskom životu i provedbe stanovite socijalne politike, osigurao Kraljevini Hrvatskoj politički i svojevrsni obrambeni savez, državnopravno priznanje jedinstvene Kraljevine (regnum Dalmatiae et Chroatiae) i njezin stabilni međunarodni položaj i ugled. Kralj Zvonimir je sa kraljicom Jelenom Lijepom stolovao u Kninu. I u njegovo vrijeme, bez većih ratova i unutarnjih nemira Hrvatska je bila zemlja sigurnosti i blagostanja.

Jedna od najvećih uspomena na velikoga kralja je čuvena Bašćanska ploča iz 1100. godine, a pronađena sredinom 19. stoljeća u crkvi svete Lucije u Jurandvoru pokraj Baške na otoku Krku. Naime, na spomen kraljevskoga dara redovnici su dali uklesati glagoljicom i hrvatskim jezikom opis darovanja na Bašćansku ploču: „Ja, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ja opat Držiha, pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane svetoj Luciji. I svjedoče mi Desimir, župan u Krbavi, Martin u Lici, Pribineg zastupnik u Vinodolu i Jakov na otoku...“

Svoju veliku odanost Papi i Vatikanu kralj je platio životom. Kršćanska Europa je spremala se u pohode na Palestinu, u ratove za oslobođenje Kristovog groba od nevjernika i heretika. Kralj je 1089., sazvao opći sabor na polju pokraj crkve svete Cecilije, nedaleko od Knina. Veliki dio povjesničara tvrdi da se plemstvo Slovinske Hrvatske usprotivilo križarskom pohodu u Svetu zemlju, te su ga u njegovom šatoru kukavički smrtno ranili. Umirući kralj Zvonimir je rekao:

-         Oj vi nevjerni Slovinci, tko vas zaslijepi te me ubiste?

-         Oj vi, vjerna braća moja Hrvati i Dalmatinci, iz dubine srca žalim što sam vaš posljednji kralj i što će te odsad biti podanici tuđim kraljevima i knezovoma.“

Tako je bilo – tako i ostalo

900 GODINA POSLIJE

Danas, poslije svih tih pustih godina, nevolja i ratova veliki dio hrvatskoga korpusa je na svojim leđima osjetio svu silinu strahota ponajviše s istoka. U tome ponositom predziđu prvi redak bili su Hrvati Bosne i Hercegovine. Ali kako jedna nevolja ne dolazi nikad sama nego najmanje dvije, kod BiH Hrvata je to više nego očito. Sve je ovdje manje ili više bilo na silu te su se tijekom stoljeća pomiješali, krležijanski, latinsko vino i bizantski zejtan. Svaka nova stvarnost biva popraćena novim zločinima ili pak cijelom serijom zločina protiv čega se moral uvijek pobunio i koji je automatski postao žrtva i početak zatiranja i najmanjeg glasa radosti i veselja. Iz političke Hrvatske pogled na BiH Hrvate iz nedefinirane perspektive, izazivao je osjećaj nesigurnosti i dezorjentacije. Strašno je biti suvišno mače koje obično završi na dnu vode u vreći punoj kamenja.

Hrvatska podijeljenost u Bosni i Hercegovini na gotovo svim razinama i protivuriječnost između Hrvata Sjevera  i Juga, je tumor koji se širi i kojeg treba hitno odstraniti. Protivnici hrvatske sloge likuju i vrlo dobro znaju da je zavada po toj dijagonali, u korist štete hrvatskoga narodnog tkiva. Vrijeme je na izmaku ili ga pak više nema.

Da ne skončamo u vreći s kamenjem, može nas jedino spasiti vjera u Boga i hrvatska sloga.

Tako je bilo – tako bi trebalo biti

...................................

PV

Konzultirana literatura "Kraljeva kletva" - Vjekoslav Klajić, Trpimir Macan, Mladen Lojkić