Jedan čovjek, jedna stranka II

HRVATSKA VELIKOBOSANSKA STRANKA

 

Točka l

Program je Hrvatske velikobosanske stranke stvaranje, na te­ritoriju nastalom raspadom (hra, pfuj) federativne Jugoslavije, poznate tamnice naroda, jedne nove države, to jest jedinstve­ne i unitarističke velike Bosne uređene po načelu jedan na­rod, jedan vođa, jedan Bog, pri čemu bi spomenuti Bog imao više dekorativnu i ustavno neutvrđenu ulogu, nešto kao Stipe Mesić.

Točka 2

Velika Bosna bi nastala širenjem današnjeg cjelovitog teritorija Bosne i Hercegovine, i to uglavnom pripajanjem kontinental­nog dijela Hrvatske s nekim manjim dijelovima obale, da se Bosni osigura izlaz na more po Garašanin-begu. Ostatak bi se Hrvatske pripojio Italiji, nešto zbog njezinih za­sluga na stvaranju Velike Bosne, no ponajviše radi razbijanja integralnog hrvatskog bloka, dovoljno snažnog da ugrozi stabil­nost novonastale države.

Točka 3

U Velikoj bi se Bosni govorilo jednim jezikom i postojao bi samo jedan narod, nastao spajanjem Muslimana, kao najjače kompo­nente, s dijelom hrvatskog naroda i prekrštenih Srba, čime bi se osigurala potrebna etnička kohezija.

HRVATSKA STRANKA POŠTENIH I DOBRIH NAMJERA

 

Točka l

Mi nismo kao neki drugi. Mi ćemo sve pošteno.

Pošteno se nažderati.

Pošteno se nalokati.

Pošteno se nakrasti.

Pošteno?

Točka 2

Pritom birači neće ostati niknalo prikraćeni. Pošteno će najebati.

Točka 3

Zbog gore iznesenog, a u duhu pluralizma te slobode stvaranja i izražavanja, borbena će parola stranke biti:

                                     POŠTENO (...)!

Pri čemu će svatko slobodan da u zagradu ubaci nešto po svom ukusu.

Tako će se svatko po svom ukusu pošteno nažderati, nalokati, nakrasti. Što neće biti baš svakom po ukusu.

Točka 4

A tko bude krao, trostruki mu jao!

Jao, koliko se nakrao!

Jao, kako ga ne uhvate!

Jao, gdje sam ja bio!

Točka 5

Tko ne zna za se, taj ni ne zna za se, a zna se tko znade za se, a ne zna se. Onaj koji... zna se. Ali mi nismo takvi. Mi smo dobrice. Mi ćemo... zna se.

Točka 6

Znanstveno je utvrđeno da kolitis vodi u kolimnitis, a za one koji ne znaju, Kolima je rijeka u Sibiru. Puno njome proteče i oteče.

Ali s tim mi nemamo veze. Nismo mi nikakve tvrde komunjare, mi smo samo prolijevi.

Točka 7

Nekad je samo Partija govorila što bi joj palo na pamet, a svatko je radio što hoće. A onda su došle demokratske promjene i sve se stubokom promijenilo, pa danas svatko govori što hoće, a mi radimo i što nikom ne bi ni palo na um. Zalažući se za daljnji razvoj demokracije, stranka će se boriti za što glasniju demokraciju. Da se ne čuje lom stakla, struganje pile, škljocanje kalauza i cviljenje željeza pod pajserom.

Točka 8

Stranka dobrih namjera posjeduje silan povijesni kapital, jer je srušila narodnu vlast i uvela vlast naroda. Prošla je država dala tvornice radnicima, a državu dala glavo­njama, dok smo mi učinili obratno. Čime je napravljen veliki i povijesni korak prema izgradnji samoupravnog socijalističkog društva pod vodstvom Partije i s Titom na čelu, zbog čega stran­ka ostaje i dalje nepokolebljivo na Titovom putu deetatizacije i nesvrstanosti, s U na čelu. (Šefe, ja sam sve uredno prepisala, ali da ipak još jednom pogledate? M.)

Točka 9

U načelu, kad smo već kod U na čelu, smatramo da se možemo opravdano upitati:

U, titovka, vidi nju:

Mjesto zvijezde stoji U!

U čemu je kvaka?

Gdje je petokraka?

Odgovor bi se možda mogao kretati negdje u domeni U na čelo ili metak u čelo.

Točka 10

Na često ponavljano pitanje "Što vi zapravo hoćete?", uljudno ćemo podići šešir i produžiti korak. "Sve najbolje!"

Točka 11

Naša je deviza: "Mi želimo sve najbolje! Ostalo je vaša briga." Time ne skidamo odgovornost, nego vas.

Točka 12

Vele da je put u pakao popločan dobrim namjerama. Srećom ne u naš.

Čime je popločan put u komunistički raj, nismo uspjeli utvrditi jer je netko ukrao pločice.

Svime ćemo se time ozbiljnije pozabaviti tek kad nas pozovu pred ploču. Onda možda okrenemo ploču.

Točka 13

U cilju razbijanja mitova, stranka će se napose boriti protiv one bizarne izmišljotine o Pinokiju, te dokazati da mu od laganja nije rastao nos, nego da su mu rasli prsti i rejting.

STRANKA VANBRAČNOG PRAVA

 

Točka l

Muškarci su svinje gadne, što ne treba posebno dokazivati jer su se već dokazali. Posebna je gadost njihov odnos prema že­nama, koje mrcvare iz noći u noć, često i do suza, tako da sirote vrište, ritaju se, grče se i grizu, i tako godinama, a neće da se njima ožene samo zato što to one ne žele, budući da oni brakom samo žele uspostaviti mušku dominaciju. Da bi se toj muškoj eksploataciji nepresušne ženske radne ener­gije stalo na kraj, Stranka će se vanbračnog prava boriti za pot­puno izjednačenje vanbračne s bračnom zajednicom. Tako da se svinje ožene a da to doznaju tek kad je već kasno!

Točka 2

Brak je institucija ženskog ropstva i muške vladavine nad sirotim ženama. On je čisti izraz muške posesivnosti, stoga ga tre­ba ukinuti.

Brak će se stoga zamijeniti vanbračnom zajednicom, u svemu izjednačenom s brakom.

Točka 3

Smatrat će se da je vanbračna zajednica, sa svim pravima i even­tualnim dužnostima, sklopljena u trenutku kada to žena odluči, a razvrgnuta isto tako. O tome ona svog partnera može obavije­stiti, ali i ne mora, jer ne moraju muškarci baš sve znati.

Je li neka žena udana, to je stvar njezine intime, i o tome je nitko nema pravo pitati. Ona je sam svoj gospodar, pa o tome je li za nekog udana ne mora nikom polagati računa, najmanje onom za kojeg je udana a koji bi na temelju tog saznanja mogao i svojatati neka prava.

Svaka radoznalost u tom smislu izraz je muške posesivnosti. Ako bi, naime, muškarac doznao da s nekom ženom živi u bračnoj/ vanbračnoj zajednici, odmah bi se prema njoj počeo ponašati kao da je s njom u bračnoj/vanbračnoj zajednici, što je nedopustivo.

Točka 4

Žena o svom ulasku u vanbračnu zajednicu može odlučiti dok živi s muškarcem, kao i prije i poslije toga, a može se i pre­domisliti, jer svaka bi definitivna odluka u tom smislu krnjila njezinu slobodu izbora.

Točka 5

Ako muškarac pod istim krovom živi s dvije žene, a obje zak­ljuče da su s njim u vanbračnoj zajednici, kriv je zbog bigamije, bez obzira znao li on za njihovu odluku ili ne. Pritom je nebitno s kojom od njih održava ili ne održava spolne odnose, budući da je to intimna stvar svakog pojedinca, pod uvjetom da je žena.

Ukoliko takvu odluku donese samo jedna žena, ima se smatrati da mu je ona druga ljubavnica, pa će odgovarati zbog preljuba. Ako mu obadvije odluče biti ljubavnice, trebaju se uključiti ženska društva i već naći neki razlog. Babe trebaju jasno utvrditi tko je tu kome što, i onda već postu­piti kako im se svidi.

Točka 6

Ukoliko muškarac živi pod istim krovom s jednom ženom, a drugoj povremeno odlazi, onda je kao prvo kučkin sin, a za sve drugo treba vrijediti kao i u prethodnoj točki.

Točka 7

Djeca rođena u vanbračnoj zajednici smatrat će se po slovu za­kona djecom vanbračnog supruga, a ako ih žena ima više, onda onog u koga upre prstom.

Muškarac se, naime, unošenjem sjemena u ženino tijelo odriče svih prava nad svojim spermatozoidima, pa ako i nije postao biološkim ocem, postao je bar potencijalnim, što ga čini i mo­ralno i materijalno odgovornim kao da je to i stvarno postao. Čin, naime, koji dovodi do stvaranja djeteta posve je identičan činu koji u tome nije uspio, pa se oni i u moralnom i pravnom smislu moraju izjednačiti.

Napokon, ne može muškarac određivati ženi s kim će ima­ti djecu. Njezino je reproduktivno pravo da sama izabere oca svom djetetu, i to prethodno, u samom trenutku i naknadno, dakako s pravom da se u tom pogledu predomisli koliko god želi puta.

Ako su sukcesivni partneri postali pravilo, bilo bi neobično da to ne postanu i očevi, pa čak i kad je riječ o istom djetetu, jer zašto bi jedinci bili diskriminirani?

Točka 8

Sve stečeno u vanbračnoj zajednici bračna je stečevina. Žena svoj dio može tražiti u trenutku kad zaključi da je s nekim bila u vanbračnoj zajednici i odluči iz nje izaći. To se može odlučiti i naknadno, ako se goljo kojeg je nogirala poslije toga čudom obogati.

Ako se žena više puta vanbračno uda odnosno razvede, svaki joj put pripada polovica bračne imovine. Ukoliko tih polovica ne bi bilo dovoljno, imaju se namiriti iz imovine njegovih roditelja, braće, sestara i sve rodbine, s iz­nimkom samo bivših bračnih i vanbračnih supruga.

Točka 9

Ovo vrijedi i u slučaju otuđene imovine. Ako je muž, recimo, prodao nekom kuću i pokupio pare, nakon nekog vremena se može pojaviti njegova bivša vanbračna supruga i od kupca tra­žiti svoju polovicu.

Nakon što namiri nju, može se pojaviti druga bivša vanbračna supruga i tražiti drugu polovicu.

Treća će se bivša vanbračna supruga namiriti iz ostale njegove imovine.

Tek kad namiri sve bivše vanbračne supruge prodavaoca, ku­pac si smije pucati u glavu.

To ne smije učiniti bez najave i njihova odobrenja, da ne povrijedi njihove nježne živčeke, a osim toga i da ne propuste spektakl.

Točka 10

Kupac se nema pravo raspitivati o bivšim vanbračnim supru­gama prodavaoca, budući da on ni sam ne zna koliko bi ih se moglo pojaviti.

Točka 11

U slučaju da ljudi koji žive u vanbračnoj zajednici tu vanbračnu zajednicu požele raskinuti, služba za socijalnu srb dužna ih je pokušati pomiriti.

Da bi se mogli pomiriti, vanbračni supružnici moraju pred ras­kidanje vanbračne zajednice javiti socijalnoj skrbi da su bili u vanbračnoj zajednici.

Tek ukoliko mirenje ne uspije, moguće je tu vanbračnu zajed­nicu i raskinuti. U tom slučaju članovi vanbračne zajednice potpisuju dokument da su živjeli u vanbračnoj zajednici koja se time raskida.

Ukoliko naknadno zaključe da nikad nisu ni živjeli u vanbrač­noj zajednici, ukida se i rastava vanbračnog braka, pa oni po­novno postaju vanbračni supružnici.